Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2111/22 (Javno preduzeće „Putevi Republike Srpske“ d.o.o. Banjaluka)

Odluka donesena 02. 11. 2022.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Građanski postupak
  • Javna vlast
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Eksproprijacija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2111/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 11. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 2. novembra 2022. godine, u predmetu broj AP-2111/22, rješavajući apelacije koje je podnijelo Javno preduzeće „Putevi Republike Srpske“ d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnijelo Javno preduzeće „Putevi Republike Srpske“ d.o.o. Banjaluka protiv

- Presude Okružnog suda u Trebinju broj 94 0 P 033833 22 Gž 2 od 19. aprila 2022. godine;

- Presude Okružnog suda u Trebinju broj 94 0 P 034283 22 Gž od 24. marta 2022. godine;

- Presude Okružnog suda u Trebinju broj 94 0 P 035005 22 Gž od 26. maja 2022. godine;

-Presude Okružnog suda u Trebinju broj 94 0 P 035007 22 Gž od 15. juna 2022. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2111/22

1. Javno preduzeće „Putevi Republike Srpske“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vladimir Cvijanović advokat iz Banjaluke, podnio je 8. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 94 0 P 033833 22 Gž 2 od 19. aprila 2022. godine i Presude Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 94 0 P 033833 21 P 2 od 1. decembra 2021. godine.

2. AP-2193/22

2. Apelant, kojeg zastupa Branislav Cvijanović advokat iz Banjaluka, podnio je 13. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 94 0 P 034283 22 Gž od 24. marta 2022. godine i Presude Osnovnog suda broj 94 0 P 034283 20 P od 8. novembra 2021. godine.

3. AP-3067/22

3. Apelant, kojeg zastupa Vladimir Cvijanović advokat iz Banjaluka, podnio je 1. avgusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 94 0 P 035005 22 Gž od 26. maja 2022. godine i Presude Osnovnog suda broj 94 0 P 035005 21 P od 2. marta 2022. godine.

4. AP-3101/22

4. Apelant, kojeg zastupa Vladimir Cvijanović advokat iz Banjaluka, podnio je 5. avgusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 94 0 P 035007 22 Gž od 15. juna 2022. godine i Presude Osnovnog suda broj 94 0 P 035007 21 P od 1. marta 2022. godine.

5. U postupcima, koji su okončani presudama Okružnog suda, apelant je obavezan da tužiocima (pobliže označenim u izreci presuda), na ime naknade za faktičku eksproprijaciju nekretnina, isplati određene novčane iznose (kako je to pobliže označeno u izreci prvostepenih presuda), sve sa zakonskim zateznim kamatama.

6. U obrazloženju osporenih presuda Okružni sud je naveo da je u postupcima pred prvostepenim sudom utvrđeno da je apelantov pravni prednik (Republička direkcija za puteve Republike Srpske), prilikom izgradnje javnog puta Foča-Ustiprača 1996. godine, trajno zauzeo dio nekretnina tužilaca (u daljnjem tekstu: eksproprisane nekretnine), da prethodno nije proveden postupak eksproprijacije, te da tužiocima nije isplaćena novčana naknada za eksproprisane nekretnine. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je istakao da se u konkretnim slučajevima radi o faktičkoj eksproprijaciji, da se kroz navedeni institut štite vlasnici nepokretnosti u odnosu na korisnika eksproprijacije, kako bi vlasnik nepokretnosti ostvario zakonsko pravo na pravičnu naknadu. Zbog toga, zahtjevi za isplatu naknade u takvim slučajevima ne zastarijevaju u smislu odredaba Zakona o obligacionim odnosima koji se tiču naknade štete, jer se ne radi o takvom zahtjevu. Okružni sud je također naveo da su neosnovani apelantovi prigovori na nalaze i mišljenja vještaka geodetske, građevinske i poljoprivredne struke u pogledu površine i vrijednosti eksproprisanih nekretnina, jer su navedeni vještaci identifikovali i na skici snimanja prikazali sporne nekretnine, te procijenili njihovu vrijednost i o navedenom dali valjane razloge sa dovoljnim obrazloženjima. U odnosu na predmet broj AP-2193/22 Okružni sud je, takođe, naveo da je pravilno prvostepeni sud odbio kao neosnovan apelantov prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer je tužilac, na osnovu javne evidencije o nepokretnostima koja postoji na području opštine Čajniče, dokazao da je vlasnik eksproprisanih nekretnina sa 1/1 dijela. Pri tome, s obzirom da je tužilac u vrijeme podnošenja tužbe, ali i u vrijeme uspostavljanja katastra nepokretnosti na području opštine Čajniče, bio vlasnik eksproprisanih nekretnina, nije od značaja da li je on bio vlasnik tih nekretnina u vrijeme faktičke eksproprijacije 1996. godine.

7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2111/22.

8. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio u postupcima pred redovnim sudovima, a naročito da nije zadovoljen standard „obrazložene odluke“ u pogledu pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno razlikovanja instituta naknade štete i faktičke eksproprijacije, ističući da se u konkretnim slučajevima nije radilo o faktičkoj eksproprijaciji. Apelant također osporava nalaz i mišljenje vještaka geodetske, građevinske i poljoprivredne struke. Apelant u predmetu broj AP-2193/22 ističe da tužilac nije dokazao aktivnu legitimaciju u postupku.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. S obzirom na pravni status apelanta, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj stav da državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i

k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 19/04, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj i praksi Evropskog suda, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, predstavka broj 53363/99 i Khudunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, točka 21. i mutatis mutandis, Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, tačka 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelant pozvao odnose isključivo na način na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).

13. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporenih odluka dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u konkretnim slučajevima odgovorio na sve bitne navode koje apelant ističe i u apelacijama, a naročito je dao jasno obrazloženje u pogledu zaključka da se u konkretnim slučajevima radilo o faktičkoj eksproprijaciji, dovoljno obrazložio zbog čega su prihvaćeni nalazi i mišljenja vještaka geodetske, građevinske i poljoprivredne struke, te dao jasno obrazloženje o neosnovanosti prigovora nedostatka aktivne legitimacije na strani tužioca u predmetu broj AP-2193/22. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant, osim paušalnih navoda da osporene odluke nisu obrazložene u odnosu na navedena pitanja, nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je u provedenom postupku došlo do kršenja njegovog prava na pravično suđenje. Osim toga, apelant se pozvao i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnim slučajevima ništa ne ukazuje da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, niti su u pojedinačnim apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije utvrdio povredu prava na pravično suđenje i prava na imovinu (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-1297/22 od 6. jula 2022. godine i AP- 1732/22 od 5. oktobra 2022. godine, dostupne na Internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

14. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2111/22 (Javno preduzeće „Putevi Republike… | Sudska praksa | Aktio