Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1394/22 (S. H. i drugi)

Odluka donesena 18. 10. 2022.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Radni spor
  • Prava iz radnog odnosa
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1394/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 10. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-1394/22, rješavajući apelacije Sulejmana Hurke i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Sulejman Hurko protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 396737 21 Rev od 6. januara 2022. godine;

Nijaz Duraković protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 539627 18 Rsž od 22. juna 2022. godine;

Selvedin Sadiković protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 557919 20 Rsž od 14. jula 2022. godine;

Sejad Smajlović protiv presuda Kantonalni sud u Sarajevu broj 65 0 Rs 527892 17 Rsž od 5. jula 2022. godine;

Adnan Čakal protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 544711 18 Rsž od 22. juna 2022. godine;

Haris Džuho protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 547075 17 Rsž od 5. jula 2022. godine;

Edževid Šutković protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 546223 18 Rsž od 24. augusta 2022. godine;

Miralem Kljuno protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 546991 18 Rsž od 16. augusta 2022. godine;

Rasim Bećirević protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 544704 18 Rsž od 22. juna 2022. godine;

Mirsad Sačić protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 552832 18 Rsž od 4. augusta 2022. godine i Mevludin Kadušić protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 546677 18 Rsž od 22. juna 2022. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1394/22

1. Sulejman Hurko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 22. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 396737 21 Rev od 6. januara 2022. godine.

2. AP-3640/22

2. Nijaz Duraković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 23. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 539627 18 Rsž od 22. juna 2022. godine.

3. AP-3691/22

3. Selvedin Sadiković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hadžića, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 27. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 557919 20 Rsž od 14. jula 2022. godine.

4. AP-3693/22

4. Sejad Smajlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 27. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 527892 17 Rsž od 5. jula 2022. godine.

5. AP-3694/22

5. Adnan Čakal (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilijaša, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 27. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 544711 18 Rsž od 22. juna 2022. godine.

6. AP-3695/22

6. Haris Džuho (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 27. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 547075 17 Rsž od 5. jula 2022. godine.

7. AP-3696/22

7. Edževid Šutković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 27. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 546223 18 Rsž od 24. augusta 2022. godine.

8. AP-3697/22

8. Miralem Kljuno (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 27. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 546991 18 Rsž od 16. augusta 2022. godine.

9. AP-3698/22

9. Rasim Bećirević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 27. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 544704 18 Rsž od 22. juna 2022. godine.

10. AP-3699/22

10. Mirsad Sačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 27. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 552832 18 Rsž od 4. augusta 2022. godine.

11. AP-3724/22

11. Mevludin Kadušić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 28. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 546677 18 Rsž od 22. juna 2022. godine.

Spajanje predmeta

12. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1394/22.

13. U konkretnim slučajevima, obavezan je KJKP „Gradski saobraćaj“ Sarajevo da isplati apelantima određene novčane iznose na ime potraživanja iz radnog odnosa za određene vremenske periode (sve preciznije navedeno u u izrekama odluka redovnih sudova), dok su preko dosuđenih iznosa i/ili u preostalom dijelu i/ili u cijelosti tužbeni zahtjevi pojedinih apelanata odbijeni. Apelacioni navodi

14. U svim se apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti obrazlažu tako što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

16. U vezi sa apelacionim navodima, Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khudunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

17. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Evropskog suda prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23.). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).

18. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su Vrhovni sud i Kantonalni sud u obrazloženjima odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne i jasne razloge za svoja odlučenja, pa takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Također, apelanti ne navode, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u navedenim predmetima ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava apelanata na pravično suđenje. Osim toga, apelanti su se pozvali i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u slučajevima na koja se odnose pojedinačne apelacije ništa ne ukazuje da je pravo apelanata na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

19. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao ista ili slična činjenična i pravna pitanja, te da u vezi s tim također nije utvrdio kršenje prava na pravično suđenje ili imoviu (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-563/16 od 10. oktobra 2016. godine, AP-726/17 od 15. juna 2017. godine, AP-399/18 od 10. aprila 2018. godine i AP-2309/18 od 6. juna 2018. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1394/22 (S. H. i drugi) | Sudska praksa | Aktio