Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2648/21 (D. D. i drugi)

Odluka donesena 18. 10. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Radni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Nenadležnost za odlučivanje
  • Troškovi postupka
  • Ustav entiteta
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2648/21

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 10. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2648/21, rješavajući apelacije Davora Dejanovića i drugih, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka a), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1), (2) i (3), članka 72. stavak (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 18. listopada 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvajaju apelacije koje su podnijeli Davor Dejanović, Rinaldo Pikoloti, Ivan Kožul, Silvije Čelan, Jasminka Iličić, Josip Majić, Milan Mihaljević i Srećko Boras.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.

(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnim postupcima koji su okončani rješenjima i presudama Kantonalnog suda u Sarajevu br. 65 0 Rs 470173 15 Rsž od 21. srpnja 2020. godine, 65 0 Rs 511987 17 Rsž od 29. lipnja 2021. godine, 65 0 Rs 518195 17 Rsž od 7. srpnja 2021. godine, 65 0 Rs 457064 15 Rsž od 15. siječnja 2021. godine, 65 0 Rs 574957 17 Rsž od 29. lipnja 2021. godine, 65 0 Rs 404705 16 Rsž od 18. kolovoza 2021. godine, 65 0 Rs 404747 16 Rsž od 18.

kolovoza 2021. godine, 65 0 Rs 574915 17 Rsž od 7. listopada 2021.

godine i 65 0 Rs 574939 17 Rsž od 7. listopada 2021. godine.

Na temelju članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantima Davoru Dejanoviću, Rinaldu Pikolotiju, Silviju Čelanu, Jasminki Iličić, Josipu Majiću, Milanu Mihaljeviću i Srećku Borasu u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznose od po 500,00 KM, a apelantu Ivanu Kožulu iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbijaju se kao neutemeljene apelacije koje su podnijeli:

Davor Dejanović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 470173 15 Rsž od 21. srpnja 2020. godine, Rinaldo Pikoloti protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 511987 17 Rsž od 29. lipnja 2021. godine, Ivan Kožul protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 518195 17 Rsž od 7. srpnja 2021. godine, Silvije Čelan protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 457064 15 Rsž od 15. siječnja 2021. godine, Jasminka Iličić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 574957 17 Rsž od 29. lipnja 2021. godine, Josip Majić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 404705 16 Rsž od 18. kolovoza 2021. godine, Milan Mihaljević protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 404747 16 Rsž od 18. kolovoza 2021. godine, Srećko Boras protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 574915 17 Rsž od 7. listopada 2021. godine i Ivan Kožul protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 574939 17 Rsž od 7. listopada 2021. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli Davor Dejanović, Rinaldo Pikoloti, Ivan Kožul, Silvije Čelan, Jasminka Iličić, Josip Majić, Milan Mihaljević i Srećko Boras zbog navodne povrede odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i odredaba Opće deklaracije o ljudskim pravima zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod AP 2648/21

1. Davor Dejanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 23. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 470173 21 Rev od 8. lipnja 2021. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 470173 15 Rsž od 21. srpnja 2020. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 470173 14 Rs od 20. travnja 2015. godine.

AP 3356/21 i AP 1572/22

2. Rinaldo Pikoloti (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 25. rujna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 511987 17 Rsž od 29. lipnja 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 511987 15 Rs od 31. listopada 2016. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 3356/21.

3. Apelant je posredstvom istog odvjetnika 7. svibnja 2022. godine podnio novu apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 511987 21 Rev od 27. siječnja 2022. godine, Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 511987 17 Rsž od 29. lipnja 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 511987 15 Rs od 31. listopada 2016. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 1572/22.

AP 3357/21 i AP 2456/22

4. Ivan Kožul (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 25. rujna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 518195 17 Rsž od 7. srpnja 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 518195 15 Rs od 16. studenog 2016. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 3357/21.

5. Apelant je posredstvom istog odvjetnika 1. srpnja 2022. godine podnio novu apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 518195 21 Rev od 30. studenog 2021. godine, Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 518195 17 Rsž od 7. srpnja 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 518195 15 Rs od 16. studenog 2016. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 2456/22.

AP 3598/21

6. Silvije Čelan (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 23. listopada 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 457064 21 Rev od 3. kolovoza 2021. godine, Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 457064 15 Rsž od 15. siječnja 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 457064 14 Rs od 12. svibnja 2015. godine.

AP 3603/21 i AP 889/22

7. Jasminka Iličić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gruda, koju zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnijela je 23. listopada 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 574957 17 Rsž od 29. lipnja 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 574957 14 Rs od 22. ožujka 2017. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 3603/21.

8. Apelantica je posredstvom istog odvjetnika 11. ožujka 2022. godine podnijela novu apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 574957 21 Rev od 7. prosinca 2021. godine, Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 574957 17 Rsž od 29. lipnja 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 574957 14 Rs od 22. ožujka 2017. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 889/22.

AP 3806/21 i AP 2360/22

9. Josip Majić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 5. studenog 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 404705 16 Rsž od 18. kolovoza 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 404705 14 Rs od 15. travnja 2016. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 3806/21.

10. Apelant je posredstvom istog odvjetnika 26. lipnja 2022. godine podnio novu apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 404705 22 Rev od 11. ožujka 2022. godine, Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 404705 16 Rsž od 18. kolovoza 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 404705 14 Rs od 15. travnja 2016. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 2360/22.

AP 3807/21 i AP 1248/22

11. Milan Mihaljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 5. studenog 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 404747 16 Rsž od 18. kolovoza 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 404747 14 Rs od 4. siječnja 2016. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 3807/21.

12. Apelant je posredstvom istog odvjetnika 8. travnja 2022. godine podnio novu apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 404747 21 Rev od 11. siječnja 2022. godine, Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 404747 16 Rsž od 18. kolvoza 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 404747 14 Rs od 4. siječnja 2016. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP 1248/22.

AP 4453/21

13. Srećko Boras (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 28. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 574915 17 Rsž od 7. listopada 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 574915 16 Rs od 11. siječnja 2017. godine.

AP 4455/21

14. Ivan Kožul (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 28. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 574939 17 Rsž od 7. listopada 2021. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 574939 16 Rs od 12. siječnja 2017. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

15. Ustavni sud je odlukama o dopustivosti br. AP 569/21 od 21. travnja 2021. godine i AP 3520/20 od 27. studenog 2020. godine (dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) apelacije br. AP 569/21 i AP 3606/20 podnesene protiv odluka Kantonalnog suda odbacio kao preuranjene. U navedenim odlukama Ustavni sud je ukazao da apelanti, nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno o vrsti te odluke, imaju mogućnost ponovno podnijeti apelaciju, u kojoj su dužni na propisanom obrascu apelacije pod točkom 8. a) ostale odluke navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

16. S obzirom na to da se navedene apelacije temelje na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2648/21. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

17. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, u navedenim predmetima u razdoblju od 31. ožujka do 7. rujna 2022. godine zatražen je odgovor na apelacije od Kantonalnog suda, Općinskog suda, te od tužene (Federacija Bosne i Hercegovine, Sudska policija).

18. Pozvani su dostavili odgovore na apelacije u razdoblju od 12. travnja do 19. rujna 2022. godine. Odgovori su u razdoblju od 6. lipnja do 22. rujna 2022. godine dostavljeni punomoćniku apelanata radi eventualnog izjašnjenja na odgovore. Izjašnjenje nije dostavljeno u ostavljenom roku. III.Činjenično stanje

19. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacija i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

20. Apelanti su u razdoblju od 16. siječnja 2014. godine do 17. svibnja 2016. godine Općinskom sudu podnijeli tužbe protiv tužene radi isplate potraživanja iz radnog odnosa. Osporenim presudama Općinskog suda u određenim predmetima odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata i apelanti su obvezani snositi svoje troškove postupka, dok je u određenim predmetima obvezana tužena apelantima na ime novčanih potraživanja iz radnog odnosa isplatiti određene novčane iznose, bliže označene u izrekama presuda, te im naknaditi troškove parničnog postupka u novčanim iznosima, bliže označenim u izrekama presuda, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

21. U obrazloženju presuda je, između ostalog, navedeno da je sud odluku o troškovima postupka donio na temelju čl. 383., 386., 387. i 396. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u Federaciji BiH, pravnog shvaćanja usvojenog na panelu za ujednačavanje sudske prakse iz građanske oblasti od 30. siječnja 2014. godine, te specificiranog troškovnika punomoćnika apelanata. Pri tome, Općinski sud je precizirao od čega se sastoje dosuđeni troškovi postupka.

22. Apelanti su u razdoblju od 30. svibnja 2015. godine do 23. siječnja 2017. godine podnijeli žalbe protiv presuda prvostupanjskog suda, odnosno protiv presuda prvostupanjskog suda samo u odnosu na odluke o troškovima postupka.

23. Osporenim odlukama Kantonalnog suda, između ostalog, odbijene su žalbe apelanata protiv prvostupanjskih presuda (u odnosu na troškove prijevoza na relaciji Ljubuški – Sarajevo – Ljubuški i troškove odsustva punomoćnika iz ureda), odnosno djelomično su usvojene žalbe apelanata, preinačene su prvostupanjske presude na način naveden u izrekama tih presuda i obvezana tužena apelantima isplatiti troškove postupka (ni u ovim presudama nisu priznati troškovi prijevoza na relaciji Ljubuški – Sarajevo – Ljubuški i troškovi odsustva punomoćnika iz ureda).

24. U obrazloženju odluka Kantonalni sud je, između ostalog, ukazao da je odredbom članka 387. stavak (1) ZPP-a propisano da će pri odlučivanju koji će se troškovi nadoknaditi stranci sud uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice, a o tome koji su troškovi bili potrebni odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Zatim je Kantonalni sud obrazložio da navedena odredba daje diskrecijsko ovlaštenje sudu da u svakom konkretnom slučaju cijeni koji su troškovi bili potrebni radi vođenja parnice. Konačno, zaključio je da su odluke prvostupanjskog suda o troškovima postupka kojima nisu priznati troškovi prijevoza na relaciji Ljubuški – Sarajevo

– Ljubuški i troškovi odsustva punomoćnika iz ureda pravilne i utemeljene na zakonu.

25. Osporenim rješenjima Vrhovnog suda odbačene su revizije apelanata izjavljene protiv odluka Kantonalnog suda.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

26. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Također, apelanti su ukazali i na povredu prava iz Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (pravo na jednakost pred zakonom i pravo na rad), te povredu prava iz Opće deklaracije o ljudskim pravima. Apelanti su naveli da je drugostupanjski sud, pogrešno tumačeći odredbe članka 387. ZPP-a, odbio žalbe apelanata u dijelu koji se odnosi na troškove odsustva iz ureda i za korištenje osobnog automobila, koji su uredno specificirani i priloženi. Apelanti su naveli da su troškovi odsustva iz ureda za vrijeme putovanja predviđeni člankom 26. točka 5), a troškovi prijevoza člankom 31. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u Federaciji BiH. Nadalje, apelanti su ukazali da su redovni sudovi, u odnosu na troškove postupka, u određenim postupcima zauzimali različit stav od stava drugostupanjskog suda u ovim postupcima, te su se pozvali na Odluku o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 3310/14 od 27. listopada 2015. godine. Također, apelanti navode da se povreda prava na pravično suđenje ogleda u činjenici da su postupci pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom dugo trajali, tj. „šest“ godina, iako se odluka u konkretnim slučajevima „mogla i morala donijeti hitno“. Apelanti zbog povrede navedenih prava traže naknadu nematerijalne štete.

b)Odgovor na apelaciju

27. Kantonalni sud je naveo da su razlozi u odnosu na troškove postupka navedeni u obrazloženjima drugostupanjskih odluka, te predstavljaju odgovor na apelacije. Smatra da nije došlo do povrede prava na koju apelanti ukazuju u apelacijama, te da je pravilno postupio i donio zakonite odluke. Također je naveo da su predmeti rješavani prema starosti inicijalnog akta i u skladu s Planom rješavanja predmeta, te da je sud preopterećen velikim brojem predmeta. Predložio je da se apelacije odbace/odbiju.

28. Općinski sud je naveo da su neutemeljeni navodi apelanata koji se odnose na troškove postupka, te da je u obrazloženju presuda dao jasne razloge za svoje odlučenje, u skladu sa zakonskim odredbama i sudskom praksom. Također je naveo da su apelacijski navodi koji se odnose na duljinu trajanja prvostupanjskih postupaka neutemeljeni i da ih „treba odbaciti“. Predložio je da se apelacije odbace/odbiju kao neutemeljene.

29. Tužena je u odgovorima na apelacije navela da su neutemeljeni apelacijski navodi u svezi s određivanjem troškova postupka. Predložila je da Ustavni sud apelacije odbaci/odbije kao neutemeljene.

V.Relevantni propisi

30. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Članak 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 387. stavak (1) (1) Pri odlučivanju koji će se troškovi stranci naknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebiti radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebiti, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući pozorno sve okolnosti. Članak 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pozornost na potrebu žurnog rješavanja radnih sporova.

31. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad advokata („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 22/04 i 24/04). Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Naknada po utrošenom satu Član 26. tačka 5) Advokat ima pravo da obračuna nagradu po utrošenom vremenu i to po 10 bodova za svako započeto pola sata, u sljedećim slučajevima:

5. Za čekanje na raspravu ili za vrijeme vijećanja suda, za odsustvo iz kancelarije za vrijeme putovanja i sl. ali najviše 8 sati dnevno.

XIV - NAKNADA TROŠKOVA

Član 31. st. (1), (2) i (4) Advokatu pripada naknada troškova za sve stvarne izdatke koji su bili potrebni za izvršenje povjerenih mu poslova.

Za obavljanje poslova izvan sjedišta advokatske kancelarije, advokatu pripada naknada putnih troškova za prevoz i dnevnica.

Za upotrebu vlastitog automobila, advokatu pripada nagrada od 35% važeće cijene benzina za svaki pređeni kilometar.

VI.Dopustivost Dopustivost u odnosu na navode o povredi odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i odredaba Opće deklaracije o ljudskim pravima

32. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija u odnosu na povrede odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i odredaba Opće deklaracije o ljudskim pravima, Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka a) Pravila Ustavnog suda.

33. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b)Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka a) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

34. Ustavni sud naglašava da je člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine propisano da Ustavni sud ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu. S obzirom na to da se apelanti pozivaju na povredu odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da ovaj sud nije nadležan za odlučivanje o navodnoj povredi odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine jer to nisu pitanja „koja su sadržana u ovom Ustavu“, u smislu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine. S druge strane, Ustavni sud ukazuje da Opća deklaracija o ljudskim pravima nije navedena u Ustavu Bosne i Hercegovine niti u Aneksu I. Ustava Bosne i Hercegovine kao dodatni sporazum o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, zbog čega Ustavni sud nije nadležan niti za odlučivanje o navodnoj povredi odredaba Opće deklaracije o ljudskim pravima.

35. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka a) Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je u ovom dijelu apelacija odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost u odnosu na pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu

36. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

37. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

38. Ustavni sud zapaža da apelanti, između ostalog, osporavaju i rješenja Vrhovnog suda kojima su odbačene kao nedopuštene revizije koje su apelanti izjavili protiv određenih osporenih odluka Kantonalnog suda. Ustavni sud podsjeća da je u točki 15. ove odluke već konstatirao da su apelanti u predmetima br. AP 2648/21 i AP 3598/21, prije podnošenja ovih apelacija, podnosili apelacije protiv odluka Kantonalnog suda, koje su odbačene kao preuranjene. Osim toga, Ustavni sud, također, zapaža da su u trenutku podnošenja apelacija br. AP 3356/21, AP 3357/21, AP 3603/21, AP 3806/21 i AP 3807/21 predmeti bili na rješavanju po izjavljenim revizijama apelanata pred Vrhovnim sudom, te da su po okončanju postupka apelanti podnijeli apelacije br. AP 1572/22, AP 2456/22, AP 889/22, AP 2360/22 i AP 1248/22. Uvidom u Sustav za upravljanje predmetima (CMS) utvrđeno je kada je punomoćnik apelanata primio osporena rješenja Vrhovnog suda, te imajući u vidu datum podnošenja apelacija proizlazi da su navedene apelacije podnesene u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Međutim, s obzirom na to da u konkretnim slučajevima revizija nije bila djelotvoran pravni lijek, slijedi da su konačne odluke u osporenim postupcima odluke Kantonalnog suda kojima je meritorno odlučeno o troškovima postupka, pa će Ustavni sud navode apelanata ispitati u odnosu na odluke Kantonalnog suda.

U odnosu na predmete u kojima su prethodne apelacije odbačene kao preuranjene

39. Ustavni sud će kao relevantan datum podnošenja ovih apelacija uzeti u obzir datum kada su podnesene prethodne apelacije koje su odbačene kao preuranjene. S obzirom na to da je punomoćnik apelanata osporenu odluku Kantonalnog suda u predmetu broj AP 3606/20 primio 5. listopada 2020. godine, a navedena apelacija je podnesena 10. listopada 2020. godine, te da je u predmetu broj AP 569/21 osporena odluka Kantonalnog suda donesena 15. siječnja 2021. godine, a navedena apelacija je podnesena 21. veljače 2021. godine, proizlazi da su apelacije podnesene u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, čime je ispunjen ovaj uvjet dopustivosti apelacije.

U odnosu na preostale predmete

40. Nadalje, s obzirom na to da je punomoćnik apelanata osporene konačne odluke Kantonalnog suda u predmetima br. AP 3356/21 i AP 3357/21 primio 30. kolovoza 2021. godine, a apelacije su podnesene 25. rujna 2021. godine, u predmetu broj AP 3603/21 10. rujna 2021. godine, a apelacija je podnesena 23. listopada 2021. godine, u predmetima br. AP 3806/21 i AP 3807/21 17. i 24. rujna 2021. godine, a apelacije su podnesene 5. studenog 2021. godine, te u predmetima br. AP 4453/21 i AP 4455/21 5. studenog 2021. godine, a apelacije su podnesene 28. prosinca 2021. godine, proizlazi da su navedene apelacije podnesene u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, čime je ispunjen ovaj uvjet dopustivosti apelacije.

41. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bile dopustive, niti su očito (prima facie) neutemeljene.

42. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

43. Apelanti navode da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na suđenje „u razumnom roku“, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

a)Pravo na pravično suđenje

44. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slo-bode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga pra-va vezana za krivične postupke.

45. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

46. Ustavni sud podsjeća da se postupak kojim se određuje iznos troškova postupka mora sagledavati kao nastavak parnice po glavnom pitanju i, shodno tome, kao dio „utvrđivanja građanskih prava i obveza“ (vidi Europski sud za ljudska prava, Robins protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 23. rujna 1997. godine, Izvješća 1997-V., stavak 25. i dalje; u daljnjem tekstu: Europski sud). Iz navedenog je jasno vidljivo da se članak 6. primjenjuje u odnosu na troškove postupka bez obzira na to što ujedno nije osporen i glavni zahtjev, pa proizlazi da se u osporenim postupcima radilo o utvrđivanju građanskih prava i obveza apelanata, te su članak II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. Europske konvencije primjenjivi na konkretne slučajeve.

U odnosu na osporene odluke

47. Ustavni sud zapaža da se suština apelacijskih navoda u pogledu povrede prava na pravično suđenje svodi na tvrdnje o proizvoljnoj primjeni odredaba ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

48. Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očito nerazumnim (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, točka 23. sa daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, točka 23.).

49. U konkretnim slučajevima, Ustavni sud zapaža da su Općinski i Kantonalni sud ukazali da se shodno odredbi članka 387. stavak (1) ZPP-a prilikom odlučivanja o troškovima postupka uzimaju u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice, te obrazložili zbog čega nisu dosuđeni troškovi odsustva punomoćnika iz ureda i troškovi za korištenje osobnog automobila, zaključujući da se radi o troškovima koji u konkretnom slučaju nisu bili potrebni. Shodno tome, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi, nasuprot navodima apelanata, imali u vidu relevantne okolnosti konkretnih slučajeva, te da su dali jasne razloge kako u svezi s utvrđenim činjeničnim stanjem tako i primjenom relevantnih pozitivnopravnih propisa na konkretne slučajeve. Stoga, imajući u vidu sve navedeno, kao i vlastitu praksu povodom apelacija koje su za predmet imale troškove postupka u svezi s dolaskom punomoćnika izvan mjesta sjedišta suda (vidi, npr. Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 1398/14 od 11. siječnja 2017. godine, AP 3184/17 od 22. svibnja 2019. godine, kao i odluke o dopustivosti br. AP 2778/17 od 13. ožujka 2018. godine, AP 1886/19 od 17. prosinca 2019. godine, AP 57/21 od 3. veljače 2021. godine, odluke dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud ne može prihvatiti navode apelanata da su redovni sudovi postupali proizvoljno ili očito nerazumno.

50. U odnosu na pozivanje apelanata na Odluku Ustavnog suda broj AP 3310/14, Ustavni sud primjećuje da je iste prigovore već razmatrao u brojnim odlukama kontinuirano ukazujući na stav u svezi s istim pravnim pitanjem iznesenim u Odluci o dopustivosti broj AP 5003/14 od 11. siječnja 2017. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud ponovno upućuje na obrazloženje iz točke 8. navedene odluke jer nema potrebe da isti stav ponavlja u brojnim odlukama o istom pravnom pitanju.

51. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, u odnosu na osporene odluke, neutemeljeni.

U odnosu na suđenje u razumnom roku

52. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, duljina trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I., stavak 38. i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. ožujka 2021. godine, stavak 18.).

53. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja parničnih postupaka razmatrati razdoblja od podnošenja tužbi Općinskom sudu (tijekom 2014., 2015. i 2016. godine) do donošenja odluka Kantonalnog suda (tijekom 2020. i 2021. godine), kao konačnih odluka ovim postupcima, dakle ispitat će razdoblja od pet godina i oko jedan mjesec do sedam godina i oko sedam mjeseci.

54. U konkretnim slučajevima Ustavni sud zapaža da se radi o parničnim postupcima iz radnih odnosa, koji su od većeg značaja za apelante i koji su, po zakonu, hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenim predmetima, kao i da apelanti svojim postupcima nisu utjecali na duljinu trajanja parničnih postupaka.

55. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da su postupci pred tim sudom trajali najdulje dvije godine i oko tri mjeseca od podnošenja tužbe. S druge strane, Ustavni sud zapaža da su postupci pred Kantonalnim sudom trajali od četiri godine i oko dva mjeseca do pet godina i oko osam mjeseci. Pri tome, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud u odgovorima na apelacije nije ponudio obrazloženje kojim bi eventualno opravdao duljinu postupaka pred tim sudom, odnosno da je u nekim odgovorima samo naveo da je predmete rješavao prema Planu rješavanja predmeta. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u ovoj oblasti, za što ne postoji ni djelotvoran pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1680/16 od 10. svibnja 2017. godine, toč. 53–66. i druge odluke od 10. svibnja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da duljina postupaka u konkretnim slučajevima ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Također, Ustavni sud smatra da je do kršenja prava apelanata došlo zbog neažurnog postupanja Kantonalnog suda koji nije ponudio objektivno prihvatljive razloge koji bi mogli utjecati na drugačiji zaključak Ustavnog suda.

56. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da duljina trajanja navedenih parničnih postupaka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

57. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2975/21 od 7. rujna 2022. godine, toč. 32–34.), Ustavni sud smatra da, u smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknada nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu Ivanu Kožulu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM (zbog vođenja dva odvojena parnična postupka koja se odnose na potraživanje različitih naknada), a ostalim apelantima iznos od po 500,00 KM.

58. Ove naknade dužna je platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka apelantima plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. b)Pravo na imovinu

59. Apelanti smatraju da im je u postupku koji je okončan osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelanti tvrdnje o povredi tog prava, u suštini, temelje na istim navodima koje su istaknuli u svezi s pravom na pravično suđenje (proizvoljna primjena prava), koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim točkama ove odluke i zaključio da su neutemeljeni. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnim slučajevima nema ničega iz čega bi se moglo zaključiti da je pravo apelanata na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, neutemeljeni.

VIII.Zaključak

60. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije imajući u vidu da su parnični postupci, koji su po izričitoj zakonskoj odredbi hitne prirode, trajali od pet godina i oko jedan mjesec do sedam godina i oko sedam mjeseci, od čega pred Kantonalnim sudom od četiri godine i oko dva mjeseca do pet godina i oko osam mjeseci, pri čemu taj sud nije ponudio (objektivno prihvatljivo) opravdanje za tako dugo trajanje postupaka.

61. Ustavni sud, nasuprot prethodnom, zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na ostale segmente prava na pravično suđenje, te prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju u situaciji kada nisu utemeljeni navodi apelanata da su redovni sudovi postupali proizvoljno ili očito nerazumno, a nema ničega iz čega bi se moglo zaključiti da je pravo apelanata na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su apelanti pružili dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

62. Na temelju članka 18. stavak (3) točka a), članka 59. st. (1), (2) i (3), članka 72. stavak (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

63. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2648/21 (D. D. i drugi) | Sudska praksa | Aktio