Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2967/22 (M. D. i drugi)
Odluka donesena 18. 10. 2022.
- Legitimno očekivanje
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2967/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 10. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-2967/22, rješavajući apelacije koje su podnijeli Muamer Dizdarević i Damir Beglerović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli Muamer Dizdarević i Damir Beglerović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 K 013214 22 Kv od 5. jula 2022.
godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2967/22
1. Muamer Dizdarević (u daljnjem tekstu: prvoapelant) iz Tešnja, kojeg zastupa Damir Beglerović advokat iz Sarajeva, podnio je 29. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 K 013214 22 Kv od 5. jula 2022. godine.
2. AP-3329/22
2. Damir Beglerović (u daljnjem tekstu: drugoapelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Damir Kočo advokat iz Sarajeva, podnio je 25. avgusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 04 0 K 013214 22 Kv od 5. jula 2022. godine.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 04 0 K 013214 22 Kps od 24. juna 2022. godine odbijena je kao neosnovana drugoapelantova molba, koju je podnio kao branilac prvoapelanta, za postavljanje branioca po službenoj dužnosti u krivičnom postupku koji se protiv prvoapelanta vodi pred Kantonalnim sudom.
4. Rješenjem Kantonalnog suda od 5. jula 2022. godine odbijena je kao neosnovana žalba protiv prvostepenog rješenja. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je sjedište tog suda na području Ministarstva za pravosuđe i upravu Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), te da se drugoapelant, kao advokat iz Sarajeva, ne nalazi na listi branilaca tog Ministarstva koji mogu biti postavljeni za odbranu po službenoj dužnosti. U vezi s tim, Kantonalni sud se pozvao na odredbe člana 59.a) Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH kojima je, između ostalog, propisano da listu branilaca rješenjem utvrđuje nadležni ministar pravde. Na osnovu toga, Kantonalni sud je zaključio da je pravilno odbijena molba da drugoapelant bude postavljen za prvoapelantovog branioca po službenoj dužnosti.
5. S obzirom da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, te da se odnose na iste odluke, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2967/22.
6. Prvoapelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), dok drugoapelant ističe povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te u vezi s tim smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju na konkretan slučaj. U odnosu na prvoapelanta, pravo na pravično suđenje
9. Ustavni sud najprije mora odgovoriti na pitanje da li se osporenim rješenjima Kantonalnog suda odlučivalo o apelantovim „građanskim pravima ili obavezama“, odnosno da li se odlučivalo o osnovanosti „krivične optužbe“ protiv apelanta. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se osporenim rješenjima odlučivalo samo o ispunjenosti uslova za postavljanje drugoapelanta za branioca po službenoj dužnosti prvoapelantu. Dakle, osporenom odlukom nije se odlučivalo ni o apelantovim „građanskim pravima i obavezama“ niti o osnovanosti „krivične optužbe“ protiv njega u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Iz toga slijedi da je apelacija u odnosu na navodnu povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
U odnosu na drugoapelanta, pravo na imovinu
10. Ustavni sud ukazuje da prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda „imovina“, u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, može biti ili „postojeća imovina“ ili „dobra“, uključujući i potraživanja u odnosu na koja osoba ima bar „legitimno očekivanje“ da će ih realizovati (vidi Evropski sud, Jantner protiv Slovačke, predstavka broj 39050/97, presuda od 4. marta 2003. godine, tačka 27; i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2349/06 od 27. februara 2008. godine, tačka 44, dostupna na stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud ukazuje da „legitimno očekivanje“ mora biti mnogo konkretnije od same nade, ma koliko ona bila razumna, i mora se zasnivati na zakonskoj odredbi ili pravnom aktu kao što je sudska odluka (vidi Evropski sud, Kopecký protiv Slovačke, predstavka broj 44912/98, presuda od 28. septembra 2004. godine, tač. 48-49; i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2361/06 od 10. januara 2008. godine, tačka 10.).
11. U konkretnom slučaju, osporenim odlukama se odlučivalo samo o tome da li su ispunjeni uslovi za postavljanje drugoapelanta za branioca po službenoj dužnosti prvoapelantu, dok se nije odlučivalo o bilo kakvim imovinskim pravima drugoapelanta u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na navodnu povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju također ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Imajući u vidu da su navodi drugoapelanta o kršenju člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić