Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2985/22 (Savez demobilisanih boraca Tuzlanskog kantona)
Odluka donesena 18. 10. 2022.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2985/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 10. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. oktobra 2022. godine, u predmetu broj AP-2985/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Savez demobilisanih boraca Tuzlanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Savez demobilisanih boraca Tuzlanskog kantona protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 K 017541 21 K 2 od 29. aprila 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Savez demobilisanih boraca Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Senad Bešić advokat iz Tuzle, podnio je 28. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 K 017541 21 K 2 od 29. aprila 2021. godine.
2. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli od 29. aprila 2021. godine optuženi (N. H.) oglašen je krivim što je radnjama pobliže označenim u izreci presude pribavio sebi i H. R. imovinsku korist u određenom novčanom iznosu, te je za taj iznos oštetio apelanta, čime je počinio produženo krivično djelo Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav (3) u vezi sa stavom (1) Krivičnog zakona BiH, pa je optuženi osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Optuženom je oduzeta imovinska korist pribavljena izvršenim krivičnim djelom u određenom novčanom iznosu, te je obavezan da navedeni iznos uplati na račun budžeta Federacije BiH. U pouci o pravnom lijeku navedeno je da je protiv presude dozvoljena žalba Vrhovnom sudu Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u roku od 15 dana od dana prijema presude.
3. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe da mu osporena presuda „nije dostavljena po odredbama Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH, nego tek po apelantovom zahtjevu za pristup informacijama 15. juna 2022. godine“, pa apelant zbog toga „nije ni mogao žalbom pobijati osporenu presudu“.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je uvidom u sistem za upravljanje predmetima (CMS sistem) nadležnog suda utvrdio da je Kantonalni sud dostavio apelantu osporenu presudu 12. jula 2021. godine, što apelant i ne osporava, već samo navodi da mu je dostavljena tek „po njegovom zahtjevu za pristup informacijama“. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da je apelant mogao, u skladu sa odredbama člana 307. stav (1) u vezi sa članom 308. st. (1) i (4) Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, br. 35/03, 37/03-ispravka, 56/03- ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20), u zakonom propisanom roku izjaviti žalbu protiv osporene presude Kantonalnog suda, što apelant u konkretnom slučaju nije učinio. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić