Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2466/22 (D. Ć. i drugi)
Odluka donesena 18. 10. 2022.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni spor
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
- Invalidnina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2466/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 10. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-2466/22, rješavajući apelacije Dragana Ćorluke i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Dragan Ćorluka protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003400 19 Uvp od 17. februar 2022. godine;
Senka Miloš protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003416 19 Uvp od 10. mart 2022. godine;
Borka Tomić protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003422 19 Uvp od 9. juni 2022. godine;
Josip Vukoja protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003390 19 Uvp od 9. juni 2022. godine;
Ante Petrović protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003561 21 Uvp od 21. juli 2022. godine;
Dražen Herceg protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003567 21 Uvp od 7. juli 2022. godine;
Pero Grbavac protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003495 20 Uvp od 3. juni 2022. godine;
Mile Dugandžić protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003554 20 Uvp od 9. juni 2022. godine i Mladen Ćuže protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003527 20 Uvp od 14. juli 2022. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2466/22
1. Dragan Ćorluka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Gruda, podnio je 2. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 08 0 U 003400 19 Uvp od 17. februara 2022. godine i rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 08 0 U 003400 18 Uz od 5. decembra 2018. godine
2. AP-2545/22
2. Senka Miloš (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gruda, koju zastupa Jerko Čilić advokat iz Gruda, podnijela je 7. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003416 19 Uvp od 10. marta 2022. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003416 19 Uz od 30. januara 2019. godine.
3. AP-3659/22
3. Borka Tomić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gruda, koju zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnijela je 25. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presuda Vrhovni sud broj 08 0 U 003422 19 Uvp od 9. juni 2022. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003422 18 Uz od 6. decembra 2018. godine.
4. AP-3660/22
4. Josip Vukoja (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, kojeg zastupa Jerko Čilić, advokat iz Gruda, podnio je 25. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003390 19 Uvp od 9. juni 2022. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003390 18 Uz od 7. decembra 2018. godine.
5. AP-3662/22
5. Ante Petrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 25. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003561 21 Uvp od 21. jula 2022. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003561 18 Uz od 6. decembra 2019. godine.
6. AP-3663/22
6. Dražen Herceg (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vitina, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Gruda, podnio je 25. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003567 21 Uvp od 7. juli 2022. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003567 18 Uz od 18. jula 2019. godine.
7. AP-3664/22
7. Pero Grbavac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 25. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003495 20 Uvp od 3. juna 2022. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003495 18 Uz od 6. decembra 2019. godine.
8. AP-3665/22
8. Mile Dugandžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Radišića, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 25. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003554 20 Uvp od 9. juni 2022. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003554 18 Uz od 10. decembra 2019. godine.
9. AP-3668/22
9. Mladen Ćuže (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 25. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003527 20 Uvp od 14. jula 2022. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003527 18 Uz od 12. decembra 2019. godine.
Spajanje predmeta
10. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2466/22.
11. Apelanti su 29. oktobra 2018. godine podnijeli Kantonalnom sudu zahtjeve za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Zahtjevom su zatražili da taj sud donese rješenja kojima će se naložiti ministru Federalnog ministarstva za pitanja boraca (u daljnjem tekstu: federalni ministar), da preduzme potrebne radnje i omogući izvršenje zaključaka nadležnih prvostepenih organa uprave zapljenom novčanih sredstava na računima izvršenika i prenosom na račun punomoćnika apelanta (u daljnjem tekstu: prvi dio zahtjeva). Takođe, apelanti su zatražili da se stavi van snage Uputa Federalnog ministarstva za pitanja boraca (u daljnjem tekstu: Uputa) broj 01-41-3164/18 od 16. jula 2018. godine, kojom je naloženo pribavljanje bankovnih računa korisnika prava na invalidninu radi isplate budućih mjesečnih iznosa invalidnina na račun korisnika prava i da se naloži federalnom ministru i prvostepenom organu uprave, da odmah i bez odlaganja preduzmu potrebne radnje i prestanu postupati po navedenoj Uputi (u daljnjem tekstu: drugi dio zahtjeva).
12. Kantonalni sud je donio rješenja navedena u tač. 1. do 12. obrazloženja odluke, kojim je odbio kao neosnovane zahtjeve apelanata. Vrhovni sud je odlučujući o zahtjevu za preispitivanje odluka Kantonalnog suda, donio presude, navedene u izreci ove odluke, kojima je djelimično preinačio rješenja Kantonalnog suda i odbacio prvi dio zahtjeva za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom F BiH. Istom presudom, Vrhovni sud je potvrdio rješenja Kantonalnog suda, kojim je odbijen drugi dio zahtjeva. Vrhovni sud je po pitanju prvog dijela zahtjeva, zaključio da je povreda prava apelanata čija je zaštita tražena već utvrđena Odlukama Ustavnog suda AP-5209/17 i AP-1502/18, pa bi u situaciji udovoljavanja postavljenom zahtjevu Kantonalni sud došao u situaciju da ponovno odlučuje o nečemu o čemu je Ustavni sud već donio odluku, odnosno da nalaže mjere za izvršenje Odluke Ustavnog suda, što ni u kom slučaju ne spada u nadležnost tog suda. Vezano za drugi dio zahtjeva Vrhovni sud je ocijenio da je federalni ministar bio ovlašten za donošenje konkretne Upute i da je pravilan stav prvostepenog suda da se postojeća punomoć u predmetima apelanata odnosi na primanje na račun punomoćnika dospjelog, a neisplaćenog novčanog potraživanja u konkretnom postupku, a da se za buduće mjesečne iznose invalidnine mora pribaviti posebna punomoć.
Apelacioni navodi
13. U svim se apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da su pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Apelanti smatraju da Federalno ministarstvo branitelja godinama ograničava apelantima naplatu zaostalih invalidnina i troškova postupka. Takođe, apelanti smatraju da je Uputa od 13. jula 2018. godine nezakonita, te da nema obavezujući karakter i da se ne može primijeniti prilikom donošenja bilo kakvih odluka niti prilikom vršenja isplata novčanih sredstava na račun njihovog punomoćnika. Osim toga, smatraju da su konkretni postupci u kojem su donesene osporene odluke trajali nerazumno dugo i traže da im se dosudi nematerijalna šteta zbog nerazumno dugih trajanja postupaka.
14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
15. U vezi sa apelacionim navodima, Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khudunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP- 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
16. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u svim pojedinačnim apelacijama odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Evropskog suda prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).
17. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud, u obrazloženjima odluka osporenih pojedinačnim apelacijama, dao detaljne i jasne razloge za svoja odlučenja, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Također, Ustavni sud smatra da u konkretnim slučajevima nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na štetu apelanata, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku. Osim toga, Ustavni sud zapaža da nšta ne ukazuje da je došlo do miješanja u pravo apelanata na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju, na način koji bi vodio utvrđivanju kršenja tog prava, niti su apelanti pružili dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim također nije utvrdio kršenje ustavnih prava (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-2865/20 od 20. aprila 2022. godine, AP-3035/21 od 8. juna 2022. godine i AP-2597/21 od 8. juna 2022. godine dostupne na www.ustavnisud.ba).
18. S obzirom na navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U odnosu na zahtjev apelanata da im se odredi naknada nematerijalne štete zbog neopravdane dužine trajanja postupaka, Ustavni sud podsjeća da prema članu 74. Pravila Ustavnog suda izuzetno može odredi naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja ustavnih prava, a kako su u konkretnim slučajevima apelacije odbačena zbog toga što su prima facie neosnovane, to apelantima ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić