Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-82/21 (Bosna i Hercegovina)
Odluka donesena 18. 10. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Javna vlast
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Državno vlasništvo
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine · čl. 1
- Odluka kojom se donose izmjene i dopune Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine · čl. 1
- Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine · čl. 1
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
Predmeti (1)
AP-82/21
Apelacija
Odluka o meritumu
18. 10. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 82/21, rješavajući apelacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. oktobra 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije koje je podnijela Bosna i Hercegovina.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Ukidaju se rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku:
-broj 06 0 Dn 014376 20 Gž od 28. oktobra 2020. godine, -broj 06 0 Dn 014637 20 Gž od 18. decembra 2020. godine, -broj 06 0 Dn 014589 20 Gž od 10. marta 2021. godine, -broj 06 0 Dn 014389 20 Gž od 24. novembra 2020. godine, -broj 06 0 Dn 014909 21 Gž od 28. aprila 2021. godine, -broj 06 0 Dn 015111 21 Gž od 28. aprila 2021. godine, -broj 06 0 Dn 014908 21 Gž od 28. aprila 2021. godine, -broj 06 0 Dn 014914 21 Gž od 28. aprila 2021. godine, -broj 06 0 Dn 015086 21 Gž od 28. aprila 2021. godine, -broj 06 0 Dn 014703 21 Gž od 28. aprila 2021. godine, -broj 06 0 Dn 014893 21 Gž od 28. aprila 2021. godine, -broj 06 0 Dn 014910 21 Gž od 28. aprila 2021. godine, -broj 06 0 Dn 014915 21 Gž od 11. maja 2021. godine, -broj 06 0 Dn 014587 20 Gž od 21. oktobra 2021. godine i -broj 06 0 Dn 014663 20 Gž od 21. oktobra 2021. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Novom Travniku, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Novom Travniku da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo), podnijela je 11. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 Dn 014376 20 Gž od 28. oktobra 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Kiseljaku – Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 049-0-DN-20-002 426 od 17. jula 2020. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 82/21.
2. Apelantica je 3. februara 2021. godine podnijela apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 06 0 Dn 014637 20 Gž od 18. decembra 2020. godine i Rješenja Općinskog suda broj 049-0- DN-20-001 059 od 20. oktobra 2020. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 380/21.
3. Apelantica je 2. aprila 2021. godine podnijela apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 06 0 Dn 014589 20 Gž od 10. marta 2021. godine i Rješenja Općinskog suda broj 049-0-Dn- 20-000 996 od 14. oktobra 2020. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 1092/21.
4. Apelantica je 6. aprila 2021. godine podnijela apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 06 0 Dn 014389 20 Gž od 24. novembra 2020. godine i Rješenja Općinskog suda broj 049-0- DN-20-002 429 od 17. jula 2020. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 1122/21.
5. Apelantica je 20. maja 2021. godine podnijela Ustavnom sudu četiri apelacije, i to protiv rješenja Kantonalnog suda br. 06 0 Dn 014909 21 Gž, 06 0 Dn 015111 21 Gž, 06 0 Dn 014908 21 Gž i 06 0 Dn 014914 21 Gž, sve od 28. aprila 2021. godine, odnosno rješenja Općinskog suda br. 049-DN-20-001 702, 049-0-DN-20-001 654 i 049-0-DN-20-001 634, sve od 5. novembra 2021. godine, i broj 049-0-DN-20-002 196 od 4. novembra 2020. godine. Apelacije su registrirane pod br.
AP 1738/21, AP 1739/21, AP 1740/21 i AP 1741/21.
6. Apelantica je zatim 2. juna 2021. godine podnijela Ustavnom sudu apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 06 0 Dn 015086 21 Gž od 28. aprila 2021. godine i Rješenja Općinskog suda broj 049-0-DN-20-002 113 od 1. decembra 2020. godine. Apelacija je registrirana pod brojem AP 1930/21.
7. Nadalje, apelantica je 7. juna 2021. godine podnijela Ustavnom sudu dvije apelacije, i to protiv rješenja Kantonalnog suda br. 06 0 Dn 014703 21 Gž i 06 0 Dn 014893 21 Gž, oba od 28. aprila 2021. godine, i rješenja Općinskog suda br. 049-0-DN-19-001 824 od 14. oktobra 2020. godine i 049-0-DN-20-001 694 od 10. novembra 2020. godine. Ove apelacije su zavedene pod brojem AP 1993/21 i AP 1994/21.
8. Apelantica je 13. jula 2021. godine podnijela apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 06 0 Dn 014910 21 Gž od 28. aprila 2021. godine i Rješenja Općinskog suda broj 049-0-DN- 20-001 703 od 5. novembra 2020. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 2489/21.
9. Apelantica je 28. jula 2021. godine podnijela Ustavnom sudu apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 06 0 Dn 014915 21 Gž od 11. maja 2021. godine i Rješenja Općinskog suda broj 049-0-DN-20-001 707 od 5. novembra 2020. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 2706/21.
10. Nadalje, apelantica je 6. decembra 2021. godine podnijela još dvije apelacije, i to protiv Rješenja Kantonalnog suda br. 06 0 Dn 014587 20 Gž i 06 0 Dn 014663 20 Gž od 21. oktobra 2021. godine i rješenja Općinskog suda br.049-0-DN-20-000 997 i 049-0-DN-20-000 981 od 14. oktobra 2020. godine. Apelacije su registrirane pod brojem AP 4136/21, odnosno AP 4137/21. II.Postupak pred Ustavnim sudom
11. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Službe za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Kiseljak (u daljnjem tekstu: Služba) zatraženo je 1. juna 2022. godine da dostave odgovore na apelacije br. AP 82/21 i AP 380/21.
12. Općinski sud, Kantonalni sud i Služba su u periodu od 13. do 24. juna 2022. godine dostavili odgovore na apelacije br. AP 82/21 i AP 380/21.
13. Odgovori su 22. juna i 20. septembra 2022. godine dostavljeni Pravobranilaštvu na izjašnjenje. Pravobranilaštvo je 12. oktobra 2022. godine dostavilo izjašnjenje na odgovore na apelaciju broj AP 82/21. Pravobranilaštvo nije dostavilo izjašnjenje na odgovore na apelaciju broj AP 380/21 u ostavljenom roku.
14. S obzirom na to da se i ostalim apelacijama pobrojanim u tač. od 3. do 10. ove odluke pokreće isto pravno pitanje kao i u predmetima br. AP 82/21 i AP 380/21, Ustavni sud je, u smislu člana 23. stav (6) Pravila Ustavnog suda, odlučio da ne dostavlja te apelacije redovnim sudovima i organu uprave radi davanja odgovora, već je uzeo u obzir ranije dostavljene odgovore u apelacijama br. AP 82/21 i AP 380/21.
15. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je odlukama redovnih sudova osporenim u apelacijama pobrojanim u tač. 1–10. ove odluke izvršena uknjižba prava vlasništva u korist određenih fizičkih i pravnih subjekata, i to u predmetu br.: AP 82/21 u korist Azema Karića, AP 380/21 – Vlade Šteke, AP 1092/21 i AP 4136/21 – Općine Kiseljak, AP 1122/21 – Ibrahima Karića, AP 1738/21 – Muje Čolakovića, AP 1739/21 – Salke Čolakovića, Envera Neradina i Aiše Puščul, AP 1740/21 – Nusreta Čolakovića, AP 1741/21 – Ivice Šunića, AP 1930/21 – Mehe Murtića, AP 1993/21 – Biljane Pezer, AP 1994/21 – Esada Čolakovića, AP 2489/21 i AP 2706/21 – Muje Čolakovića i AP 4137/21 – Vedrane Gudelj i Slave Knežević. Imajući u vidu da su navedena lica imala status učesnika u postupku pred redovnim sudovima u kojem su donesene osporene odluke, Ustavni sud je na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda i tim licima 14. i 20. septembra 2022. godine dostavio na odgovor apelacije koje su se odnosile na predmete u kojima su ta lica učestvovala u postupku pred redovnim sudovima.
16. Azem Karić je 26. septembra 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju broj AP 82/21, Općina Kiseljak je 27. septembra 2022. godine dostavila odgovor na apelaciju broj AP 1092/21, Biljana Pezer je 28. septembra 2022. godine dostavila odgovor na apelaciju broj AP 1993/21 i Vedrana Gudelj je 30. septembra 2022 godine dostavila odgovor na apelaciju broj AP 4137/21. Ovi odgovori su dostavljeni Pravobranilaštvu na izjašnjenje. Pravobranilaštvo je 12. oktobra 2022. godine dostavilo izjašnjenje na te odgovore na apelacije.
17. Ostala lica navedena u tački 15. ove odluke nisu dostavila odgovore na apelaciju u ostavljenom roku.
18. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno 15 apelacija iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je odlučio da, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, spoji predmete br. AP 82/21, AP 380/21, AP 1092/21, AP 1122/21, AP 1738/21, AP 1739/21, AP 1740/21, AP 1741/21, AP 1930/21, AP 1993/21, AP 1994/21, AP 2489/21, AP 2706/21, AP 4136/21 i AP 4137/21 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 82/21.
III.Činjenično stanje
19. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
20. Rješenjima Općinskog suda koja su navedena u tač. 1–10. ove odluke uspostavljeni su zemljišnoknjižni ulošci precizirani u izrekama tih rješenja, na osnovu prijavnih listova Službe, također preciziranih u izrekama tih rješenja, te su dozvoljeni upisi parcela preciziranih u izrekama tih rješenja u A list ovih zemljišnoknjižnih uložaka (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine). Rješenjima je, na osnovu člana 69. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH (u daljnjem tekstu: ZZK), dozvoljena uknjižba prava vlasništva u kolonu Upisi u B listovima tih zemljišnoknjižnih uložaka u korist lica navedenih u tački 15. ove odluke, s dijelovima također preciziranim u izrekama tih rješenja.
21. Iz obrazloženja rješenja Općinskog suda proizlazi da je, u skladu sa čl. od 63. do 69. ZZK, po službenoj dužnosti pokrenut postupak uspostavljanja i zamjene zemljišne knjige za katastarske općine precizirane u tim rješenjima. Taj postupak je pokrenut radi sistematskog usklađivanja zemljišne knjige s novim katastarskim premjerom. Nadalje, postupak je najavljen javnim objavljivanjem u skladu s odredbama člana 67. ZZK, čime su pozvana sva lica koja polažu pravo vlasništva ili neko drugo pravo na nekretninama upisanim u tim katastarskim općinama da svoje pravo prijave u roku i na način predviđen odredbama navedenog člana ZZK. Također, navedeno je da u ostavljenom roku niko nije prigovarao najavljenom uspostavljanju u odnosu na sporne nekretnine. Općinski sud je u postupcima uspostavljanja zemljišnoknjižnih uložaka, na osnovu uvida u dostavljenu dokumentaciju preciziranu u obrazloženjima osporenih rješenja, utvrdio da su kao posjednici na spornim nekretninama u katastru upisana fizička/pravna lica navedena u tački 15. ove odluke, s dijelovima također preciziranim u izrekama tih rješenja.
22. S druge strane, uvidom u zemljišnu knjigu Općinski sud je utvrdio da spornim nekretninama koje su označene po novom premjeru odgovaraju nekretnine, odnosno dijelovi nekretnina označenih kao precizirane k. č. upisane u precizirane zk. ul. po starom premjeru, koje su u zemljišnoj knjizi upisane kao „državno vlasništvo“. U većini rješenja Općinski sud je utvrdio da je, prema podacima zemljišne knjige, kao organ upravljanja na nekretninama po starom premjeru, koje su bile predmet tih rješenja, upisano Šumsko-industrijsko preduzeće „Vranica“ Fojnica, i to na osnovu rješenja od 23. marta 1971. godine. Također, u jednom od rješenja sud je utvrdio da je na nekretninama koje su bile predmet tog rješenja upisano pravo korištenja u korist „Zvijezde“ Vareš. Imajući u vidu stanje posjeda, Općinski sud je, pozivajući se na odredbe člana 69. stav 1. u vezi sa članom 64. st. 1. tač. 11. i 12. ZZK, zaključio da su sporne nekretnine vlasništvo, odnosno u svakom slučaju najvjerovatnije vlasništvo lica navedenih u tački 15. ove odluke. Shodno tome, donio je odluku kao izreci pozivajući se na odredbe čl. 3, 7. i 69. ZZK.
23. Apelantica je podnijela žalbe protiv prvostepenih rješenja. U žalbama je, između ostalog, navela da je osporenim odlukama neosnovano uknjiženo pravo vlasništva u korist lica navedenih u izrekama prvostepenih rješenja. U vezi s tim, apelantica je ukazala da je ona, u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, pravni sljednik RBiH i da na osnovu toga polaže pravo na imovinu bivše SFRJ i SRBiH i ispunjava uvjete da bude uknjižena kao titular nekretnina koje su bile upisane kao državno vlasništvo. Također, ukazala je da su osporene odluke u suprotnosti sa Zakonom o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja).
24. Rješenjima Kantonalnog suda koja su navedena u tač. 1–10. ove odluke odbijene su apelanticine žalbe i potvrđena su prvostepena rješenja. Kantonalni sud je zaključio da su rješenja Općinskog suda donesena pravilnom primjenom odredbi ZZK. Pri tome, u većini rješenja sud je konstatirao da se primjenjuje odredba člana 70. ZZK. Kantonalni sud je naveo da se u skladu s tom zakonskom odredbom u postupku uspostavljanja žalbom može tražiti zabilježba protiv tačnosti zemljišne knjige ili zahtjev za brisanje upisa, što apelantica nije činila. Također, u pojedinim rješenjima ukazao je da ostali žalbeni navodi nisu od značaja u konkretnim postupcima i da osporene odluke prvostepenog suda ne sprečavaju zainteresirana lica da, u skladu s odredbom člana
68. ZZK, svoja prava ostvaruju u redovnom postupku.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
25. Apelantica tvrdi da joj je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s povredom prava na pravično suđenje, apelantica, u suštini, ukazuje na proizvoljnu primjenu materijalnog prava. Naime, apelantica tvrdi da konkretne nekretnine predstavljaju državnu imovinu u smislu odredbi Zakona o zabrani raspolaganja i da u skladu s odredbama tog zakona nije moglo biti uknjiženo pravo vlasništva u korist lica navedenih u izrekama prvostepenih odluka. Također, apelantica tvrdi da Kantonalni sud nije razmotrio njene žalbene navode iznesene u tom smislu. Smatra da joj je uslijed proizvoljne primjene materijalnog prava povrijeđeno i pravo na imovinu, s obzirom na to da je umjesto ažuriranja upisa prava države uknjiženo pravo vlasništva na nekretninama u korist drugih lica.
b) Odgovori na apelacije Odgovori na apelacije br. AP 82/21 i AP 380/21
26. Općinski sud se nije eksplicitno očitovao na apelacione navode, već je ukratko opisao aktivnosti koje su prethodile donošenju prvostepenih rješenja, ponovio sadržaj tih rješenja i opisao daljnji tok postupka do donošenja osporenog rješenja Kantonalnog suda.
27. Služba se također nije eksplicitno očitovala na apelacione navode, već je ukratko opisala aktivnosti vezane za konkretan predmet koje su prethodile uspostavljanju zemljišne knjige.
28. Kantonalni sud smatra da su apelacioni navodi neosnovani. Ukazuje da ostaje pri pravnom stavu izraženom u osporenom rješenju. Smatra da tim rješenjem nisu povrijeđena apelanticina prava iz Ustava Bosne i Hercegovine na čiju povredu ukazuje u apelaciji.
29. Azem Karić smatra da su osporene odluke pravilne i zakonite. Između ostalog, tvrdi da je Zakon o stvarnim pravima lex specialis zakon u konkretnom slučaju i da omogućava stjecanje prava vlasništva na državnom zemljištu. Također, tvrdi da u konkretnom slučaju nije došlo do pretvorbe prava vlasništva u smislu člana 341. Zakona o stvarnim pravima.
Odgovor na apelaciju broj AP 1092/21
30. Općina Kiseljak ukratko opisuje postupak izlaganja podataka o nekretninama u konkretnom slučaju i podatke iz tog postupka.
Odgovor na apelaciju broj AP 1993/21
31. Biljana Pezer tvrdi da iz dokaza koje je dostavila u prilogu odgovora na apelaciju (izvoda iz posjedovnog lista, zk. izvatka i druge dokumentacije) proizlazi da apelantica nikada nije bila upisana u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu starog premjera kao titular prava na nekretnini koja je bila predmet spornih odluka u tom predmetu. Zbog toga smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelanticinih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine na čiju povredu ukazuje u apelaciji.
Odgovor na apelaciju broj AP 4137/21
32. Vedrana Gudelj navodi da je na nekretnini koja je predmet spornih odluka kao posjednik bio upisan njen djed, a da su kao vlasnici u zemljišnim knjigama upisana lica od kojih je njen djed kupio tu nekretninu, što nije provedeno u zemljišnim knjigama. Također, navodi da je prilikom izlaganja podataka o nekretninama na javni uvid pred Komisijom za izlaganje podataka o nekretninama i utvrđivanje podataka o nekretninama 13. septembra 1991. godine ta nekretnina upisana na ime njenog oca, a da je nakon toga rješenjem o nasljeđivanju „pripala“ njoj i njenoj majci s dijelovima ½. U prilogu odgovora na apelaciju dostavila je određenu dokumentaciju iz katastra nekretnina.
Izjašnjenje na odgovore na apelacije br. AP 82/21, AP 1092/21, AP 1993/21 i AP 4137/21
33. Pravobranilaštvo ističe da ostaje pri apelacionim navodima. Također, ukazuje na Odluku visokog predstavnika kojom je donesen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 22/22). Pravobranilaštvo smatra da su sporne nekretnine državna imovina u smislu tog zakona. V.Relevantni propisi
34. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 58/02, 19/03, 54/04, 32/19 – odluka USFBiH, 94/20 – rješenje USFBiH i 61/22) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 58/02, 19/03 i 54/04) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 64. tač. 11) i 12) Načelo službene provjere i istraživanja činjenica Radi utvrđivanja vlasništva, drugih prava i ograničenja na nekretninama zemljišnoknjižni ured će po službenoj dužnosti poduzeti potrebne provjere i istraživanja i pribaviti odgovarajuće dokaze. Između ostalog, mogu se upotrijebiti slijedeći dokazi:
11) podaci katastarskih operata koji odgovaraju stvarnom stanju;
12) saslušanja svjedoka, posljednje stvarno stanje posjeda, izjave stranaka i slične informacije;
Član 68.
Pravni put nakon isteka roka Protekom rokova iz člana 67. ovog zakona zainteresovano lice može ostvariti svoja prava u redovnom sudskom postupku.
Član 69. stav (1) Upisi u postupku uspostavljanja (1) U zemljišnu knjigu će se kao vlasnik, odnosno nosilac nekog drugog prava, upisati:
1) osoba koja je od strane zemljišnoknjižnog referenta utvrđena kao vlasnik, odnosno nosilac nekog drugog prava na nekretnini u skladu sa odredbama ovog zakona, 2) osoba čije vlasništvo, odnosno drugo pravo prema stanju stvari zemljišnoknjižnom uredu izgleda najvjerovatnijim.
Član 70.
Predmet žalbe u postupku uspostavljanja U žalbenom postupku zainteresirane osobe mogu samo zahtijevati da se zemljišnoknjižnom uredu naloži da izvrši zabilježbu protiv tačnosti zemljišne knjige ili da poduzme brisanje.
35. Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 18/05, 29/06, 85/06, 32/07, 41/07, 74/07, 99/07 i 58/08) u tekstu koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka. Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 1.
Ovim zakonom se zabranjuje raspolaganje državnom imovinom.
U smislu ove odluke, pod državnom imovinom podrazumijeva se:
1. nepokretna imovina koja pripada državi Bosni i Hercegovini (kao međunarodno priznatoj državi) na osnovu međunarodnog Sporazuma o pitanjima sukcesije, koji su 29. juna 2001. god. potpisale države Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, Slovenija i Savezna Republika Jugoslavija, koja se, na dan donošenja ovog zakona, smatra vlasništvom ili posjedom Bosne i Hercegovine ili druge javne organizacije Bosne i Hercegovine; i 2. nepokretna imovina na kojoj je pravo raspolaganja i upravljanja imala bivša Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina do 31. decembra 1991. god, a koja se na dan donošenja ovog zakona smatra vlasništvom ili posjedom Bosne i Hercegovine ili javne organizacije ili organa Bosne i Hercegovine i bilo koje administrativne jedinice Bosne i Hercegovine.
U smislu ovog zakona, pod raspolaganjem navedene imovine smatra se direktni ili indirektni prenos vlasništva.
Član 2.
Bez obzira na odredbe drugog zakona ili propisa, državnom imovinom se može raspolagati samo u skladu s odredbama ovog zakona.
Svaka odluka, akt, ugovor ili bilo koji drugi pravni instrument kojim se raspolaže imovinom iz člana 1. ovog zakona suprotno odredbama ovog zakona, ništav je.
Član 4.
Privremena zabrana raspolaganja državnom imovinom u skladu sa ovim zakonom ostaje na snazi do stupanja na snagu zakona kojim se uređuje provođenje kriterija koji će se primjenjivati za utvrđivanje imovine koja je u vlasništvu Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, i utvrđuju prava vlasništva i upravljanja državnom imovinom, koji će se donijeti na preporuke Komisije, odnosno do potvrđivanja prihvatljivog i održivog rješenja pitanja raspodjele državne imovine između države i drugih nivoa vlasti od strane Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, ili dok visoki predstavnik drugačije ne odluči.
36. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 22/22) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
U Zakonu o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 18/05, 29/06, 85/06, 32/07, 41/07, 74/07, 99/07 i 58/08), član 1. stav (2) mijenja se i glasi:
"U smislu ovog Zakona, pod državnom imovinom podrazumijeva se:
1. nepokretna imovina koja pripada državi Bosni i Hercegovini na osnovu međunarodnog Sporazuma o pitanjima sukcesije, koji su 29. juna 2001. god.
potpisale države Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, Slovenija i Savezna Republika Jugoslavija;
2. nepokretna imovina na kojoj je pravo raspolaganja i upravljanja imala bivša Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina do 31. decembra 1991. godine;
3. poljoprivredno zemljište, za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da predstavlja državnu imovinu u svojoj odluci u predmetu br. U-8/19;
4. rijeke, šume i šumsko zemljište, za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da predstavljaju državnu imovinu u svojim odlukama u predmetima br. U- 9/19 i br. U-4/21."
Član 2.
Član 2. stav (1) mijenja se i glasi:
"Bez obzira na odredbe bilo kojeg drugog zakona ili propisa, državnom imovinom može raspolagati isključivo Bosna i Hercegovina, kao njen titular, u skladu s odredbama ovog zakona."
Član 3.
Član 4. mijenja se i glasi:
"Privremena zabrana raspolaganja državnom imovinom u skladu s ovim zakonom ostaje na snazi do stupanja na snagu zakona na državnom nivou kojim se uređuju prava vlasništva i upravljanja državnom imovinom, a koji bi usvojila Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, odnosno sve dok visoki predstavnik drukčije ne odluči."
VI.Dopustivost
37. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
38. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
39. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijama su rješenja Kantonalnog suda navedena u izreci ove odluke protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Riječ je o sljedećim rješenjima: apelacijom broj AP 82/21 osporeno je Rješenje broj 06 0 Dn 014376 20 Gž od 28. oktobra 2020. godine, koje je apelantica primila 20. novembra 2020. godine, a ta apelacija je podnesena 11. januara 2021. godine; apelacijom broj AP 380/21 osporeno je Rješenje broj 06 0 Dn 014637 20 Gž od 18. decembra 2020. godine, a ta apelacija je podnesena 3. februara 2021. godine; apelacijom broj AP 1092/21 osporeno je Rješenje broj 06 0 Dn 014589 20 Gž od 10. marta 2021. godine, a ta apelacija je podnesena 2. aprila 2021. godine; apelacijom broj AP 1122/21 osporeno je Rješenje broj 06 0 Dn 014389 20 Gž od 24. novembra 2020. godine, koje je apelantica primila 8. februara 2021. godine, a ta apelacija je podnesena 6. aprila 2021. godine; apelacijom broj AP 1738/21 osporeno je Rješenje broj 06 0 Dn 014909 21 Gž od 28. aprila 2021. godine, a ta apelacija je podnesena 20. maja 2021. godine; apelacijom broj AP 1739/21 osporeno je Rješenje broj 06 0 Dn 015111 21 Gž od 28. aprila 2021. godine, a ta apelacija je podnesena 20. maja 2021. godine; apelacijom broj AP 1740/21 osporeno je Rješenje broj 06 0 Dn 014908 21 Gž od 28. aprila 2021. godine, a ta apelacija je podnesena 20. maja 2021. godine; apelacijom broj AP 1741/21 osporeno je Rješenje broj 06 0 Dn 014914 21 Gž od 28. aprila 2021. godine, a ta apelacija je podnesena 20. maja 2021. godine; apelacijom broj AP 1930/21 osporeno je Rješenje broj 06 0 Dn 015086 21 Gž od 28. aprila 2021. godine, a ta apelacija je podnesena 2. juna 2021. godine; apelacijom broj AP 1993/21 osporeno je Rješenje broj 06 0 Dn 014703 21 Gž od 28. aprila 2021. godine, a ta apelacija je podnesena 7. juna 2021. godine; apelacijom broj AP 1994/21 osporeno je Rješenje broj 06 0 Dn 014893 21 Gž od 28. aprila 2021. godine, a ta apelacija je podnesena 7. juna 2021. godine; apelacijom broj AP 2489/21 osporeno je Rješenje broj 06 0 Dn 014910 21 Gž od 28. aprila 2021. godine, koje je apelantica primila 17. maja 2021. godine, a ta apelacija je podnesena 13. jula 2021. godine; apelacijom broj AP 2706/21 osporeno je Rješenje broj 06 0 Dn 014915 21 Gž od 11. maja 2021. godine, koje je apelantica primila 4. juna 2021. godine, a ta apelacija je podnesena 28. jula 2021. godine; apelacijom broj AP 4136/21 osporeno je Rješenje broj 06 0 Dn 014587 20 Gž od 21. oktobra 2021. godine, a ta apelacija je podnesena 6. decembra 2021. godine i apelacijom broj AP 4137/21 osporeno je Rješenje broj 06 0 Dn 014663 20 Gž od 21. oktobra 2021. godine, a ta apelacija je podnesena 6. decembra 2021. godine. Imajući u vidu navedene datume, proizlazi da su pobrojane apelacije u svakom slučaju podnesene u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.
40. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
41. Apelantica navodi da joj je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
42. S obzirom na to da je apelantica organ javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelantica ne uživa zaštitu prava zagarantiranih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu s javnom vlašću. Međutim, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kojeg suda za koju smatra da su mu njom povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba, tač. 12–15). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati apelaciju u odnosu na apelanticino ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pravo na pravično suđenje
43. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
44. Ustavni sud zapaža da apelantica osporava odluke redovnih sudova donesene u postupcima uspostavljanja novih zemljišnoknjižnih uložaka na osnovu podataka novog premjera, u kojima je učestvovala u žalbenom postupku s ciljem zaštite svojih prava i interesa. Apelantica tvrdi da su osporene odluke suprotne odredbama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja jer sporne nekretnine predstavljaju državnu imovinu u smislu navedenog zakona. Imajući u vidu navedeno, te svoju praksu u predmetima koji su pokretali slična činjenična i pravna pitanja, Ustavni sud smatra da apelantica u ovim postupcima uživa garancije prava na pravično suđenje (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1080/18 od 28. januara 2020. godine, tačka 25, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
45. U vezi s apelanticinim navodima da su osporene odluke rezultat proizvoljne primjene materijalnog prava, što se, prema apelantici, ogleda u neprimjenjivanju odredbi Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud slijedi i prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“. Međutim, Evropski sud može utvrditi povredu člana 6. stav 1. Evropske konvencije ako su zaključci domaćeg suda proizvoljni ili očigledno nerazumni, što dovodi do „uskraćivanja pravde“ (vidi Moreira Ferreira protiv Portugala (broj 2) [Vv], presuda od 11. jula 2017.godine, predstavka broj 19867/12, tač. 83–85. i Lazarević protiv BiH, presuda od 14. januara 2020. godine, predstavka broj 29422/17, tačka 30).
46. Vraćajući se na apelacije u konkretnom slučaju, Ustavni sud, ukazuje da je u postupku kojem su donesene osporene odluke utvrđeno da spornim nekretninama prema podacima novog katastarskog premjera odgovaraju nekretnine, odnosno dio nekretnina, koje su po starom premjeru u zemljišnoj knjizi upisane kao „državno vlasništvo“. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je imao u vidu tvrdnje iz odgovora na apelaciju Biljane Pezer prema kojim apelantica nikada nije bila upisana u zemljišnim knjigama kao titular prava vlasništva na nekretnini koja je bila predmet osporenih odluka u tom konkretnom predmetu. Također, Ustavni sud je imao u vidu i navode iz odgovora na apelaciju Vedrane Gudelj o pravu vlasništva i posjeda na nekretnini koja je bila predmet spornih odluka u tom konkretnom predmetu. Međutim, Ustavni sud smatra da dokumentacija dostavljena uz navedene odgovore na apelacije ne ukazuje na proizvoljnost osporenih odluka u smislu utvrđivanja naprijed navedene bitne činjenice (o upisu državnog vlasništva) u tim konkretnim predmetima. Ovo prije svega jer iz dokumentacije koju je dostavila Biljana Pezer proizlazi da se ta dokumentacija odnosi na drugu nekretninu (s drugom površinom i zk. oznakama), a ne na nekretninu koja je predmet osporenih odluka, a da dokumentacija koju je dostavila Vedrana Gudelj predstavlja podatke i dokumentaciju iz katastra, a ne i dokumentaciju iz zemljišnih knjiga.
47. Dakle, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju sporno da li je Kantonalni sud, ne razmotrivši suštinski apelanticine žalbene navode da su osporene odluke suprotne odredbama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja, proizvoljno primijenio materijalno pravo kada je dozvolio uknjižbu prava vlasništva na spornim nekretninama u korist fizičkih lica preciziranih u izrekama osporenih prvostepenih rješenja, odnosno Općine Kiseljak, za koja je utvrdio da su upisani u katastru kao posjednici tih nekretnina.
48. Ustavni sud ukazuje da je o istom pravnom pitanju raspravljao u Odluci broj AP 1080/18 od 28. januara 2020. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u odnosu na dozvoljavanje uknjižbe prava vlasništva na određenim nekretninama u korist Općine Bihać s dijelom 1/1, koje su u zemljišnoj knjizi bile upisane kao „općenarodna imovina“. Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da postoji kršenje ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine jer redovni sud nije razmotrio važno pitanje da li se u konkretnom slučaju radi o državnoj imovini u smislu Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja. Također, Ustavni sud je zaključio da je arbitrarno primijenjeno materijalno pravo zbog stava da Zakon o stvarnim pravima kao lex posterior derogira Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja. U vezi s tim, Ustavni sud je (tačka 31. Odluke) ukazao da, polazeći od pitanja koja su njima regulirana, zakoni o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom (i državni i entitetski, s obzirom na to da ti zakoni na isti način reguliraju predmetnu materiju) imaju karakter lex specialis zakona u vezi s pitanjem raspolaganja državnom imovinom koja je kao takva definirana tim zakonom sve dok se pitanje statusa i upravljanja tom imovinom ne riješi na državnom nivou ili dok visoki predstavnik ne odluči drugačije. Također, ukazano je (tačka 32. Odluke) da je Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja u vezi s navedenim lex specialis i u odnosu na Zakon o zemljišnim knjigama.
49. Ustavni sud dalje napominje da je praksu iz naprijed navedene odluke imao u vidu i prilikom donošenja odluka br. AP 623/20 od 9. juna 2021. i AP 4062/20 od 11. maja 2022. godine (dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u kojima je dozvoljena uknjižba prava vlasništva na određenim nekretninama u korist lica za koja je utvrđeno da su posjednici tih nekretnina, na kojima je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik bio upisan „državni erar Kraljevine Jugoslavije“, odnosno „društveno vlasništvo“. Ustavni sud je u navedenim odlukama također utvrdio povredu apelanticinog prava na pravično suđenje jer redovni sud ni u tim predmetima nije razmotrio važno pitanje da li se u konkretnom slučaju radi o državnoj imovini u smislu Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja.
50. Sumirajući sve navedeno, Ustavni sud zapaža da se u predmetima br. AP 623/20 i AP 4062/20 i konkretnom predmetu radi o istim bitnim činjenicama, sličnim obrazloženjima osporenih odluka redovnih sudova i istom spornom pravnom pitanju koje u osporenim odlukama nije jasno i nedvosmisleno razmotreno. To sporno pravno pitanje je da li se u konkretnom slučaju radi o državnoj imovini koja je obuhvaćena zabranom raspolaganja u smislu odredbi Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja kao lex specialis zakona u odnosu na Zakon o zemljišnim knjigama, u vezi s pitanjem statusa i upravljanja državnom imovinom. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da pitanje statusa i upravljanja tom imovinom od donošenja navedenih odluka još nije riješeno na državnom nivou, niti je visoki predstavnik odlučio drugačije, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju mogu primijeniti stavovi izraženi u Odluci broj AP 623/20. Shodno tome, umjesto posebnog obrazloženja, Ustavni sud se u cijelosti poziva na Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 623/20 od 9. juna 2021. godine i zaključuje da je u okolnostima konkretnog slučaja prekršeno apelanticino ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pravo na imovinu
51. S obzirom na zaključak o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da nema potrebe da posebno razmatra i apelanticine navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
VIII.Zaključak
52. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine jer Kantonalni sud u osporenim odlukama nije razmotrio važno pitanje da li sporne nekretnine predstavljaju državnu imovini u smislu Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja.
53. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
54. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić