Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2447/22 (Ž. N.)
Odluka donesena 02. 11. 2022.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
- Proceduralne garancije preispitivanja zakonitosti lišenja ili hapšenja
- Pritvor
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2447/22
Apelacija
Odluka o meritumu
02. 11. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2447/22, rješavajući apelaciju Željka Nesterovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 2. novembra 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Željka Nesterovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 K 006845 22 Kž od 7. juna 2022. godine i Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 13 0 K 006845 22 Kv 2 od 12. maja 2022. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Željko Nesterović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šamca, koji se nalazi u Kazneno-popravnom zavodu u Doboju i kojeg zastupa advokat Ivo Antić iz Tuzle, podnio je 29. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 13 0 K 006845 22 Kž od 7. juna 2022. godine i rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) br. 13 0 K 006845 22 Kv 3 od 24. maja 2022. godine, 13 0 K 006845 22 Kv 2 od 12. maja 2022. godine i 13 0 K 006845 22 Kpp 10 od 28. aprila 2022. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 7. jula 2022. godine zatraženo je od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružno javno tužilaštvo) da dostave odgovore na apelaciju.
3. Svi pozvani su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 11. do 21. jula 2022. godine, koji su, zatim, proslijeđeni 26. jula 2022. godine radi eventualnog izjašnjenja.
4. Apelant u ostavljenom roku od osam dana nije dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Rješenjem Okružnog suda broj 13 0 K 006845 22 Kpp 10 od 28. aprila 2022. godine apelantu je kao osumnjičenom, zajedno sa druga dva navedena lica, određen pritvor po osnovu iz člana 197. stav (1) tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS), koji može trajati najduže mjesec dana počev od 26. aprila 2022. godine. Pritvor je određen zbog postojanja osnovane sumnje da su osumnjičeni počinili krivično djelo neovlaštena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 207. stav (3) u vezi sa stavom (1) Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS).
7. U odnosu na postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo, Okružni sud je u obrazloženju naveo da ona proizlazi iz dokaza pribavljenih putem posebnih istražnih radnji (bliže opisano na strani 7. rješenja), kao i izvještaja prikrivenog istražitelja koji su sačinjavani prilikom njihovog preduzimanja po naredbama Okružnog suda. U vezi s tim je navedeno da su osumnjičeni kontaktirali međusobno u vezi sa nabavkom i prodajom opojne droge marihuane i kokaina (bliže opisano na str. 7. i 8. rješenja). Dalje je istaknuto da je sva opojna droga, koju su prikriveni istražitelji otkupili od apelanta, izvagana o čemu su sačinjeni zapisnici. Nakon toga je po naredbi Okružnog javnog tužilaštva izvršeno i vještačenje opojne droge. Pored toga je ukazano da su pretresena lica, objekti i vozila kod apelanta i druga dva osumnjičena lica. Tom prilikom su kod njih pronađeni i oduzeti predmeti na zapisnicima i potvrdama o oduzimanju predmeta, koji su dostavljeni uz prijedlog za određivanje pritvora. Okružni sud je istakao da prijedlog za određivanje pritvora sadrži činjenice i dokaze na osnovu kojih se može na pouzdan način ispitati postojanje općeg uvjeta za pritvor iz člana 197. stav (1) ZKPRS. Naime, prijedlog se poziva na naredbu o provođenju istrage u kojoj se navode vrijeme, mjesto i način izvršenja krivičnog djela, ali i činjenice iz kojih se vidi apelantov psihički odnos prema izvršenom djelu.
8. U odnosu na postojanje posebnog pritvorskog uvjeta iz člana 197. stav (1) tačka v) ZKPRS, Okružni sud je istakao da je od apelanta oduzet jedan kilogram opojne droge-marihuane, koji je bio namijenjen daljnjoj prodaji, što ukazuje na to da se radi o kontinuiranoj kriminalnoj djelatnosti koja je samo prekinuta činom lišavanja slobode (bliže opisano na strani 9. rješenja). Pri takvom stanju stvari Okružni sud je istakao da postoji sasvim realna opasnost da će osumnjičeni nastaviti sa istom kriminalnom djelatnošću i ponoviti isto ili slično krivično djelo. Stoga je, suprotno stavu odbrane, pritvor jedina mjera kojom se može preduprijediti takva (iteracijska) opasnost i osigurati nesmetano vođenje krivičnog postupka.
9. Rješenjem Okružnog suda broj 13 0 K 006845 22 Kv 2 od 12. maja 2022. godine odbijene su kao neosnovane žalbe apelantovog branioca i osumnjičenog A.J. izjavljene protiv prvostepenog rješenja. U obrazloženju rješenja Okružni sud je ponovio razloge iz prvostepenog rješenja, ukazavši na sadržaj dokaza iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje u konkretnom slučaju (bliže opisano na str. 2. i 3. rješenja). Svi navedeni dokazi, kako je to istakao Okružni sud, potvrđuju postojanje osnovane sumnje da su apelant i ostali osumnjičeni na način opisan u naredbi o provođenju istrage prodavali, odnosno držali radi prodaje supstance koje su proglašene opojnom drogom. Navedeno je i da je, suprotno navodima žalbe, prvostepeni sud pravilno utvrdio da je ispunjen i posebni pritvorski uvjet iz člana 197. stav (1) tačka v) ZKPRS (bliže opisano na strani 3. i 4. rješenja). U tom smislu su ponovljeni razlozi iz prvostepenog rješenja. Na kraju je ukazano da se u konkretnom slučaju pritvor ne može zamijeniti nekom blažom mjerom zabrane.
10. Rješenjem Okružnog suda broj 13 0 K 006845 22 Kv 3 od 24. maja 2022. godine apelantu je, po osnovu iz člana 197. stav (1) tačka v) ZKPRS, produžen pritvor za dva mjeseca, tako da može trajati najduže do 26. jula 2022. godine. U odnosu na postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo, Okružni sud je ukazao na iste razloge i dokaze koji su navedeni u rješenju tog suda o određivanju pritvora (bliže opisano na str. 5. i 6. rješenja). Pritom je ukazano i na apelantovu „izjavu datu u prisustvu njegovog branioca“ da je svu opojnu drogu marihuanu koju je prodao prikrivenim istražiteljima prethodno nabavio i preuzeo od Z.T. na ime duga koji je to lice imalo prema apelantu. Dalje je navedeno i da je Okružni sud, pored dokaza koji su već bili predmet ocjene tog suda, pri postojanju osnovane sumnje u toj fazi postupka ocijenio i dokaze koje je Okružno javno tužilaštvo dostavilo kao prilog prijedlogu za produženje pritvora (bliže opisano na strani 7. rješenja). Slijedom navedenog, Okružni sud je naveo da svi dostavljeni dokazi, nakon njihove svestrane analize, u datoj fazi postupka daju potreban kvalitet za izvođenje zaključka o postojanju osnovane sumnje, jer oni zaokružuju sve objektivne i subjektivne elemente krivičnog djela koje se osumnjičenima stavlja na teret.
11. Dalje je navedeno da je ispunjen i posebni pritvorski uvjet iz člana 197. stav (1) tačka v) ZKPRS (bliže opisano na strani 7. rješenja). Pri takvom stanju stvari, kako je to navedeno, postoji sasvim realna opasnost da će osumnjičeni, ukoliko bi bili pušteni na slobodu, nastaviti istu kriminalnu djelatnost i ponoviti isto ili slično krivično djelo. Također je navedeno da je, suprotno stanovištu odbrane, pritvor jedina mjera kojom se može preduprijediti takva (iteracijska) opasnosti i osigurati nesmetano vođenje krivičnog postupka (bliže opisano na str. 7. i 8. rješenja).
12. Rješenjem Vrhovnog suda broj 13 0 K 006845 22 Kž od 7. juna 2022. godine odbijene su kao neosnovane žalbe koje su branioci apelanta i osumnjičenog izjavili protiv rješenja Okružnog suda od 24. maja 2022. godine.
13. U obrazloženju rješenja je navedeno da su neosnovani žalbeni prigovori apelantovog branioca o povredi prava na odbranu i time počinjenoj povredi odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav (1) tačka g) ZKPRS. Ukazano je da se odbrana na ročištu za produženje pritvora, u smislu člana 196. stav (2) ZKPRS, izjasnila na okolnosti razloga zbog kojih je predloženo produženje pritvora. Također je navedeno i da sa aspekta prava na odbranu, u smislu člana 55. stav (2) ZKPRS i prava da pregleda spise i dokumentaciju, žalba ne ukazuje da je odbrani uskraćeno ovo pravo, već sadrži tvrdnju da odbrani (uz prijedlog) nisu dostavljeni dokazi. Stoga su ocijenjeni neosnovanim žalbeni prigovori o bitnoj povredi odredaba krivičnog postupka.
14. Vrhovni sud je naveo da nisu osnovani argumenti iz žalbe kojima se osporavaju pravilnost i valjanost razloga za postojanje osnovane sumnje da su osumnjičeni počinili krivično djelo. Radi se, kako je to navedeno, o dokazima dostavljenim uz prijedlog za određivanje pritvora, kao i onih dokaza pribavljenih u kasnijem toku istrage. To se odnosi na vještačenja materije koja je privremeno oduzeta od apelanta, te iskaze svjedoka, prikrivenih istražilaca u okviru preduzimanja posebnih istražnih radnji. Ukazano je da su pravilno obrazložene činjenice koje se odnose na način i okolnosti izvršenja krivičnog djela za koje se svi osumnjičeni sumnjiče, a posebno vremenski kontinuitet u izvršenju djela, i da su oni nezaposleni. Sve navedeno je pravilno dovedeno u vezu sa činjenicom da su svi osumnjičeni osuđivani za različita krivična djela, kako je to obrazloženo za svakog pojedinačno. Sve te okolnosti, i prema ocjeni Vrhovnog suda, predstavljaju naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan od ponavljanja djela i time postojanja posebnog pritvorskog razloga iz člana 197. stav (1) tačka v) ZKPRS. U svjetlu ocjene neosnovanosti prigovora bitne povrede odredaba krivičnog postupka, Vrhovni sud je istakao da je neosnovan apelantov prigovor da mu je povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost. Konačno, Vrhovni sud je naveo da je u prvostepenom rješenju dato obrazloženje za stav odbrane o primjeni mjera zabrane. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
15. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama prekršena prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant suštinski problematizira nedostatak datih razloga u obrazloženjima osporenih odluka koji se odnose na postojanje osnovane sumnje. U vezi s tim, apelant ističe da u prijedlozima Okružnog javnog tužilaštva i osporenim rješenjima nedostaju bitni elementi krivičnog djela, koji se primarno tiču apelantove svijesti i volje, kao i da su nezakoniti dokazi na kojima se zasniva osnovana sumnja. Isto tako, apelant navodi da u njegovom slučaju nije ocijenjena mogućnost izricanja blažih mjera umjesto pritvora. Također, apelant navodi da povodom žalbi redovni sudovi nisu ispitali njegove žalbene prigovore. Pritom apelant ukazuje i da mu nisu blagovremeno dostavljeni dokazi prije određivanja/produženja pritvora, kako bi na efektivan način mogao pobijati postojanje osnovane sumnje.
II.Odgovor na apelaciju
16. Vrhovni sud je naveo da su apelacioni navodi identični navodima iz žalbe apelantovog branioca izjavljene protiv rješenja Okružnog suda kojim se apelantu produžava pritvor o čemu su dati detaljni razlozi u osporenom rješenju Vrhovnog suda od 7. juna 2022. godine. Istaknuto je da se na iznesenim argumentima iz apelacije ne može osnovano uspostaviti povreda „prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije“, pa je predloženo da se apelacija odbije kao neosnovana.
17. Okružni sud je istakao da su u osporenim rješenjima dati razlozi o neophodnosti produženja pritvora po uspostavljenom pritvorskom razlogu iz člana 197. stav (1) tačka v) ZKPRS, te da nema mjesta za izricanje mjera zabrana. Stoga je navedeno da taj sud nije počinio nikakve povrede ustavnih prava, niti prava iz Evropske konvencije, te je predloženo da se apelacija odbije kao neosnovana.
18. Okružno javno tužilaštvo je navelo da su osporene odluke donesene na osnovu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i u skladu sa zakonom, te da njihovim donošenjem nije prekršeno apelantovo pravo navedeno u apelaciji. Predloženo je da se apelacija odbije u cijelosti kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
19. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21.
U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21), sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Pravo branioca da pregleda spise i dokumentaciju Član 55. st. (1) i (2) (1) Tokom istrage branilac ima pravo da razmatra spise i razgleda pribavljene predmete koji su u korist osumnjičenog. Ovo pravo se braniocu može uskratiti ako je riječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage.
(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana tužilac će istovremeno sa prijedlogom za određivanje pritvora sudiji za prethodni postupak, odnosno sudiji za prethodno saslušanje dostaviti i dokaze bitne za procjenu zakonitosti pritvora, radi obavještavanja branioca.
Razlozi za pritvor Član 197. stav (1) tačka v) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:
v) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna i VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
22. U konkretnom slučaju apelant osporava Rješenje Okružnog suda broj 13 0 K 006845 22 Kv 2 od 12. maja 2022. godine kao konačnu odluku u vezi sa određivanjem pritvora i Rješenje Vrhovnog suda broj 13 0 K 006845 22 Kž od 7. juna 2022. godine kao konačnu odluku u vezi sa produženjem pritvora. Budući da je apelacija podnesena 29. juna 2022. godine, proizlazi da je ona protiv navedenih konačnih osporenih odluka podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
24. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana,što uključuje:
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost;
26. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
(…)
c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja lica u svrhu njegovog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinilo krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;
27. U konkretnom slučaju iz osporenih rješenja proizlazi da je apelantu kao osumnjičenom određen, a zatim produžen pritvor, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo, a u svrhu daljnjeg vođenja krivičnog postupka. Stoga, apelantovo lišavanje slobode potpada pod član 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije.
28. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), „osnovana sumnja“, u smislu člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije da je krivično djelo počinjeno, pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija koje bi uvjerile objektivnog posmatrača da je određeno lice moglo počiniti djelo. Pitanje koje se postavlja jeste da li se pritvor temelji na dovoljno objektivnim elementima koji opravdavaju „osnovanu sumnju“ i da li su se sporne činjenice doista desile (vidi, Evropski sud Lazoroski protiv Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije, presuda od 8. oktobra 2009. godine, predstavka broj 4922/04, tačka 46). Šta se može smatrati „osnovanom“, zavisit će od svih okolnosti (vidi, Evropski sud, Fox, Campbell i Hartley protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 30. augusta 1990. godine, predstavke br. 12244/86, 12245/86 i 12383/86, tačka 32, Serija A broj 182, O’Hara protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavka broj 37555/97, tačka 34, ESLJP 2001-X, i Baser i Ozcelik protiv Turske, presuda od 13. septembra 2022. godine, predstavke br. 30694/15 30803/15, tačka 187).
29. Dalje, Ustavni sud ukazuje da odredbe člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijevaju da je lice lišeno slobode u skladu sa članom 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije, tj. da je lišavanje „zakonito“ u smislu navedenog člana i da obuhvata podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Evropski sud je zaključio da poštivanje člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterije predviđene zakonom. Pri tome je postojanje osnovane sumnje da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo za koje se tereti conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora, ali to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi, Evropski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. jula 2000. godine, predstavka broj 25792/94, tačka 63). Također, iako član 5. Evropske konvencije ne nameće obavezu sudiji koji ispituje pritvor da se bavi svakim argumentom sadržanim u podnesku podnositelja žalbe, prilikom odlučivanja o žalbi uhapšeno ili pritvoreno lice ima pravo na preispitivanje zakonitosti hapšenja i pritvaranja u postupku u kome će se preispitati i procesni i materijalni uvjeti koji su, shodno Evropskoj konvenciji, od ključnog značaja za zakonitost lišavanja slobode (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3869/21 od 16. decembra 2021. godine, tačka 35, dostupna na www.ustavnisud.ba).
30. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je Okružni sud pri određivanju i produženju pritvora apelantu jasno obrazložio na osnovu kojih dokaza je izveo zaključak o postojanju osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo. Odlučujući o žalbama apelantove odbrane protiv osporenih prvostepenih rješenja, drugostepeni sudovi nisu doveli u pitanje argumentaciju i zaključak prvostepenog suda u pogledu osnovane sumnje. Analizom obrazloženja osporenih odluka Ustavni sud smatra da ona sadrže razloge koji bi mogli uvjeriti objektivnog posmatrača da je apelant u mjerodavno vrijeme mogao počiniti krivično djelo. U prilog navedenom zaključku ide i činjenica, koja proizlazi iz stanja spisa predmeta, da apelant ni sam nije negirao učešće u inkriminiranim radnjama-prodaja opojne droge, već samo motive zbog kojih je to radio (zbog duga). U vezi s tim, a suprotno apelantovim tvrdnjama, Ustavni sud smatra da obrazloženja osporenih odluka sadrže odgovore koji se odnose ne samo na objektivnu već i subjektivnu komponentu inkriminacije. S obzirom na navedeno, apelantove tvrdnje u vezi sa zaključkom redovnih sudova o postojanju osnovane sumnje ne mogu biti prihvaćene kao osnovane. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelantovo lišavanje slobode bilo zakonito i zasnovano na „razumnoj sumnji“ da je počinio krivično djelo. Stoga su neosnovani navodi o kršenju člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije.
31. Zatim, redovni sudovi su naveli jasne i argumentirane razloge da u apelantovom slučaju postoje naročite okolnosti koje predstavljaju iteracijsku opasnost u slučaju apelantovog boravka na slobodi. Stoga, nema ni proizvoljnosti u načinu na koji je u konkretnom slučaju primijenjena odredba člana 197. stav (1) tačka v) ZKPRS. Također, Ustavni sud ima u vidu i da, suprotno apelantovim navodima, redovni sudovi u konkretnom slučaju nisu, u smislu osiguranja garancija obuhvaćenih članom 5. stav 3. Evropske konvencije, propustili da razmotre može li se svrha pritvora ostvariti nekom drugom blažom mjerom za osiguranje apelantovog prisustva suđenju i uspješno vođenje krivičnog postupka protiv njega. Stoga, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi, u smislu navedenih stavova Evropskog suda, dali dovoljne i relevantne razloge za produženje pritvora apelantu.
32. Konačno, u vezi sa apelantovim navodima da mu nisu dostavljeni dokazi o postojanju osnovane sumnje, čime mu je onemogućena djelotvorna odbrana, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda prema kojoj postupak koji se vodi na osnovu člana 5. stav 4. Evropske konvencije u principu treba, u najvećoj mogućoj mjeri, s obzirom na okolnosti istrage koja je u toku, također, zadovoljavati osnovne zahtjeve pravičnog suđenja. Iako se u nacionalnom pravu ovaj zahtjev može zadovoljiti na različite načine, koji god da se odabere način potrebno je osigurati da druga stranka ima uvid u očitovanja koja su podnesena i da ima stvarnu mogućnost da daje primjedbe na njih (vidi, mutatis mutandis, Brandstetter protiv Austrije, presuda od 28. augusta 1991. godine, predstavka broj 11170/84, tačka 67, i Šekerija protiv Hrvatske, presuda od 5. novembra 2020. godine, predstavka broj 3021/14, tačka 85). Ustavni sud smatra da, u smislu garancija obuhvaćenih članom 5. stav 4. Evropske konvencije, apelantu nije onemogućena djelotvorna odbrana u odnosu na pobijanje, tj. osporavanje postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo. Naime, u konkretnom slučaju apelantu nije uskraćena mogućnost da se izjasni o navodima i dokazima koji ga terete s obzirom na to da iz obrazloženja osporenih odluka jasno proizlazi da je, u smislu člana 55. stav (2) ZKPRS, Okružno javno tužilaštvo dostavilo sudu dokaze bitne za određivanje pritvora. Također, u prijedlogu za određivanje/produženje pritvora naveden je sadržaj dokaza u dovoljnoj mjeri koji je apelantu i njegovoj odbrani omogućavao njihovo osporavanje (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 591/11 od 7. aprila 2011. godine, tačka 53, i AP1106/22 od 18. oktobra 2022. godine, tač. 26. i 27, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, i ove apelantove navode Ustavni sud smatra neosnovanim.
33. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije neosnovani. VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, budući da je apelantu pritvor određen i produžen u smislu relevantnih odredaba ZKPRS i u skladu sa standardima člana 5. Evropske konvencije.
35. Na osnovu odredaba člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić