Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1039/21 (E. H.)

Odluka donesena 02. 11. 2022.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Društveno vlasništvo
  • Dosjelost
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1039/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 11. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i suci Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 2. novembra 2022. godine u predmetu broj AP-1039/21, rješavajući apelaciju Esada Hadžalića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Esada Hadžalića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 016412 20 Gž od 5. februara 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Esad Hadžalić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Salih Hodžić i Edin Hergić, advokati iz Bihaća, podnio je 29. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Dn 016412 20 Gž od 5. februara 2021. godine.

2. Apelant je podnio zahtjev Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) za brisanje državnog vlasništva na zemljištu koje je upisano u zemljišnoknjižnom ulošku preciziranom u tom zahtjevu (u daljnjem tekstu: zk. uložak). Općinski sud je rješenjem broj 017-0-DN-20-004 122 od 23. septembra 2020. godine udovoljio apelantovom zahtjevu i odredio da se u B listu zk. uloška briše upis „društvene svojine“ i da se u C listu briše pravo korištenja. Istovremeno je određeno da se na nekretnini označenoj kao precizirana k.č. (u daljnjem tekstu: sporno zemljište) upiše u B listu pravo vlasništva sa dijelovima od po ½ u korist dosadašnjih nosilaca prava korištenja R.K. i D.K.

3. Općinski sud je utvrdio da je sporno zemljište uknjiženo kao neizgrađeno građevinsko zemljište, koje je u B listu zk. uloška upisano kao „državna svojina“. Dalje, utvrdio je da je u C listu zk. uloška na spornom zemljištu u korist R.K. i D.K. sa dijelovima od po ½ uknjiženo pravo korištenja radi „podizanja stambene porodične zgrade“. Takođe, utvrdio je da je na spornom zemljištu izgrađen objekat. Općinski sud je ocijenio da apelant ima pravni interes za podnošenje zahtjeva koji se ogleda u tužbi koju je podnio Općinskom sudu protiv R.K. i D.K. radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi za brisanje državnog vlasništva u smislu odredbi 343. stav 2. i 346. stav 1. Zakona o stvarnim pravima FBiH (u daljnjem tekstu: ZOSP).

4. R.K, D.K. i Grad Bihać su podnijeli žalbe protiv navedenog rješenja. Kantonalni sud je rješenjem broj 017-0-DN-20-004 122 od 23. septembra 2020. godine uvažio žalbe i preinačio osporeno rješenje tako što je odbio apelantov zahtjev. Kantonalni sud je ukazao da se postupak upisa u zemljišnu knjigu pokreće ovlašteno lice podnošenjem zahtjeva za upis, kako je to predviđeno odredbom člana 3. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je obrazložio da je u konkretnom slučaju bilo potrebno da bar jedno od lica, koja su kao nosioci prava na spornom zemljištu upisana u zemljišnu knjigu, zahtjevom pokrenu postupak za izmjenu zemljišnoknjižnog stanja. Sud je zaključio da apelant, kao treće lice, nije aktivno legitimisan za podnošenje takvog zahtjeva, bez obzira na njegov pravni interes za podnošenje takvog zahtjeva.

5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini tvrdi da je osporenom odlukom pogrešno primijenjeno materijalno pravo i ponavlja navode koje je u vezi s tim iznosio i u postupku pred sudovima. Naročito, apelant smatra da je u smislu odredbe člana 343. stav 2. ZOSP imao pravni interes za podnošenje zahtjeva u konkretnom slučaju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43. i Khudunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, stav 32, te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

10. U vezi sa apelantovim tvrdnjama o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).

11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra je Kantonalni sud, imajući u vidu odredbu ZOSP na koju se poziva apelant i pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o zemljišnim knjigama, u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i relevantne razloge za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud detaljno, jasno i argumentovano, obrazložio svoj zaključak da apelant u konkretnom slučaju nije aktivno legitimisan za podnošenje zahtjeva za izmjenu zemljišnoknjižnog stanja u korist lica koja su upisana u zemeljišnim knjigama kao korisnici spornog zemljišta i to bez obzira na svoj pravni interes. Takođe, apelant ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njegovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje apelantovog prava na pravično suđenje. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njegovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

12. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1039/21 (E. H.) | Sudska praksa | Aktio