Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2234/22 (V. K.)
Odluka donesena 02. 11. 2022.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2234/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 11. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 2. novembra 2022. godine, u predmetu broj AP-2234/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Vlado Kovačević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Vlado Kovačević protiv Zaključka JU Centar za socijalni rad Nevesinje broj 05-520-12-21 od 7. februara 2022. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Vlado Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Nevesinja, podnio je 13. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključka JU Centar za socijalni rad Nevesinje (u daljnjem tekstu: Centar za socijalni rad) broj 05-520-12-21 od 7. februara 2022. godine.
2. Zaključkom Centra za socijalni rad od 7. februara 2022. godine odbačen je kao neuredan apelantov zahtjev za priznavanje prava na ličnu invalidninu, zbog nepotpune dokumentacije. U obrazloženju osporenog zaključka Centar za socijalni rad je naveo da apelantovo oboljenje nije nastalo u razvojnom periodu, te da stoga apelant ne ispunjava uslove za ostvarivanje prava na ličnu invalidninu u smislu odredaba člana 35a. stav (1) tač. a), b) i g) Zakona o socijalnoj zaštiti. Pri tome, Centar za socijalni rad je naveo da je zatražio od apelanta da, ukoliko smatra da pripada grupi lica iz tačke v) navedene odredbe, dostavi odgovarajuću dokumentaciju kojom bi to dokazao. S tim u vezi, Centar za socijalni rad je ukazao da apelant nije u ostavljenom roku dostavio traženu dokumentaciju, slijedom čega je njegov zahtjev za priznavanje prava na ličnu invalidninu odbacio shodno odredbi člana 56. stav (2) Zakona o opštem upravnom postupku.
3. Apelant ističe da je u postupku došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), odnosno člana 1. Protokola broj 12. uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je osoba sa invaliditetom, zbog čega je žrtva neposredne sistemske diskriminacije, budući da je njegov invaliditet nastao u dobio od 24 godine, tj. nakon razvojnog perioda, dok odredbe Zakona o socijalnoj zaštiti propisuju da pravo na ličnu invalidninu ostvaruju lica čiji je tjelesni invaliditet nastao u razvojnom periodu. Također ističe da je razlog njegovog obraćanja Ustavnom sudu nepostojanje efikasnog pravnog lijeka za navode koje ističe, s obzirom na to da je Ustavni sud Republike Srpske utvrdio da navedene odredbe nisu diskriminatorne. Apelant zbog toga smatra da bi bilo bespredmetno podnositi tužbu po Zakonu o zabrani diskriminacije u BiH, jer ne postoji nijedan primjer da su tužbe u takvoj situaciji bile uspješne.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U vezi sa apelantovim navodima kojima ukazuje na kršenje zabrane diskriminacije, Ustavni sud ukazuje da je apelant imao mogućnost da, u skladu sa odredbama čl. 3, 12. i 13. Zakona o zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 59/09 i 66/16), koje se odnose na zaštitu protiv diskriminacije, uključujući i neposrednu i posrednu diskriminaciju, kao i način ostvarivanja prava protiv takvog postupanja. Budući da iz stanja spisa predmeta proizlazi da apelant nije iskoristio pravna sredstva koja su mu stajala na raspolaganju u vezi sa tvrdnjama o diskriminaciji, Ustavni sud smatra da apelant nije došao do konačne odluke u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, koja predstavlja preduslov obraćanja Ustavnom sudu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić