Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3687/22 („Centrotrans-transport robe“ d.d. Sarajevo)
Odluka donesena 18. 10. 2022.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3687/22
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
18. 10. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Valerija Galić i dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 18. oktobra 2022. godine u predmetu broj AP-3687/22, rješavajući zahtjev „Centrotrans-transport robe“ d.d. Sarajevo za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka e) i članka 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neutemeljen zahtjev „Centrotrans-transport robe“ d.d. Sarajevo za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. „Centrotrans-transport robe“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Izet Laličić, odvjetnik iz Sarajeva i Miralem Porobić, odvjetnik iz Tuzle, podnio je 26. rujna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ip 379544 22 Pž 3 od 13. srpnja 2022. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ip 397544 13 Ip od 31. siječnja 2022. godine.
2. Apelant je zatražio i donošenje privremene mjere kojom bi se odložilo provođenje izvršnih radnji na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda broj 65 0 Ip 379544 13 IP od 20. siječnja 2014. godine.
3. „Hypo Alpe Adria Bank“ d.d. Mostar je 4. prosinca 2013. godine podnijela protiv apelanta prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave, u kojoj je predložila da se ovrha provede na određenim nekretninama u vlasništvu apelanta. Općinski sud je rješenjem broj 65 0 Ip 379544 13 Ip od 20. siječnja 2014. godine dozvolio predloženu ovrhu, a rješenjem od 27. kolovoza 2014. godine odbijen je apelantov prigovor protiv rješenja o ovrsi.
4. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Ip 379544 22 Pž3 od 31. siječnja 2022. godine određen je nastavak provođenja ovrhe dozvoljene rješenjem Općinskog suda od 20. siječnja 2014. godine i kao tražitelj ovrhe je označen „Stinger Invest“ d.o.o. Sarajevo.
5. Općinski sud je naveo da je nakon podnošenja prijedlog za ovrhu, rješenjem od 5. kolovoza 2015. godine kao tražitelj ovrhe označen „Bora“ d.o.o. Banja Luka na temelju Ugovora o ustupanju potraživanja. Nakon toga, „Stinger Invest“ d.o.o. Sarajevo je podnescima od 15. kolovoza i 31. listopada 2019. godine obavijestio sud da je, na temelju Ugovora o ustupanju potraživanja od 18. lipnja 2019. godine zaključenim sa „Bora“ d.o.o. Banja Luka, na njega preneseno potraživanje koje se ostvaruje u ovršnom postupku, o čemu je obaviješten i apelant. Zbog toga je predložio da stupi u postupak umjesto dotadašnjeg tražitelja ovrhe.
6. Općinski sud je, odlučujući o prijedlogu, istakao da je u konkretnom slučaju došlo do promjene tražitelja ovrhe na temelju javne isprave, te da je u zemljišnoknjižnim evidencijama upisana promjena založnog povjeritelja u korist „Stinger Invest“ d.o.o. Sarajevo. S obzirom na to, Općinski sud je, na temelju članka 30. Zakona o ovršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZOP), odredio nastavak provođenja ovrhe u korist „Stinger Invest“ d.o.o. Sarajevo na kojega je preneseno potraživanje koje se ostvaruje u ovršnom postupku.
7. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Ip 379544 22 Pž 3 od 13. srpnja 2022. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje. Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom dostavljenog Ugovora o ustupanju potraživanja od 18. lipnja 2019. godine, utvrdio da je u korist osobe „Stigner Invest“ d.o.o. Sarajevo preneseno novčano potraživanje koje se ostvaruje u ovršnom postupku, o čemu je obaviješten i ovršenik. Također, pravilno je utvrđeno i to da je na temelju navedenog ugovora doneseno rješenje Zemljišnoknjižnog ureda, na temelju kojega je upisana promjena založnog povjeritelja. Sukladno tome, Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su ispunjeni uvjeti iz članka 30. stavak 1. ZOP. U odnosu na apelantove navode da je u tijeku parnični postupak u predmetu broj 65 0 Ps 777482 19 Ps u kojem se traži utvrđivanje ništavosti ugovora o ustupanju, sud je naveo da to nije od značaja za drugačiju odluku suda, niti može utjecati na primjenu članka 30. stavak 1. ZOP. Osim toga, imajući u vidu članak 34. ZOP, ovršni sud ne može prekinuti postupak da bi sačekao odluku nadležnog suda o prethodnom pitanju. Kantonalni sud je naveo da je takav stav u skladu i sa zaključkom građanskog odjeljenja Kantonalnog suda broj 65 0 Ip 660991 18 Gži od 26. veljače 2019. godine.
8. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.
9. Obrazlažući povredu prava na koja se pozvao, apelant navodi da su redoviti sudovi prilikom donošenja osporenih odluka pogrešno tumačili odredbu članka 30. stavak 1. ZOP. U tom pogledu, apelant smatra da ZOP ne poznaje promjenu na strani tražitelja ovrhe. Također navodi da je pitanje primjene članka 30. stavak 1. ZOP bilo predmet razmatranja Ustavnog suda u više apelacija (AP- 269/15, AP-740/15 i AP-2581/20). U navedenim odlukama, Ustavni sud je odbacivao kao očigledno (prima facie) neutemeljene apelacije koje su podnosili apelanti kojima je odbijen zahtjev da stupe u postupak umjesto dosadašnjeg tražitelja ovrhe. Nadalje, apelant je istakao i da je Kantonalni sud u rješenju broj 65 0 I 598229 20 Gži 2 od 28. prosinca 2021. godine zauzeo stav da se odredba članka 30. stavak 1. ZOP odnosi samo na određivanje ovrhe, ali ne i na provođenje ovrhe nakon što je određena. Zbog toga smatra da Kantonalni sud, u pravno identičnim situacijama, zauzima različita stajališta. Također, apelant dalje navodi da je uplatio na depozitni račun suda iznos od 520.000,00 KM na ime vraćanja dijela duga, te da je predložio da se odredi vještačenje radi utvrđivanja točne visine potraživanja, u namjeri da u cijelosti isplati dug. Međutim, Općinski sud je, unatoč više traženja, propustio da odluči o tim prijedlozima i donio je zaključak kojim se određuje prodaja nekretnina za 3. studeni 2022. godine, na koji način dovodi u pitanje zaštitu apelantovih interesa.
10. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere apelant je naveo da bi provođenjem ovrhe, imajući u vidu drugačiju praksu Ustavnog suda, bilo povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu, koje bi moglo biti zaštićeno donošenjem privremene mjere dok Ustavni sud ne odluči o apelacijskim navodima. Prema apelantovom mišljenju, bez donošenja privremene mjere bila bi mu nanesena šteta jer je Općinski sud zaključkom odredio prodaju nekretnine čija je vrijednost „višestruko veća od visine duga“.
11. Prilikom ispitivanja utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda.
12. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. Članak 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.
14. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u danom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sustavu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov opseg apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava, s obzirom da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri. S tim u svezi, Ustavni sud prvenstveno primjećuje da apelant, u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere, iznosi navode o kršenju njegovih ustavnih prava što per se ne može biti opravdan razlog za usvajanje zahtjeva za donošenje privremene mjere.
15. Također, Ustavni sud smatra da apelantovi navodi da će mu u daljnjem provođenju ovršnog postupka biti nanesena nenadoknadiva šteta, ne mogu voditi zaključku o neophodnosti usvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere. U tom pogledu, Ustavni sud ukazuje da, u ovom stadiju postupka, ne može pretpostavljati konačan ishod ročišta za prodaju nekretnine. Također, Ustavni sud ne može pretpostavljati ni da li će i kakve će biti eventualne daljnje odluke Općinskog suda u svezi sa apelantovim zahtjevima za novim financijskim vještačenjem u kojima je, navodno, iskazao namjeru za plaćanjem cjelokupnog iznosa duga. U takvim okolnostima, Ustavni sud smatra da te apelantove tvrdnje predstavljaju budući neizvjestan događaj, koje ne ukazuju da je nužno, u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja apelacionog postupka , donijeti privremenu mjeru u smislu članka
64. Pravila Ustavnog suda.
16. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neutemeljenim, zbog čega je odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
17. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
18. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić