Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3627/22 (Ž.Š.)

Odluka donesena 02. 11. 2022.

Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 17. EK (Zabrana zloupotrebe prava)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Proporcionalnost
  • Propisano zakonom
  • Javni interes
  • Miješanje u imovinu
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3627/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 11. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 2. studenog 2022. godine, u predmetu broj AP-3627/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Ž. Š, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka

h) i stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Pre čišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ž.Š.

protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 I 013537 22 Gži od 7. srpnja 2022. godine, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ž.Š.

protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 I 013537 22 Gži od 7. srpnja 2022. godine, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1.

Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, povredi prava na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te čl. 17. i 18. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih slobodazbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Ž. Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelinca, podnio je 20. rujna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 I 013537 22 Gži od 7. srpnja 2022. godine i Rješenja Osnovnog suda u Kotor Varošu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 73 0 I 013537 21 I od 24. veljače 2022. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio sve ovršne radnje u konkretnom postupku.

2. Rješenjem o ovrsi Osnovnog suda broj 72 0 P 020168 17 I od 18. svibnja 2021. godine, po prijedlogu tražitelja ovrhe (Općine Čelinac) protiv apelanta kao ovršenika, na temelju ovršne isprave - presude tog suda od 18. prosinca 2014. godine, određena je ovrha pljenidbom, procjenom i prodajom apelantovih pokretnih stvari i namirenjem tražitelja ovrhe iz iznosa dobivenog prodajom.

3. Rješenjem Osnovnog suda od 24. veljače 2022. godine odbijen je kao neutemeljen apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja o ovrsi.

4. Rješenjem Okružnog suda od 7. srpnja 2022. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja od 24. veljače 2022. godine. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je ovršna isprava, na temelju koje je određena ovrha u konkretnom slučaju, pojedinačni pravni akt kojim se utvrđuje postojanje potraživanja, dospjelost potraživanja i legitimacija stranaka u ovršnom postupku. U vezi s tim, Okružni sud je ukazao da je dužnost ovršnog suda da na prijedlog tražitelja ovrhe odredi i provede prinudno izvršenje sukladno Zakonu o ovršnom postupku. Pri tome, Okružni sud je naveo da ovršni sud nije ovlašten da se upušta u razmatranje materijalne zakonitosti pravomoćne ovršne isprave, koja predstavlja materijalno-pravno ovlaštenje za vođenje ovrhe. S obzirom na to, Okružni sud je zaključio da su neutemeljeni apelantovi žalbeni navodi kojima u stvari osporava ovršnu ispravu, a koji su bili predmet parničnog postupka u kojem je ta isprava donesena.

5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje, uključujući i suđenje u razumnom roku iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kršenje zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, te kršenje čl. 17. Europske konvencije (zabrana zloupotrebe prava) i 18. Europske konvencije (granice korištenja ograničenja prava). Apelant u suštini ponavlja navode koje je iznosio i tijekom postupka, te, između ostalog, navodi da je ovršna isprava nezakonita i pravno neodrživa jer je nastala iz ugovornog odnosa koji je sklopljen prisilom, te smatra da troškovi parničnog postupka dosuđeni ovršnom ispravom predstavljaju pretjeran teret za njega.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) i članak (4) Pravila Ustavnoga suda glase:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje

7. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o ovršnome postupku u kojemu apelant ima svojstvo ovršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na ovršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi ovršenik, odnosno osoba protiv kojega se provodi ovrha. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u ovršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-21/02 od 26. ožujka 2004. godine, dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).

8. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Okružnog suda se odlučivalo o žalbi koju je podnio apelant kao ovršenik u ovršnom postupku u kojem se isključivo odlučivalo o ovrsi na temelju pravomoćne presude. Ustavni sud ukazuje da u tom postupku nisu utvrđivana apelantova „nova građanska prava ili obveze“, već da su ona utvrđena ovršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelant ne uživa zaštitu i garancije iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

U odnosu na navode o povredi ostalih prava

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Europskog suda, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, odluka od 31. svibnja 2005. godine, predstavka broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. lipnja 2005. godine, predstavka broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U vezi s navodima o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju nesporno radi o miješanju u apelantovo pravo na imovinu koje je propisano „zakonom“ i koje služi zakonitom cilju u javnom interesu, a to je provođenje postupka prinudnog namirenja potraživanja na temelju ovršne isprave u situaciji kad ovršenik dobrovoljno ne ispuni utvrđenu obvezu, u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je Okružni sud, odlučujući o identičnim apelantovim navodima, jasno ukazao da ovršni sud nije ovlašten preispitivati valjanost ovršne isprave na temelju koje je pokrenut ovršni postupak sukladno Zakonu o ovršnom postupku. S obzirom na to, te kako apelant, osim što ponavlja identične navode, nije ponudio relevantne argumente, niti dokaze koji bi ukazali na suprotno, Ustavni sud smatra da je miješanje u apelantovu imovinu bilo i proporcionalno, odnosno da je u konkretnom slučaju uspostavljena pravična ravnoteža između općeg interesa i apelantovog prava na imovinu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu očigledno (prima facie) neutemeljeni.

11. U odnosu na apelantove navode kojima ukazuje na diskriminaciju, Ustavni sud ukazuje da apelant, osim paušalnih navoda, nije dostavio bilo kakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerojatnim da je u postupku diskriminiran, niti to proistječe iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu.

12. Nadalje, glede apelantovih navoda o kršenju čl. 17. Europske konvencije (zabrana zloupotrebe prava) i 18. Europske konvencije (granice korištenja ograničenja prava), Ustavni sud ukazuje da su navedeni članovi Europske konvencije općeg karaktera i ne uspostavljaju neko posebno individualno pravo, slijedom čega ove navode neće posebno ispitivati.

13. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

14. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

16. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3627/22 (Ž.Š.) | Sudska praksa | Aktio