Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3289/22 (JP ŠGD „Šume Hercegovačko-neretvanske“ d.o.o Mostar)

Odluka donesena 05. 10. 2022.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3289/22

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

05. 10. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Miodrag Simović, na sjednici održanoj 5. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-3289/22 rješavajući zahtjev JP ŠGD „Šume Hercegovačko-neretvanske“ d.o.o Mostar. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev JP ŠGD „Šume Hercegovačko-neretvanske“ d.o.o Mostar za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. JP ŠGD „Šume Hercegovačko-neretvanske“ d.o.o Mostar (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Mostara, koju zastupa Ivan Markić, advokat iz Mostara, podnio je 19. augusta 2022. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Ps 240235 22 Mož 2 od 8. juna 2022. godine. Apelant je 23. septembra 2022. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) da ne provodi postupak izvršenja rješenja broj 58 0 Ps 240235 21 MO od 4. augusta 2021. godine do donošenja odluke o apelaciji.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 Ps 240235 21 MO od 4. augusta 2021. godine određena je privremena mjera osiguranja kojom se apelantu zabranjuje da prodaje drvene sortimente koji se nalaze na zemljištu preciziranom u rješenju, do drugačije odluke suda. U rješenju je, između ostalog, navedeno da je apelant raspisao oglas za prodaju drvenih sortimenata. Nakon licitacije i izbora najboljeg ponuđača, Federalno Ministarstvo za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je obavijestilo apelanta da se on ne može smatrati korisnikom državnih šuma. Općinski sud je naveo da je predlagač Šumarstvo „Srednje neretvansko“ d.d Mostar (u daljnjem tekstu: predlagač), shodno odredbama člana 269 stav 1. tačka 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) učinio vjerovatnim postojanje svog prava raspolaganja na šumi, pa je taj sud donio navedenu privremenu mjeru osiguranja.

3. Nakon toga, predlagač je dostavio dokaz da je pokrenuo parnični postupak protiv apelanta, zbog čega je Općinski sud je donio rješenje broj 58 0 Ps 240235 21 MO od 25. februara 2022. godine kojim je raniju privremenu mjeru osiguranja zamijenio mjerom osiguranja kojom se apelantu zabranjuje da siječe i prodaje drvene sortimente koji se nalaze na zemljištu navedenom u tom rješenju do pravosnažnog okončanja parničnog postupka. Navedeno je da je apelant kao preduzeće osnovan na osnovu tada važećeg Zakona o šumama za koji je Ustavni sud Federacije BiH, presudom broj U-26 od 14. aprila 2009. godine, utvrdio da krši prava općina na lokalnu samoupravu. Navedeni Zakon o šumama je prestao da važi, jer Parlament FBiH nije postupio u skladu sa nalogom Ustavnog suda FBiH iz navedene odluke.

4. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio žalbu Kantonalnom sudu koji je, rješenjem broj 58 0 Ps 240235 22 Mož 2 od 8. juna 2022. godin,e žalbu odbio i potvrdio osporeno rješenje. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je prvostepeni sud utvrdio da je apelant osnovan Zakonom o šumama koji je prestao da važi, kao i da je predlagač taj koji je uknjižen u zemljišnim knjigama. Zbog toga je, prema zaključku Kantonalnog suda, opravdano donošenje mjere osiguranja.

5. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6, stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni prava i pogrešno utvrđenim činjenicama, jer smatra da je upis predlagača u zemljišne knjige nezakonit, obzirom da je izvršenim upisom prekršen Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom, Zakon o registraciji poslovnih subjekata, Zakon o javnim preduzećima i Zakon o stvarnim pravima. Zbog toga, apelant navodi da bi „realizacijom rješenja Općinskog suda“ nastupile štetne posljedice koje bi se teško mogle nadoknaditi, pa zbog toga predlaže da Ustavni sud donese privremenu mjeru.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

7. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za privremenu mjeru, već da je taj zahtjev zasnovan na tvrdnjama koje se tiču odlučivanja o suštini podnesene apelacije. Takve navode Ustavni sud ne može ispitivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o meritumu apelacije. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

8. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3289/22 (JP ŠGD „Šume… | Sudska praksa | Aktio