Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1084/21 (N. H.)

Odluka donesena 18. 10. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Načelo slobodne ocjene dokaza
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1084/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 10. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-1084/21, rješavajući apelaciju Nihada Horića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nihad Horić protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 K 168514 20 Kž od 19. januara 2021. godine i Presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 K 168514 19 K od 20. oktobra 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Nihad Horić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, koje zastupa Maida Grizović, advokat iz Zenice, podnio je 5. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 K 168514 20 Kž od 19. januara 2021. godine i Presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 K 168514 19 K od 20. oktobra 2020. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 43 0 K 168514 19 K od 20. oktobra 2020. godine, apelant i optuženi R.P. su oglašeni krivim što su, u vrijeme, mjestu i na način, detaljno opisan u izreci presude, iz nehata počinili krivično djelo Teška krivična djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine iz člana 328. stav 4. u vezi sa članom 325. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH). Za počinjeno krivično djelo, na osnovu člana 53. KZ FBiH, Općinski sud je apelanta i R.P. oslobodio od kazne zatvora.

3. Općinski sud je utvrdio da su se 29. septembra 2016. godine obavljali radovi u „Arcelor Mittal“ d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: „Arcelor Mittal“), na godišnjem remontu postrojenja po Radnom nalogu 207/2016 od 29. septembra 2016. godine (u daljnjem tekstu: sporni nalog od 29. septembra), pa su ti poslovi nastavljeni i 30. septembra 2016. godine. Posao su obavljali apelant na mjestu elektrodispečera i R.P. na mjestu uklopničara i drugi radnici, među kojim je i M.A. kao električar. Utvrđeno je da je, prema spornom nalogu od 29. septembra, apelant kao elektrodispečer bio u obavezi da osigura preduvjete za dovođenje radnog mjesta u beznaponsko stanje, a da optuženi R.P. kao uklopničar direktno osigurava radno mjesto prema dozvoli za rad.

4. U ovom postupku je bila sporna činjenica da li su apelant i R.P. i 30. septembra 2016. godine, bili dužni da postupaju po spornom nalogu od 29. septembra, kada je nastupila smrt M.A. U vezi s tim, u toku krivičnog postupka, vještak zaštite na radu je je utvrdio da su se radovi obavljali po spornom nalogu od 29. septembra te da su osim 29. septembra 2016. godine nastavljeni i sljedeći dan. Dalje, utvrđeno je da odgovorna lica nisu 30. septembra 2016. godine sačinila novi radni nalog niti dozvolu za rad, već su tog dana radovi nastavljeni po usmenom nalogu poslovođe F.H. Vještak elektrotehničke struke je zaključio da u konkretnom događaju „tehnika nije uzrok pojave požara i smrti“ i M.A, već „ljudski faktor“. Kako je navedeno u tom nalazu vještaka, mjesto nesreće je moglo biti bez povratnog napona da su se poštivala propisana pravila ponašanja pri uključenju i isključenju određenih odvoda. Općinski sud je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu, utvrdio da su apelant i R.P. isključivali postrojenja trafo stanice Sjever i dovodili je u beznaponsko stanje kao da je čitavo postrojenje u beznaponskom stanju za što je izdata dozvola za rad, ali da su zanemarili mogućnost povratnog napona sa postrojenja koksare i druge trafostanice.

5. U toku dokaznog postupka, na prijedlog odbrane provedeno je grafološko vještačenje putem vještaku kriminalističke struke, sa zadatkom da tvrdi da li je na spornom nalogu od 29. septembra naknadno dopisan tekst „6 KV Sab. Sek. I i II“. Vještak u svom nalazu i mišljenju i iskazu datom na glavnom pretresu naveo da je sporni tekst najvjerovatnije dopisan, da je tekst dopisao „isti skriptor“ i „istim sredstvom pisanja“ kojim je napisan i „ostali rukopisni sadržaj“ na radnom nalogu. Utvrđeno je također da je F.H. skriptor spornog naloga od 29. septembra i naknadno dopisanog teksta.

6. Navodi odbrane da optuženi nisu mogli postupati po spornom nalogu od 29. septembra su ocijenjeni neosnovanim jer je u toku dokaznog postupka utvrđeno da su iskazi svjedoka odbrane identični u dijelovima kojima opisuju postupanje 30. septembra 2016. godine, odnosno da su postupali po usmenoj naredbi poslovođe F.H. za obavljanje poslova i uz usmene sigurne upute. Vještak zaštite na radu je također naveo da je predviđena mogućnost usmenog naloga, uz obavezu naknadne izrade pismenog naloga za poduzetu radnju, što se u konkretnom slučaju moglo i desiti, da nije nastupio nesretni slučaj. Takva mogućnost je predviđena članom 53. Pravilnika o zaštiti na radu pri korištenju električne struje, prema kojem se nalog za rad može izdati u pismenom obliku na određenom obrascu ili na neki drugi način. Apelant i R.P. su, na osnovu usmene naredbe poslovođe, pristupili radu na postrojenju na kojem je smrtno stradao M.A, a sa tim poslovima su bili upoznati svi prisutni. Također, utvrđeno je da su bili upoznati i da radna grupa izvodi radove na postrojenju koje je trebalo biti dovedeno u beznaponsko stanje.

7. Kantonalni sud je presudom broj 43 0 K 168514 20 Kž od 19. januara 2021. godine odbio kao neosnovane žalbe braniteljica apelanta i R.P. i uvažio žalbu Kantonalnog tužilaštva, te je prvostepenu presudu preinačio u dijelu odluke o kazni, te je apelantu izrekao uvjetnu osudu, kojom je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i istovremeno odredio da se kazna neće izvršiti ukoliko apelant u roku od tri godine ne počini novo krivično djelo. U obrazloženju presude, Kantonalni sud je ponovio činjenična utvrđenja i pravno rezonovanje prvostepenog suda, te je istakao da je prvostepena odluka pravilna i zakonita, izuzev u dijelu koji se odnosi na kaznu.

8. Kantonalni sud je posebno naveo da je dokazu – spornom nalogu od 29. septembra, posvetio posebnu pažnju prilikom ocjene validnosti tog dokaza i postupka svjedoka F.H, za kojeg je utvrđeno da je nakon, što je M.A. smrtno stradao, dopisao u tom radnom nalogu sporni tekst. Kantonalni sud je naveo da je utvrđeno da su nastavak obavljanja radova i naredni dan prihvatili da izvršavaju apelant i R.P. Bez obzira što se radilo o usmenom nalogu, svi zaposleni su bili dužni poduzimati sve mjere i radnje propisane Opštim uputstvima za rad na VN postrojenjima primame elektroenergetske mreže u „ArcelorMittal“ (Pogonsko uputstvo), uključujući apelanta kao elektrodispečera i R.P. kao uklopničara. Kantonalni sud je također naveo da se prvostepena presuda ne zasniva na nezakonitom dokazu, jer je sporni nalog od 29. septembra izdalo ovlašteno lice, a da samo dopisivanje spornog teksta nakon događaja, ne utiče na pravilnost i zakonitost pobijane presude niti ekskulpira apelanta i R.P.

9. Apelant ukazuje na povredu prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo i povredu člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Povredu prava na pravično suđenje apelant obrazlaže navodima o tome da se osporene presude zasnivaju na „falsifikovanom dokazu“ i to spornom nalogu od 29. septembra. Apelant navodi da je u postupku utvrđeno da je poslovođa F.H. „dopisao navedene riječi da bi prikrio svoju odgovornost jer je pustio da ljudi rade bez radnog naloga i dozvole za rad“. Apelant smatra da ga ta okolnost oslobađa odgovornosti, jer se presuda zasniva na falsifikovanoj ispravi, što čini bitnu povredu odredaba krivičnog postupka u smislu člana 312. stav 1. tačka i) ZKP-a F BiH.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

11. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

13. Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, predstavka broj 53363/99 i Khudunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

14. Ustavni sud ukazuje na kontinuiranu praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj je zadatak redovnih sudova, a naročito prvostepenog suda, da ocijene izvedene dokaze i njihovu relevantnost u konkretnom predmetu (vidi, Evropski sud, Elsholz protiv Njemačke [VV], od 13. jula 2000. godine, predstavka broj 25735/94, tačka 66). Ustavni sud, stoga, neće procjenjivati kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu procjene dokaza, ukoliko se ova procjena ne čini očigledno proizvoljnom. Isto tako, Ustavni sud se neće miješati ni u to kojim dokazima strana u postupku redovni sudovi poklanjaju povjerenje na osnovu slobodne sudijske procjene. Također, Ustavni sud ukazuje da je sud dužan savjesno ocijeniti sve dokaze pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima, pa onda na osnovu takve, brižljive ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana (član 296. stav 2. ZKP FBiH). Pri tome, prema članu 16. ZKP FBiH, sud i drugi organi nisu vezani ni ograničeni posebnim formalnim dokaznim pravilima, već po principu slobodne ocjene dokaza ocjenjuju postojanje ili nepostojanje neke činjenice. Međutim, ova slobodna ocjena dokaza zahtijeva obrazloženje, kako svakog dokaza pojedinačno, tako i svih dokaza zajedno, te dovođenje svih provedenih dokaza u uzajamnu logičnu vezu (vidi Evropski sud, vidi Evropski sud, Suominen protiv Finske, presuda od 1. jula 2003. godine, aplikacija broj 37801/97, stav 36).

15. Dovodeći u vezu navedene stavove s konkretnim predmetom, Ustavni sud ukazuje da u osporenim presudama nije izostala sveobuhvatna analiza izvedenih dokaza, njihovo dovođenje u međusobnu vezu i izvođenje zaključka da je apelant počinio krivično djelo za koje je osuđen. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da su i prvostepeni, a zatim i Kantonalni sud, u obrazloženjima presuda dali jasne i relevantne razloge za svoje stavove, tako da procjena izvedenih dokaza ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi, niti ima elemenata koji bi ukazali na to da je dokazni postupak zloupotrijebljen na apelantovu štetu.

16. Što se tiče navoda da je sporni nalog falsifikovan jer je utvrđeno da je određeni dio teksta u tom nalogu naknadno dopisan, Ustavni sud primjećuje da je prvostepeni sud jasno naveo da je apelant u inkriminirano vrijeme obavljao radove na osnovu usmenog naloga poslovođe, što su potvrdili i saslušani svjedoci. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelant ne može navodima o nepravilnostima na spornom nalogu od 29. septembra opravdati propuste koje je napravio ne pridržavajući se Pogonskog uputstva. S obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da su navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije su očigledno (prima facie) neosnovani.

17. Ustavni sud primjećuje da je apelant u obrascu apelacije naveo i povredu prava na imovinu i zabranu diskriminacije. Međutim, izuzev formalnog navođenja, apelant u daljnjem tekstu nigdje nije obrazložio ove navode, pa ih Ustavni sud neće ispitivati.

18. Stoga, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1084/21 (N. H.) | Sudska praksa | Aktio