Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2249/22 (H. P. i drugi)

Odluka donesena 02. 11. 2022.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni spor
  • Eksproprijacija
  • Kamata
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2249/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 11. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 2. novembra 2022. godine, u predmetu broj AP-2249/22, rješavajući apelacije koje su podnijeli Hilmo Pleh i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Hilmo Pleh protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 94 0 P 034283 22 Gž od 24. marta 2022. godine;

Esad Čeljo, Fuad Čeljo, Džemail Čeljo, Anis Čeljo, Amela Čeljo i Mesuda Memišević protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 94 0 P 033833 22 Gž 2 od 19. aprila 2022. godine;

Dževad Bičo protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 94 0 P 035005 22 Gž od 26. maja 2022. godine;

Osman Pleh protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 94 0 P 034289 22 Gž od 15. juna 2022. godine;

Izet Alihodžić, Enes Alihodžić i Rašid Alihodžić protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 94 0 P 035007 22 Gž od 15.

juna 2022. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2249/22

1. Hilmo Pleh (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Omer Borovac advokat iz Goražda, podnio je 16. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 94 0 P 034283 22 Gž od 24. marta 2022. godine.

2. AP-2293/22

2. Esad Čeljo, Fuad Čeljo, Džemail Čeljo, Anis Čeljo, Amela Čeljo i Mesuda Memišević (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Omer Borovac advokat iz Goražda, podnijeli su 20. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 94 0 P 033833 22 Gž 2 od 19. aprila 2022. godine.

3. AP-2963/22

3. Dževad Bičo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čajniča, kojeg zastupa Omer Borovac advokat iz Goražda, podnio je 25. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 94 0 P 035005 22 Gž od 26. maja 2022. godine i Presude Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 94 0 P 035005 21 P od 2. marta 2022. godine.

4. AP-3454/22

4. Osman Pleh (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Omer Borovac advokat iz Goražda, podnio je 5. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 94 0 P 034289 22 Gž od 15. juna 2022. godine.

5. AP-3509/22

5. Izet Alihodžić, Enes Alihodžić i Rašid Alihodžić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Čajniča, koje zastupa Omer Borovac advokat iz Goražda, podnijeli su 6. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 94 0 P 035007 22 Gž od 15. juna 2022. godine i Presude Osnovnog suda broj 94 0 P 035007 21 P od 2. marta 2022. godine.

Činjenice postupaka

6. U postupcima, koji su okončani osporenim presudama Okružnog suda, obavezan je tuženi (Javno preduzeće „Putevi Republike Srpske“ Banjaluka) da apelantima, na ime naknade za faktičku eksproprijaciju nekretnina, isplati određene novčane iznose (za nekretnine i u pojedinačnim novčanim iznosima kako je precizirano u izreci prvostepenih presuda), sve sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostepenih presuda.

7. U obrazloženju osporenih presuda Okružni sud je naveo da je u postupcima pred prvostepenim sudom utvrđeno da je pravni prednik tuženog (Republička direkcija za puteve Republike Srpske) prilikom izgradnje javnog puta trajno zauzeo dio nekretnina apelanata (u daljnjem tekstu: eksproprisane nekretnine), da prethodno nije proveden postupak eksproprijacije, odnosno da apelantima nije isplaćena novčana naknada za eksproprisane nekretnine, te da se u konkretnim slučajevima radilo o faktičkoj eksproprijaciji. Pri tome, Okružni sud je ukazao da su na osnovu nalaza i mišljenja vještakā građevinske, geodetske i poljoprivredne struke identifikovane eksproprisane nekretnine, te utvrđeni pojedinačni iznosi na ime naknade za faktičku eksproprijaciju tih nekretnina. U odnosu na odluku o toku zakonske zatezne kamate, Okružni sud je ukazao na odredbe čl. 277. i 324. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), kojima je propisana obaveza dužnika da plati zateznu kamatu, kao i kada dužnik pada u docnju. Također, Okružni sud je ukazao da, prema shvatanju Vrhovnog suda Republike Srpske, obaveza korisnika da ranijem vlasniku isplati naknadu za faktičku eksproprijaciju nekretnina, dospijeva tek nakon što se naknada odredi u smislu člana 148. Zakona o vanparničnom postupku. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je zaključio da tuženi ne može biti u docnji sve do dospjelosti njegovih novčanih obaveza, a te obaveze su u konkretnim slučajevima određene prvostepenim presudama donesenim u konkretnim postupcima. Stoga se se početak toka zakonske zatezne kamate može računati tek od tog dana.

8. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2249/22.

9. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, osporavaju odluku o početku toka zakonske zatezne kamate, navodeći da su u postupcima pogrešno primijenjene odredbe člana 148. Zakona o vanparničnom postupku, te da je zakonsku zateznu kamatu, u smislu odredaba člana 277. ZOO, trebalo dosuditi od dana gubitka posjeda na eksproprisanim nekretninama, a ne od dana donošenja prvostepenih presuda.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u svezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, točka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili materijalno i procesno pravo. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).

13. Ustavni sud smatra da je Okružni sud, pozivajući se na relevantne zakonske odredbe, u obrazloženju osporenih odluka dao detaljne, jasne i relevantne razloge za svoje odlučenje, te da je naročito obrazložio pitanje početka toka zatezne kamate u slučaju faktičke eksproprijacije, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim ili očigledno nerazumnim. Također, apelanti ne navode, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava apelanata na pravično suđenje. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnim slučajevima ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao pitanje početka toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos na ime naknade zbog eksproprijacije nekretnina, te da u vezi s tim nije utvrdio povredu prava na pravično suđenje i prava na imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1013/16 od 29. novembra 2018. godine, tač. 40-42. i Odluka o dopustivosti broj AP-2248/22 od 5. oktobra 2022. godine, dostupne na Internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

14. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2249/22 (H. P. i drugi) | Sudska praksa | Aktio