Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3481/22 (S. P.)

Odluka donesena 02. 11. 2022.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Trajanje pritvora
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pritvor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3481/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 11. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 2. novembra 2022. godine, u predmetu broj AP-3481/22, rješavajući apelaciju Srete Pajića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Sreto Pajić protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 028774 22 Kž 28 od 5. jula 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Sreto Pajić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Đorđe Vasić, advokat iz Bijeljine, podnio je 5. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 028774 22 Kž 28 od 5. jula 2022. godine.

2. Sud BiH je, 27. juna 2018. godine, potvrdio Optužnicu Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) broj T20 0 KTO 0014498 17, protiv apelanta i drugih (22 imenovane osobe), zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili više krivičnih djela, detaljno opisanih u optužnici. U tom krivičnom predmetu je počeo glavni pretres.

3. Budući da apelant nije dolazio na glavni pretres, Sud BiH je donio Rješenje broj S1 2 K 041536 21 K od 2. novembra 2021. godine kojim je apelantu, na osnovu člana 246. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu ZKP BiH), odredio pritvor. Potom je, 20. januara 2022. godine, Sud BiH donio Naredbu broj S12 K 041536 21 K za raspisivanje međunarodne potjernice prema apelantu. Apelant je 31. januara 2022. godine, na osnovu međunarodne potjernice, lišen slobode i Osnovni sud u Kumanovu, Sjeverna Makedonija mu je odredio pritvor. Nakon okončanog postupka izručenja, apelant je 12. maja 2022. godine izručen Bosni i Hercegovini.

4. Sud BiH je, odlučujući ponovo, donio Rješenje broj S1 2 K 028744 22 Kv 41 od 30. maja 2022. godine kojim je stavio van snage rješenje o određivanju pritvora od 2. novembra 2021. godine. Zatim je apelantu odredio pritvor koji po ovom rješenju, ukoliko ne bude ranije ukinut, može trajati do objavljivanja presude, a najduže 30 dana od dana lišenja slobode, odnosno do 12. juna 2022. godine.

5. Tužilaštvo BiH je 10. juna 2022. godine, podnijelo prijedlog za određivanje pritvora prema apelantu, u trajanju od dvije godine, u skladu sa članom 137. stav 2. tačka c) i čl. 131. i 135. stav 1. ZKP BiH, iz razloga propisanih članom 132. stav 1. tačka a) ZKP BiH. Sud BiH je Rješenjem broj S1 2 K 028744 22 Kv 42 od 10. juna 2022. godine produžio apelantu pritvor, iz razloga propisanih članom 132. stav 1. tačka a) ZKP BiH. Određeno je da pritvor može trajati do izricanja prvostepene presude, a najduže dvije godine od dana potvrđivanja optužnice. Zatim je određeno da se pritvor ima računati od dana lišenja slobode, tj. od 12. maja 2022. godine, s tim da će se kontrola opravdanosti pritvora vršiti po isteku dva mjeseca od dana donošena posljednjeg rješenja o pritvoru.

6. Na ovo rješenje, stranke i apelantov branilac nisu izjavili žalbu. Sud BiH je Rješenjem broj S1 2 K 028774 21 od 23. juna 2022. godine, odbio apelantov zahtjev za utvrđivanje da je istekao rok trajanja pritvora koji je produžen pravosnažnim Rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 028774 22 Kv 42 od 10. juna 2022. godine. U obrazloženju rješenja, Sud BiH je naveo da je tumačenje izreke pravosnažnog Rješenja broj S1 2 K 028774 22 Kv 42 od 10. juna 2022. godine, kako ga je branilac iznio, pogrešno. Naime, sud je naveo da se treba imati u vidu jezičku formulaciju izreke, u kojoj nakon rečenice koju je branilac citirao „da pritvor može trajati do izricanja prvostepene presude, a najduže 2 (dvije) godine od dana potvrđivanja optužnice“, slijedi rečenica „da se pritvor ima računati od dana lišenja slobode, tj. od dana 12. maja 2022. godine.“ Ako se tekst izreke rješenja od 10. juna 2022. godine sagleda u cjelini, kako je dalje istakao Sud BiH, evidentno je da se pritvor koji je produžen u odnosu na apelanta ima računati od dana lišenja slobode apelanta, odnosno od 12. maja 2022. godine i da od tog datuma, može trajati najduže dvije godine. Ovo nesumnjivo proizlazi i iz obrazloženja pomenutog rješenja, u kojem je konstatovano da je „Vijeće donijelo odluku o produženju mjere pritvora, a ne odluku o određivanju pritvora“ (str. 8 rješenja). Slijedom toga, Sud BiH je zaključio da pritvor koji je pomenutim rješenjem produžen u odnosu na apelanta, nije istekao.

7. Vijeće Apelacionog odjeljenja Suda BiH (u daljnjem tekstu: Apelaciono vijeće) je Rješenjem broj S1 2 K 028774 22 Kž 28 od 5. jula 2022. godine, odbilo kao neosnovanu apelantovu žalbu protiv navedenog prvostepenog rješenja. Apelaciono vijeće je naročito istaklo da, u konkretnom slučaju, momenat potvrđivanja optužnice nije odlučna činjenica za utvrđivanje maksimalnog roka trajanja pritvora. Naime, prema apelantu pritvor ne egzistira neprekidno od datuma potvrđivanja optužnice. Samo u tom slučaju bi vremensko trajanje pritvora od dvije godine bilo relevantno i odlučno. Međutim, apelant se nalazi u pritvoru počev od 12. maja 2022. godine i od tog datuma se računa trajanje pritvora u skladu sa odredbama člana 137. stav 1. tačka c) ZKP BiH.

8. Apelant je u apelaciji ukazao na povredu prava iz člana II/3.d)Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da mu je rješenjem Suda BiH od 10. juna 2022. godine, produžen pritvor iz razloga propisanih članom 132. stav 1. tačka a) ZKP-a BiH i da je određeno da pritvor može trajati do izricanja prvostepene presude, a najduže dvije godine od dana potvrđivanja optužnice. Budući da je optužnica protiv apelanta potvrđena 27. juna 2018. godine, apelant smatra da se nezakonito nalazi u pritvoru. Apelant ističe da je izreka rješenja od 10. juna 2022. godine jasna i da se njenim tumačenjem dolazi do zaključka da je i u vrijeme donošenja tog rješenja, istekao rok trajanja pritvora. Prema stavu apelanta, činjenica da je izrekom rješenja od 10. juna 2022. godine određeno da se pritvor računa od 12. maja 2022. godine ne mijenja rok do kojeg pritvor može trajati, koji je određen tim istim rješenjem.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

11. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

13. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

14. Imajući u vidu apelantove navode i činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da prvostepeno rješenje Suda BiH, koje je potvrđeno rješenjem Apelacionog vijeća, sadrži jasno i uvjerljivo obrazloženje zašto je odbijen apelantov zahtjev za utvrđivanje da je rok u kojem je mogao biti u pritvoru istekao. Sud BiH je obrazložio naveo da je apelant lišen slobode 12. maja 2022. godine i da od tog datuma počinje teći rok od dvije godine „nakon potvrđivanja optužnice“ u kojem apelant može biti u pritvoru. Apelaciono vijeće je potvrdilo navedeni stav iz prvostepenog rješenja te dodatno obrazložilo da se datum potvrđivanje optužnice, kao početak trajanja pritvora, računa u slučaju neprekidnog trajanja pritvora, što ovdje nije slučaj. Posebno, Ustavni sud konstatuje da ne može ispitivati apelantovo dovođenje u vezu izreke rješenja od 10. juna 2022. godine sa osporenim rješenjem u ovom predmetu jer se apelant nije žalio na rješenje od 10. juna 2022. godine, u kojem je određeno da pritvor može trajati do izricanja prvostepene presude, a najduže dvije godine od dana potvrđivanja optužnice, ali i da se pritvor ima računati od dana lišenja slobode, tj. od 12. maja 2022. godine. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, očigledno (prima facie) neosnovani.

15. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3481/22 (S. P.) | Sudska praksa | Aktio