Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2470/22 („Euros osiguranje“ a.d. Banjaluka)

Odluka donesena 02. 11. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2470/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 11. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 2. novembra 2022. godine, u predmetu broj AP-2470/22, rješavajući apelaciju koju je podnio „Euros osiguranje“ a.d. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Euros osiguranje“ a.d. Banjaluka protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 82 0 P 022564 22 Gž od 7. aprila 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „Euros osiguranje“ a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Advokatska kancelarija Desimir Kevac i Velimir Kevac iz Banjaluke, podnio je 1. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 82 0 P 022564 22 Gž od 7. aprila 2022. godine.

2. U postupku, koji je okončan osporenom presudom Okružnog suda, obavezan je apelant da tužiocu (R. I.), na ime naknade materijalne štete, isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom i da mu naknadi troškove postupka. U obrazloženju osporene presude Okružni sud je naveo da je u prvostepenom postupku utvrđeno da se dogodila saobraćajna nezgoda u kojoj su učestvovali tužilac koji je upravljao vozilom marke Passat krećući se regionalnim putem i S. N. koji je upravljao vozilom marke Jetta osiguranim kod apelanta koje se sa sporednog puta uključivalo na taj regionalni put. Okružni sud je dalje naveo da je pravilno prvostepeni sud ocijenio da je nalaz i mišljenje vještaka saobraćajne struke R. M. nejasan i da je zaključak tog vještaka kontradiktoran. Naime, navedeni vještak je naveo da je do saobraćajne nezgode došlo zbog propusta oba vozača, da je tužilac trebao da propusti vozilo Jetta koje mu je dolazilo sa desne strane, ali da bi vozač vozila Jetta imao dovoljno vremena za skretanje, da se propisno i pravilno sa sporednog puta uključio na regionalni put. U vezi s tim, Okružni sud je istakao da je pravilo na koje se vještak pozvao (pravilo „prvenstva desne strane“) od značaja samo kada se radi o ukrštanju javnih puteva iste kategorije, u smislu odredaba člana 9. Zakona o javnim putevima, a u konkretnoj saobraćajnoj nezgodi to nije bio slučaj. Prema tome, Okružni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud zaključio da je do konkretne saobraćajne nezgode došlo isključivo krivicom apelantovog osiguranika i to iz razloga što je u alkoholisanom stanju, upravljajući motornim vozilom Jetta, iako je vidio da mu tužilac dolazi sa desne strane, pogrešno procijenio da ima dovoljno vremena da se sa sporednog puta uključi na glavni put, pa je pravilno apelant obavezan da tužiocu naknadi materijalnu štetu nastalu u toj saobraćajnoj nezgodi.

3. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi u konkretnom slučaju pogrešno primijenili pozitivnopravne propise jer je vozač vozila Jetta tužiocu dolazio sa desne strane, pa je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe člana 25. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH iz kojih proizlazi da, „ako nema policajca, semafora, ni saobraćajnih znakova, važi pravilo desne strane“. Naime, apelant navodi da su u konkretnom slučaju „putevi koji se ukrštaju različitih kategorija, ali oba su puta asfaltirana“, pa da se nisu mogle primijeniti ni odredbe člana 49. stav (5) Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH kojima je propisano da vozila koja dolaze sa asfaltnog puta imaju prednost u odnosu na zemljani ili makadamski put.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj i praksi Evropskog suda, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, odluka od 31. maja 2005. godine, predstavka broj 53363/99 i Khudunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, točka 21. i mutatis mutandis, Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, tačka 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine..

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao, odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili pozitivnopravne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23)..

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim ili očigledno nerazumnim. Naime, Ustavni sud ukazuje da je Okružni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o javnim putevima, nasuprot apelantovim navodima, dovoljno obrazložio zbog čega je prihvatio kao pravilan zaključka prvostepenog suda da se u konkretnom slučaju nije moglo primijeniti pravilo „prvenstva desne strane“. Također, apelant ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njegovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje apelantovog prava na pravično suđenje.

8. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2470/22 („Euros osiguranje“ a.d. Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio