Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3565/22 (M. J.)

Odluka donesena 02. 11. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Aktivna legitimacija
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Isplata duga
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3565/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 11. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 2. studenog 2022. godine, u predmetu broj AP-3565/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela Merdijana Jurkić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Merdijana Jurkić protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 058663 21 Gž od 1. srpnja 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Merdijana Jurkić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Livna, podnijela je 12. rujna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 P 058663 21 Gž od 1. srpnja 2022. godine i Presude Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 0 P 058663 20 P od 1. veljače 2021. godine.

2. Presudom Općinskog suda od 1. veljače 2021. godine obavezna je apelantica da tužitelju (EOS MATRIX d.o.o. za poslovne usluge Sarajevo), na ime glavnog duga i na ime otkupljene kamate, isplati određeni novčani iznos sa pripadajućom zateznom kamatom.

3. Presudom Kantonalnog suda od 1. srpnja 2022. godine apelantičina žalba je djelomično uvažena i prvostupanjska presuda preinačena u dijelu odluke o zateznoj kamati na dosuđeni iznos glavnog duga (u odnosu na početak toka zatezne kamate), dok je u preostalom dijelu žalba odbijena.

4. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da je u toku postupka utvrđeno da je MKF „Prizma“ Sarajevo, kao davatelj kredita, sa apelanticom zaključio ugovor o „forming kreditu“, na temelju kojeg je apelantici isplatio određeni novčani iznos. Zatim, utvrđeno je da apelantica nije otplaćivala kredita u skladu sa otplatnim planom, koji je sastavni dio zaključenog ugovora, odnosno nije poštovala rokove otplate i način plaćanja, te da je samo djelomično ispunila obaveze. Također, utvrđeno je da su rješenjem Općinskog suda u Sarajevu, koje je doneseno u stečajnom postupku nad imovinom MKF „Prizma“ Sarajevo, obaviješteni svi primatelji kredita da će stečajni dužnik svoja nenaplaćena potraživanja prenijeti posebnim ugovorom na tužitelja. U svezi s tim, Kantonalni sud je naveo da su neutemeljeni apelantičini navodi o nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja. Naime, Kantonalni sud je ukazao da je Ugovorom o prodaji i ustupanju potraživanja od 20. lipnja 2018. godine, koji je zaključen između MKF „Prizma“ Sarajevo-u stečaju i tužitelja, izvršen prijenos potraživanja, na koji način je tužitelj stekao aktivnu legitimaciju za daljnje vođenje svih postupka u cilju naplate potraživanja od korisnika kredita koji nisu izmirili svoje obaveze. Također, Kantonalni sud je ukazao da je iz analitičke kartice tužitelja, vidljivo da je tužitelj imao evidentiran apelanticin dug po osnovu glavnice, kao i po osnovu otkupljene ugovorne kamate. Slijedom navedenog, Kantonalni sud je zaključio da je tužitelj dokazao da je postavljeni tužbeni zahtjev pravno utemeljen shodno odredbi članka 1065. Zakona o obveznim odnosima.

5. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica, u suštini, ponavlja navode koje je iznosila i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, proizvoljno ocijenili provedene dokaze i pogrešno utvrdili činjenično stanje. Naročito osporava osnovanost potraživanja, te aktivnu legitimaciju tužitelja. Osim toga, apelantica se pozvala i na član 7. Europske konvencije (kažnjavanje samo na temelju zakona), ali te navode nije posebno obrazložila niti argumentirala, već ih je zasnovala na istim tvrdnjama koje je iznijela u odnosu na kršenje prava na pravično suđenje.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacijski navodi o povredi ustavnih prava odnose na način na koji su sudovi ocijenili provedene dokaze i u vezi s tim utvrdili činjenično stanje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, točka 23). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, točka 23).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacijskih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naročito, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud, odlučujući o identičnim apelantičinim navodima, u obrazloženju osporene odluke dao jasne razloge o neosnovanosti prigovora nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, kao i za zaključak da tužitelju pripada pravo na potraživanje neizmirenog iznosa na ime glavnog duga i na ime otkupljene kamate. Osim toga, apelantica ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije na njenu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije utvrdio povredu prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-588/21 od 7. travnja 2021. godine i AP- 3333/21 od 16. prosinca 2021. godine, dostupne na Internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

10. U vezi s apelacijskim navodom o kršenju članka 7. Europske konvencije, Ustavni sud ukazuje da se osporene odluke ne mogu dovesti u vezu sa navedenim pravom, tako da apelantica u konkretnom slučaju nije „žrtva“ kršenja tog prava.

11. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantičini navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

12. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3565/22 (M. J.) | Sudska praksa | Aktio