Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3045/21 (Z. K.)

Odluka donesena 18. 10. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3045/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 10. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-3045/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Zvonko Kompari, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Zvonko Kompari zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 I 926099 21 I (stari broj I- 388/97), zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Zvonko Kompari (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 25. augusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 65 0 I 926099 21 I (stari broj I-388/97). Apelant je Ustavnom sudu dostavio više podnesaka i urgencija.

2. Apelant je 20. aprila 1997. godine Općinskom sudu I u Sarajevu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika, Preduzeće Kompas HERTZ RENT A CAR LJUBLJANA, na osnovu presude Osnovnog suda udruženog rada u Sarajevu broj Rs 1422/91 od 16. decembra 1991. godine, radi uspostave radnopravnog statusa i novčanih potraživanja po osnovu radnog odnosa.

3. Općinski sud I u Sarajevu je donio rješenje o izvršenju broj I-388/97 od 30. jula 1997. godine.

4. Općinski sud je nakon tri neuspješna pokušaja dostave tog rješenja izvršeniku utvrdio da je izvršenik ugasio poslovnicu u Sarajevu, odnosno u BiH, pa je spis predmeta 18. januara 2000. godine proslijedio nadležnom sudu u Ljubljani, o čemu je obavijestio punomoćnika apelanta.

5. U međuvremenu apelant je pokušavao da ostvari svoje potraživanje pred sudovima u Sloveniji i Hrvatskoj, prema saznanjima da je izvršenik prodat firmi Adriatica sa sjedištem u Zagrebu, te da je izvršenik poslovao pod nazivom Atlas Dubrovnik, Adriatica net Zagreb i Kompas Sarajevo.

6. Apelant je 13. septembra 2021. godine Općinskom sudu dostavio podnesak kojim zahtijeva nastavak postupka izvršenja, uz obrazloženje da izvršenik ponovo ima poslovnicu sa sjedištem u Sarajevu. U međuvremenu apelant je podnosio zahtjeve za izuzeće postupajuće sutkinje, koje je Općinski sud odbacivao, kao nedozvoljene.

7. Općinski sud je 20. januara 2022. godine odražao ročište i donio zaključak kojim je, između ostalog, naložio apelantu da dostavi dokaz o pravnom sljedništvu izvršenika, da predloži predmet i sredstvo izvršenja pod uslovom da se dokaže, kroz historijat ,da je sadašnji Kompas pravni sljednik tuženog Kompas Herz Rent a Car-a, da dostavi obračun potraživanja jer je u izvršnom naslovu vrijednost spora označena u dinarima, te da dostavi prevod ovlaštenog sudskog tumača dokumenata koje je dostavio na slovenačkom jeziku, uz upozorenje da će ako po navedenom ne postupi sud konstatovati da je prijedlog povučen.

8. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da postupak traje dugo, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka.

9. Općinski sud u odgovoru na apelaciju ukazuje da je u konkretnom predmetu preduzimao radnje u kratkom roku imajući u vidu vrijeme od dana dostavljanja prijedloga za izvršenje do momenta proslijeđivanja spisa nadležnom sudu u R. Sloveniji, nakon što je utvrđeno da je izvršenik ugasio poslovnicu u Sarajevu odnosno u BiH. Ukazuje da nema ovlaštenja da vrši kontrolu rada drugih sudova u drugoj državi, ni da traži predmet od R. Slovenije, niti da „prisiljava izvršenika da ima poslovnicu u BiH“. Navodi da je apelant tražio da ovaj sud nastavi sa provedbom rješenja o izvršenju, ali da uz navedeni prijedlog nije dostavio ni jedan dokaz zbog čega bi se nastavio postupak pred tim sudom. Općinski sud navodi da to što apelantovo potraživanje nije naplaćeno, nije rezultat neažurnosti Općinskog suda već je posljedica gašenja poslovnice izvršenika u BiH i činjenice da je kompletan spis dostavljen sudu u drugoj državi koji je nadležan prema sjedištu izvršenika.

10. Apelantu je 30. avgusta 2022. godine dostavljen odgovor Općinskog suda na izjašnjenje. Apelant je 8. i 15. septembra 2022. godine dostavio svoja izjašnjenja na odgovor Općinskoga suda u kojima osporava navode iz odgovora i ističe da je od Općinskog suda zatražio produženje roka za postupanje po zaključku suda od 20. januara 2022. godine.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. U vezi sa apelacionim navodima, Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, predstavka broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

13. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, dužina trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). U vezi s konkretnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.).

14. Ustavni sud smatra da je ovaj postupak složen zbog okolnosti konkretnog slučaja. Također, iako je postupak od velikog značaja za apelanta, Ustavni sud zapaža da je apelant svojim postupcima uticao na njegov tok i dužinu jer Općinskom sudu nije dostavio relevantnu dokumentaciju kojom bi dokazao da su se stekli uslovi za nastavak postupka, a pored toga je podnosio zahtjeve za izuzeće postupajuće sutkinje, o kojim je sud morao odlučivati. Također, apelant i sam navodi u izjašnjenju na odgovor da je tražio produženje roka za dostavu dokumentacije. Ocjenujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud preduzimao raspoložive procesne radnje bez nepotrebnog odugovlačenja, ali da su se u konkretnom slučaju pojavile okolnosti koje su uticale na tok i dužinu postupka, koje se ne mogu staviti na teret Općinskom sudu. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u apelaciji pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji treba meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3045/21 (Z. K.) | Sudska praksa | Aktio