Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-176/21 (S. Z.)

Odluka donesena 02. 11. 2022.

  • Zloupotreba prava na podnošenje apelacije
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-176/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 11. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 2. novembra 2022. godine, u predmetu broj AP-176/21, rješavajući apelaciju Slađana Zagorčića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka f), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slađana Zagorčića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 I 104152 19 Gž od 15. aprila 2020. godine, zbog toga što je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Slađan Zagorčić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Advokatsko društvo Đonko d.o.o. Mostar, podnio je 19. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 I 104152 20 Rev od 9. novembra 2020. godine i rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 I 104152 19 Gž od 15. aprila 2020. godine.

Uvodne napomene

2. Ustavni sud je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-2139/20 od 15. jula 2020. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio 24. juna 2020. godine protiv rješenja Kantonalnog suda broj 58 0 I 104152 19 Gž od 15. aprila 2020. godine, jer je apelant protiv navedenog rješenja izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 I 104152 20 Rev od 9. novembra 2020. godine apelantova revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 I 104152 19 Gž od 15. aprila 2020. godine konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.

Postupak okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda

3. Apelant je podnio Općinskom sudu u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) prijedlog za izvršenje na osnovu presude Općinskog suda od 28. novembra 2013. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda od 11. jula 2018. godine (u daljnjem tekstu: izvršne isprave) u dijelu u kojem je „Berkas“ d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: izvršenik) obavezan apelantu nadoknaditi štetu u iznosu od 4.940,44 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

4. Općinski sud je donio rješenje o izvršenju broj 58 0 I 104152 18 I od 1. novembra 2018. godine, kojim je dozvolio predloženo izvršenje.

5. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 I 104152 18 P od 29. oktobra 2019. godine, odbijen je prigovor izvršenika, kao i apelantov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na prigovor.

6. Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 I 104152 19 Gž od 15. aprila 2020. godine, uvažena je žalba izvršenika i preinačeno prvostepeno rješenje na način da je djelimično usvojen prigovor izvršenika i obustavljeno izvršenje za iznos od 1.136,30 KM sa zakonskim zateznim kamatama od 15. marta 2010. godine, kao dana dospijeća pa do isplate 13. aprila 2016. godine. U ostalom dijelu je odbijena žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da izvršenik osnovano ukazuje u žalbi da je dio štete plaćen i da je za taj iznos trebalo obustaviti izvršenje. Dalje je navedeno da među strankama nije sporno da je u postupku likvidacije „Hercegovina osiguranja“ d.d. Mostar apelantu plaćen dio duga u iznosu od 1.136,30 KM i da se ova isplata odnosi na istu štetu koja je apelantu dosuđena izvršnim ispravama.

7. Kako je u postupku likvidacije „Hercegovina osiguranja“ d.d. Mostar, kao trećeg lica, ispunjen dio izvršenikove obaveze, Kantonalni sud je primjenom odredbe člana 63. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) obustavio izvršenje za sporni iznos sa zakonskom zateznom kamatom. Kantonalni sud je također ocijenio da je prvostepeni sud pogrešno naveo da je izvršenik ovaj prigovor mogao isticati u prethodnom parničnom postupku. S tim u vezi, ukazano je da prvostepena presuda donesena 28. novembra 2013. godine a isplata je izvršena 13. aprila 2016. godine, pa stranke nisu mogle isticati nove činjenice nakon proteka žalbenog roka, bez obzira što nije donesena odluka o podnesenoj žalbi.

Apelacioni navodi

8. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje, i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant tvrdi da je Kantonalni sud bez bilo kakvih materijalnih dokaza obustavio provođenje izvršnog postupka u jednom dijelu i onemogućio apelanta da naplati svoje potraživanje. Tvrdi da se iz dostavljenih dokaza ne vidi na šta se odnosi uplata niti da je uplata izvršena a niti da je u vezi sa izvršnim ispravama. Osim toga, tvrdi i da Kantonalni sud pogrešno navodi da nije sporno da je izvršeno plaćanja dijela duga i da se odnosi na štetu koja je dosuđena izvršnim ispravama, jer je apelant u odgovoru na prigovor i žalbu osporavao ove navode. Osim toga, apelant smatra i da je Kantonalni sud proizvoljno odlučio o periodu zakonskih zateznih kamata na iznos za koji je obustavljeno izvršenje, te da nije dao obrazloženje za takvu odluku, što predstavlja kršenje apelantovog prava na pravično suđenje i pristup sudu. Apelant se poziva na odluke Ustavnog suda br. AP-969/04, AP-1094/04, AP-276/05, AP-487/05 i AP- 1293/05.

9. U odgovoru na apelaciju, izvršenik navodi da mu je nejasan razlog podnošenja apelacije i da je to „odraz nepoštovanja sudske nagodbe“, budući da su apelant i izvršenik 30. decembra 2020. godine zaključili sudsku nagodbu.

10. Na traženje Ustavnog suda, Općinski sud je, u podnesku od 29. septembra 2022. godine, naveo da je izvršenik podneskom od 7. januara 2021. godine obavijestio Općinski sud da su stranke riješile spor mirnim putem, te da povlači prijedlog za protivizvršenje i predlaže obustavu postupka. Istaknuto je da slijedom navedenog nije ni došlo do zaključenja sudske nagodbe između stranaka.

11. Na traženje Ustavnog suda, apelantov punomoćnik je u podnesku od 7. oktobra 2022. godine naveo da je apelantu u cijelosti isplaćeno potraživanje u konkretnom izvršnom postupku. Dalje je naveo da je izvršenik 27. maja 2020. godine pokrenuo postupak protivizvršenja protiv apelanta za iznos od 1.136,30 KM. Ukazao je i da je 30. decembra 2020. godine sa izvršenikom zaključio vansudsku nagodbu. U nagodbi su se saglasili da će izvršenik povući prijedlog za protivizvršenje protiv apelanta, a apelant je ovlastio izvršenika da od „Hercegovina osiguranja“ d.d. Mostar u likvidaciji može potraživati iznos od 1.136,30 KM i da se navedeni iznos isplati na izvršenikov račun. Izvršenik je 31. decembra 2020. godine dostavio nagodbu Općinskom sudu, a 7. januara 2021. godine podnesak kojim povlači prijedlog za dozvolu protivizvršenje. Apelantov punomoćnik je istaknuo da Općinski sud nije donio odluku o povlačenju prijedloga za dozvolu protivizvršenja.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođre, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

f) apelant je zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije;

13. Ustavni sud ukazuje da je apelant 19. januara 2021. godine podnio apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda broj 58 0 I 104152 19 Gž od 15. aprila 2020. godine. Međutim, imajući u vidu navode apelantovog punomoćnika iz podneska od 7. oktobra 2022. godine, Ustavni sud nalazi da je apelant, prilikom podnošenja apelacije, propustio da informiše Ustavni sud o bitnim činjenicama u vezi sa apelacijom, odnosno da su prije podnošenja apelacije apelant i izvršenik 30. decembra 2020. godine zaključili vansudsku nagodbu. Naime, izvršenik je isplatio apelantu potraživanje iz konkretnog izvršnog postupka, pa je naknadno podnio prijedlog za dozvolu protivizvršenja za iznos za koji je obustavljeno izvršenje osporenom odlukom. Nakon toga su zaključili vansudsku nagodbu, u kojoj su se dogovorili da će izvršenik povući prijedlog za protivizvršenje protiv apelanta, a apelant je ovlastio izvršenika da od „Hercegovina osiguranja“ d.d. Mostar u likvidaciji može potraživati sporni iznos. Stoga je izvršenik podneskom od 7. januara 2021. godine obavijestio sud da povlači prijedlog za protivizvršenje i predlaže obustavu postupka. Dakle, iz navedenog proizlazi da su apelant i izvršenik, i prije podnošenja apelacije, riješili pitanje spornog iznosa, za koji je obustavljen izvršni postupak osporenom odlukom Kantonalnog suda.

14. Kako je apelantu isplaćeno potraživanje iz konkretnog izvršnog postupka i vansudskom nagodbom riješeno sporno pitanje, proizilazi da podnošenje apelacije u takvoj pravnoj situaciji ne upućuje na postojanje apelantove stvarne namjere da u apelacionom postupku pred Ustavnim sudom ostvari zaštitu njegovih ustavnih prava. Iz takvog apelantovog ponašanja nesumnjivo proizlazi da korištenje procesnih ovlaštenja kao što je podnošenje apelacije Ustavnom sudu protiv osporenog rješenja Kantonalnog suda nije preduzeto sa ciljem zaštite njegovih prava. Prema tome, apelant se ne može smatrati žrtvom u smislu člana 6. Evropske konvencije na koji se poziva, iz čega proizlazi da je bez stvarnog razloga podnio apelaciju Ustavnom sudu. Ustavni sud podsjeća da u ovakvom slučaju, kada apelant podnese apelaciju koja nije usmjerena na zaštitu ustavnih prava nego predstavlja zloupotrebu procesnih ovlaštenja, Ustavnom sudu se stvara nepotreban posao inkompatibilan sa njegovom stvarnom funkcijom zaštite ustavnih prava apelanata (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti broj AP-3173/21 od 5. oktobra 2022. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

15. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije.

16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-176/21 (S. Z.) | Sudska praksa | Aktio