Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3828/22 (D. P.)
Odluka donesena 01. 12. 2022.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ekstradicija
- Nije krivična optužba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3828/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
01. 12. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 1. i 2. decembra 2022. godine, u predmetu broj AP-3828/22, rješavajući apelacije Damira Porčića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Damir Porčić protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 K 043190 22 Kž od 26. septembra 2022. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1)AP-3828/22
1. Damir Porčić (u daljnjem tekstu: apelant; nalazi se u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija, pritvora u drugih mjera BIH) kojeg zastupa Amir Kajtezović advokat iz Velike Kladuše, podnio je 11. oktobra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 K 043190 22 Kž od 26. septembra 2022. godine.
2)AP-4213/22
2. Apelant je putem drugog punomoćnika, Dragana Stupara, advokata iz Banjaluke, podnio Ustavnom sudu i drugu apelaciju 8. novembra 2022. godine protiv istog rješenja Suda BiH. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio apelantovo izručenje pravosudnim organima Republike Srbije do donošenja odluke Ustavnog suda.
3. U postupku, koji je okončan osporenim rješenjem Suda BiH, utvrđeno je da su ispunjene zakonske pretpostavke za apelantovo izručenje pravosudnim organima Republike Srbije. U obrazloženju osporenog rješenja Sud BiH je naveo da se apelantovo izručenje iz Bosne i Hercegovine u Republiku Srbiju traži u svrhu vođenja krivičnog postupka protiv apelanta pred Višim sudom u Beogradu zbog sumnje da je počinio krivično djelo Teško ubistvo iz člana 144. stav (1) Krivičnog zakona Republike Srbije. Također je naveo da krivično djelo za koje se apelant tereti u Republici Srbiji odgovara krivičnom djelu propisanom odredbama važećih entitetskih, odnosno Krivičnog zakona Brčko distrikta, te da je za ta djela, kao najmanja, propisana kazna zatvora u trajanju od deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora. U vezi s tim, Sud BiH je ukazao da je prvostepeni sud pravilno zaključio da su ispunjene zakonske pretpostavke za apelantovo izručenje iz člana 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima i Ugovora o izručenju između Republike Srbije i Bosne i Hercegovine.
4. S obzirom na to da navedenim apelacijama apelant osporava istu odluku, Ustavni sud je, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3828/22.
5. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak ekstradicije. Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) odluke o ulasku, boravku i deportaciji stranaca ne tiču se utvrđivanja građanskih prava ili obaveza podnositelja predstavke ili krivične optužbe protiv njega/nje, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. (vidi, Evropski sud, Zarubin i ostali protiv Litvanije, odluka od 16. novembra 2019. godine, predstavka broj 69111/17, tačka 49. i Scherbakov protiv Estonije, odluka od 28. aprila 2020. godine, predstavka broj 44047/19, tačka 56). S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo o „krivičnoj optužbi“ protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, i navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Apelant smatra da mu je povrijeđeno i pravo na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se u postupku pred Sudom BIH, u kojem je utvrđivano da li su ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo izručenje stranoj državi, nije odlučivalo o apelantovom pravu na slobodu i sigurnost. S obzirom na navedeno, slijedi da su apelantovi navodi da mu je povrijeđeno pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3782/20 od 28. oktobra 2020. godine, dostupna na Internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) .
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić