Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3583/22 (S. B.)

Odluka donesena 18. 10. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
  • Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
  • Pretpostavka nevinosti
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pritvor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3583/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 10. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-3583/22, rješavajući apelaciju Stefana Bilbije, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Stefan Bilbija protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru broj 77 0 K 123390 22 Kž od 5. septembra 2022. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 K 123390 22 Kv od 25. avgusta 2022.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Stefan Bilbija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Marko Mikeš, advokat iz Banjaluke, podnio je 15. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 K 123390 22 Kž od 5. septembra 2022. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 K 123390 22 Kv od 25. avgusta 2022. godine.

2. Osnovni sud je Rješenjem broj 77 0 K 123390 22 Kv od 25. avgusta 2022. godine, apelantu produžio pritvor za dva mjeseca, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio tri krivična djela Neovlaštena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 207. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS) i pritvorskih razloga propisanih članom 197. stav 1. tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP RS). Određeno je da pritvor po ovom rješenju može trajati do 29. oktobra 2022. godine.

3. U obrazloženju rješenja, Osnovni sud je najprije ispitao postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivična djela koja su mu stavljena na teret. U vezi s tim, Osnovni sud je naveo da je u prijedlogu za produženje pritvora ukazano na sadržaj prijedloga za određivanje pritvora apelantu od 31. jula 2022. godine (u daljnjem tekstu: prijedlog), u kojem je Tužilaštvo detaljno navelo činjenice i dokaze koji opravdavaju postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret. Osnovni sud je, na osnovu iskaza četiri imenovana svjedoka, utvrdio da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio krivično djelo opisano od tačkom 1. prijedloga,. U rješenju je interpretiran iskaz jednog od tih svjedoka i navedeno da su ostala tri svjedoka potvrdila njegov iskaz. Navedeno je i da je od apelanta oduzeta digitalna vaga na kojoj su bili tragovi „zelene biljne materije“. Dalje, sud je utvrdio i da postoji osnovana sumnja da je apelant izvršio krivično djelo opisano od tačkom 2. prijedloga i to iz iskaza dva imenovana svjedoka i potvrde o oduzimanju predmeta – „zelene biljne materije koja asocira na opojnu drogu 'marihuanu'“, koja je oduzeta od jednog od svjedoka te iz zapisnika o vaganju te materije. Konačno, Osnovni sud je obrazložio da je utvrdio da postoji osnovana sumnja da je apelant izvršio i krivično djelo opisano pod tačkom 3. prijedloga također iz iskaza dvojice imenovanih svjedoka, zapisnikā o uviđaju i vaganju te naredbe Policijske uprave Prijedor, detaljno navedenih u rješenju.

4. Osnovni sud je također ispitao i postojanje posebnih pritvorskih razloga iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKP RS. U vezi s tim, Osnovni sud je naveo da iz provedenih dokaza proizilazi da je apelant prodavao drogu u opisanom ugostiteljskom objektu, koji se nalazi u blizini škole. Također, sud je istakao i da iz stanja spisa predmeta proizlazi da apelant nije zaposlen i da je lošeg imovinskog stanja, te da nema redovnih prihoda. Navedene okolnosti, prema ocjeni Osnovnog suda, predstavljaju naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant ponoviti krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine.

5. Okružni sud je Rješenjem broj 77 0 K 123390 22 Kž od 5. septembra 2022. godine, odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu protiv rješenja Osnovnog suda od 25. avgusta 2022. godine. Okružni sud je podržao opšte i pojedinačne razloge za određivanje pritvora koje je dao Osnovni sud. Naročito, Okružni sud je naglasio da se u konkretnom slučaju „radi o licu koje je učinilo više istih krivičnih djela“ koja su počinjena u vremenskom kontinuitetu čime je izražena određena upornost u vršenju ove vrste djela.

6. Apelant je u apelaciji ukazao na povredu prava iz člana II/3.d) i e)Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da ne postoje „nikakvi argumenti i dokazi za produženje pritvora“. Ističe da je i prijedlog Tužilaštva bio „paušalno postavljen“, te da je njegov branilac ukazivao na tu okolnost. Apelant je ukazao da je Okružni sud naveo: “Radi se o licu koje je učinilo više istih krivičnih dijela u vremenskom kontinuitetu čime je izražena određena upornost u vršenju ovih vrsta djela.” Takvim navodom, kako apelant smatra, Okružni sud je „već oglasio apelanta da je počinio ova krivična djela za koja se sumnjiči“ iako ni jedna optužnica protiv njega „nije potvrđena“.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

9. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

Pravo na ličnu slobodu i sigurnost

11. Apelant tvrdi da mu je osporenim rješenjima prekršeno pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.

12. Ustavni sud podsjeća da je u nizu svojih odluka o pitanju zakonitosti pritvora u smislu člana 5. stav 3. Evropske konvencije kontinuirano ukazivao da je postojanje osnovane sumnje da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo za koje se tereti conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora, ali da to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti i da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi, Evropski sud za ljudska prava – u daljnjem tekstu: Evropski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. jula 2000. godine, predstavka broj 25792/94, tačka 63). Stoga je najprije je potrebno utvrditi da li drugi osnovi na kojima se zasniva sudska odluka nastavljaju opravdavati lišavanje slobode, te kada su takvi osnovi „relevantni“ i „dovoljni“, da li su javne vlasti ispoljile „posebnu marljivost“ u vođenju postupka (vidi, Evropski sud, pored ostalih, Idalov protiv Rusije [VV], presuda od 22. maja 2012. godine, predstavka broj 5826/03, tačka 140.). Osim toga, opravdanost pritvora procjenjuje se s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja i njegove specifičnosti. Produženje mjere pritvora biće opravdano ukoliko postoje stvarni razlozi koji upućuju na postojanje općeg (javnog) interesa koji je tako važan i značajan da, uprkos presumpciji nevinosti, preteže nad principom poštivanja slobode pojedinca (vidi, Evropski sud, Buzadji protiv Moldove, presuda od 5. jula 2016. godine, predstavka broj 23755/07, tačka 90, i Ustavni sud, inter alia, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-5842/10 od 20. aprila 2011. godine, tačka 64, dostupna na www.ustavnisud.ba).

13. U vezi sa apelacionim navodima da u osporenim rješenjima ne postoje „argumenti i dokazi za produženje pritvora“, Ustavni sud zapaža da su u prvostepenom rješenju pobrojani i ocijenjeni dokazi na temelju kojih je utvrđeno da postoji osnovana sumnja za sva tri krivična djela za koja se apelant tereti. Iz obrazloženja osporenih odluka slijedi da je, u konkretnom slučaju, utvrđeno da postoje činjenice ili okolnosti koje bi zadovoljile objektivnog posmatrača da je apelant mogao počiniti krivična djela za koje se sumnjiči (vidi, ibid, AP-5842/10, tačka 64). Na ovaj način zadovoljen je opšti uvjet za određivanje pritvora.

14. U pogledu postojanja posebnih uvjeta za pritvor, Ustavni sud zapaža da je su sudovi naveli jasne razloge zbog kojih su utvrdili da postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant ponoviti krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine. Na navedeni način su konkretizirani posebni razlozi za određivanje pritvora, a apelant te razloge nije ničim doveo u pitanje osim što se ne slaže sa sudskom ocjenom. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slčaj, pritvor određen u skladu sa standardima iz člana 5. Evropske konvencije.

15. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

Pravo na pravično suđenje

16. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelant smatra i da je osporenim rješenjima prekršena pretpostavku nevinosti iz člana 6. stav 2. Evropske konvencije zato što je Okružni sud naveo da se „u konkretnom slučaju radi o licu koje je učinilo više istih krivičnih djela“. Međutim, Ustavni sud smatra da je ovo navedeno isključivo u odnosu na ispitivanje postojanja naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant ponoviti krivična djela, u svru odlučivanja o pritvoru. Ustavni sud smatra da cjelokupni kontekst i obrazloženje suda o tome ni na koji način ne potvrđuje apelantove navode da se sud na ovaj način već odredio o njegovoj krivici u konkretnom slučaju. Zbog toga Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

17. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u konkretnom slučaju pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3583/22 (S. B.) | Sudska praksa | Aktio