Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-924/21 (B. Š.)

Odluka donesena 27. 03. 2025.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Kamata
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Isplata duga
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-924/21

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 03. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-924/21, rješavajući apelaciju Brane Šakote, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1), (2) i (3) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica

Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sudija

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 27. marta 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Brane Šakote.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 127 0 I 065513 18 Gž od 15. decembra 2020. godine.

Na osnovu člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantu Brani Šakoti isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Brane Šakote podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 127 0 I 065513 18 Gž od 15. decembra 2020. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Brano Šakota (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine podnio je 20. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 127 0 I 065513 18 Gž od 15. decembra 2020. godine i Rješenja Opštinskog suda u Banovićima (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 127 0 I 065513 16 I od 16. novembra 2018. godine.

2. Apelant je podneskom od 15. decembra 2022. godine obavijestio Ustavni sud da je promijenio adresu, te je predložio da mu se odluka dostavi na adresu advokatske kancelarije Vojislava Draškovića u Bijeljini, Ulica Gavrila Principa broj 11.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Opštinskog suda i Opštine Banovići (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 25. jula 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Kantonalni sud, Opštinski sud i izvršenik su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 2. avgusta do 12. avgusta 2022. godine.

5. Odgovori na apelaciju su 19. oktobra 2022. godine poslati apelantu na izjašnjenje, ali je dopis vraćen Ustavnom sudu uz napomenu da ga apelant nije podigao („nije tražio“).

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

Hronologija postupka

7. Apelant je 3. oktobra 2016. godine Opštinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne presude radi potpune naplate dosuđenog novčanog iznosa. Istakao je da traženi iznos predstavlja razliku između zakonske zatezne kamate koju mu izvršenik duguje po izvršnoj ispravi i iznosa koji mu je po tom osnovu isplatio.

8. Opštinski sud je zaključcima od 18. oktobra 2016. godine pozvao apelanta da uredi prijedlog za izvršenje, što je on učinio 8. januara 2017. godine. Nakon toga, Opštinski sud je dozvolio predloženo izvršenje rješenjem o izvršenju od 7. aprila 2017. godine. Međutim, rješenjem Opštinskog suda od 5. juna 2017. godine usvojen je izvršenikov prigovor, rješenje o izvršenju je stavljeno van snage i izvršni postupak je obustavljen.

9. Postupajući po apelantovoj žalbi od 20. juna 2017. godine, Kantonalni sud je rješenjem od 15. marta 2018. godine ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Opštinski sud je u ponovnom postupku održao ročišta 6. juna 2018. i 17. oktobra 2018. godine.

Osporene odluke

10. Rješenjem Opštinskog suda broj 127 0 I 065513 16 I od 16. novembra 2018. godine usvojen je izvršenikov prigovor, ukinute su sprovedene izvršne radnje i izvršenje koje je dozvoljeno rješenjem od 7. aprila 2017. godine u cijelosti je obustavljeno. Apelant je obavezan da izvršeniku nadoknadi troškove postupka. Opštinski sud je u obrazloženju rješenja naveo da iz nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke M. B. proizlazi da je izvršenik ispunio obavezu čije je izvršenje zahtijevano u tom postupku prije njegovog pokretanja. Sud je istakao da je vještak prilikom obračuna zakonske zatezne kamate primijenio Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja, te da glavnici nije pripisivao dospjelu kamatu za prethodnu godinu. U vezi s tim, sud je ukazao da odredbom člana 3 tog zakona nije propisan obračun kamate na kamatu jer je stav 2 tog člana brisan ispravkom zakona koja je objavljena u „Službenim novinama Federacije BiH“ broj 68/04 od 4. decembra 2004. godine. S obzirom na to da se radi o ispravci koja je zvanično objavljena i nije stavljena van snage, sud je zaključio da, suprotno apelantovim tvrdnjama, ne može da „ulazi u zakonitost i ustavnost donošenja odluke o ispravci“. Sud je takođe istakao da nije mogao prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka R. I., dokaz koji je izveden po apelantovom prijedlogu, jer je taj vještak prilikom obračuna primjenjivao zakonsku odredbu koja je izbrisana.

11. Rješenjem Kantonalnog suda broj 127 0 I 065513 18 Gž od 15. decembra 2020. godine odbijena je apelantova žalba i prvostepeno rješenje je potvrđeno, a odbijen je i izvršenikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja ukazao na sadržaj odredbi čl. 2, 3 i 4 Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja, te je podržao pravni stav prvostepenog suda. Sud je istakao da se suština apelantove žalbe odnosila na osporavanje zakonitosti i ustavnosti ispravke Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja, kojom je izbrisan stav 2 člana 3 tog zakona. Kantonalni sud je ukazao da je zakon ispravljen u skladu s odredbama člana 188 stav 2 Poslovnika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH i člana 200 Poslovnika o radu Doma naroda Parlamenta Federacije BiH. U vezi s tim, Kantonalni sud je podržao stanovište da je navedena ispravka zakona pravno obavezujuća jer Ustavni sud Federacije BiH nije utvrdio da ispravka nije u skladu s Ustavom Federacije BiH.

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Apelant u suštini ponavlja navode koje je iznosio i tokom izvršnog postupka. Apelant naročito ponavlja navode kojima osporava zakonitost i ustavnost ispravke Zakona o visini stope zatezne kamate kojom je izbrisan stav 2 člana 3 tog zakona. Apelant, takođe, navodi da je postupak trajao neopravdano dugo iako se radi o izvršnom postupku koji je prema zakonu hitne prirode. Smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku te zahtijeva da mu Ustavni sud dosudi odgovarajući novčani iznos na ime nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

13. Kantonalni sud je naveo da su apelantovi navodi neosnovani. Naveo je i da mu je spis predmeta dostavljen na odlučivanje po žalbi 28. decembra 2018. godine. Sud je istakao da u građanskom referatu ima veliki broj neriješenih „starih“ predmeta. Predložio je da Ustavni sud apelaciju odbije kao neosnovanu.

14. Opštinski sud je naveo hronologiju postupanja navedenu u činjeničnom dijelu ove odluke. Takođe je naveo da je apelant doprinio dužini trajanja postupka. Predložio je da Ustavni sud apelaciju odbije kao neosnovanu.

15. Izvršenik je naveo da su neosnovani apelantovi navodi o proizvoljnoj primjeni prava. Takođe je naveo da je apelant imao na raspolaganju i koristio pravne lijekove. Osim toga, istakao je i da je postupak okončan u razumnom roku, naročito uzimajući u obzir da je sprovođeno vještačenje i da je „otvarana rasprava“. Predložio je da Ustavni sud apelaciju odbije kao neosnovanu ili odbaci kao očigledno neosnovanu.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja („Službene novine Federacije BiH“ broj 56/04) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2. stav 1.

Dug iz člana 1. ovoga Zakona revalorizovaće se po stopama revalorizacije koje su utvrdile Narodna banka SR Bosne i Hercegovine, Narodna banka Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno Centralna banka Bosne i Hercegovine.

Član 3.

Obračun zateznih kamata iz člana 1. ovog zakona vrši se primjenom metoda prostog kamatnog računa za godišnje periode, a konformnog kamatnog računa za ispodgodišnje periode.

Osnovica za obračun kamate je iznos osnovnog duga za prvu godinu dugovanja, a za naredne godine osnovica je iznos osnovnog duga uvećan za obračunatu neplaćenu kamatu iz prethodne godine.

Obračun zatezne kamate po pravomoćnim sudskim rješenjima vrše komercijalne banke kod kojih dužnik ima otvorene transakcijske račune, uz naplatu provizije.

17. „Službene novine Federacije BiH“ broj 68/04 od 4. decembra 2004. godine

ISPRAVKE

Po izvršenom sravnjavanju nakon objavljivanja Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirenim dugovanjima („Službene novine Federacije BiH“, broj 56/04) utvrđeno je da se potkrala greška pa se na osnovu člana 188. stav 2. Poslovnika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH i člana 200. Poslovnika o radu Doma naroda Parlamenta Federacije BiH daje

ISPRAVKA

ZAKONA O VISINI STOPE ZATEZNE KAMATE NA NEIZMIRENA DUGOVANJA

Ispravljamo tekst u Zakonu o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja tako da se: u članu 2. stav 1. brišu riječi: „koje su utvrdile Narodna banka SR Bosne i Hercegovine, Narodna banka Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno Centralna banka Bosne i Hercegovine“.

U članu 3. briše se u cjelini stav 2.

Stav 3. postaje stav 2.

Sekretar Doma naroda

Parlamenta Federacije BiH

Izmir Hadžiavdić, s. r.

Sekretar Predstavničkog doma

Parlamenta Federacije BiH

Anto Baotić, s. r.

18. Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja („Službene novine Federacije BiH“ br. 56/04, 68/04 – ispravka, 29/05, 48/11 i 1/20 – odluka USBiH)

U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja („Službene novine Federacije BiH“ br. 56/04, 68/04 – ispravka i 29/05) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Na iznos duga iz člana 1. ovog zakona, nastalog na osnovu dužničko-povjerilačkih odnosa na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, plaća se zatezna kamata po stopi od 12% godišnje.

Zatezna kamata iz stava 1. ovog člana neće se obračunavati za period ratnog stanja od 18.09.1991. godine do 23.11.1995. godine.

Član 3.

Obračun zateznih kamata iz člana 1. ovog zakona vrši se primjenom metoda prostog kamatnog računa za godišnje periode, a konformnog kamatnog računa za ispodgodišnje periode. Obračun zatezne kamate po pravomoćnim sudskim rješenjima vrše komercijalne banke kod kojih dužnik ima otvorene transakcijske račune, uz naplatu provizije.

Član 4.

Postupci za utvrđivanje visine zatezne kamate iz člana 1. ovog zakona koji nisu okončani do dana stupanja na snagu ovog zakona ili su okončani a nisu izvršeni, završiće se prema odredbama ovog zakona i kamatnoj stopi od 12% godišnje.

19. Poslovnik o radu Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 27/03, 21/09 i 24/20) u relevantnom dijelu glasi:

Član 200.

Ispravke štamparskih grešaka u objavljenom tekstu zakona, drugog propisa ili opšteg akta Doma naroda, poslije sravnjivanja sa izvornikom zakona, drugog propisa ili opšteg akta Doma naroda daje sekretar Doma naroda zajedno sa sekretarom Predstavničkog doma.

20. Poslovnik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 8/97, 2/98, 26/98 i 6/03) u relevantnom dijelu glasi:

Vršenje ispravki u zakonu, drugom propisu i opštem aktu Član 188. stav (2)

Ispravke štamparskih grešaka u objavljenom tekstu zakona, drugog propisa ili opšteg akta Predstavničkog doma, poslije sravnjivanja sa izvornikom zakona, drugog propisa ili opšteg akta Predstavničkog doma, daje sekretar Predstavničkog doma zajedno sa sekretarom Doma naroda.

VI.Dopustivost i meritum

21. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da ne postoji nijedan drugi osnov propisan članom 18 stav (3) Pravila Ustavnog suda zbog kojeg apelacija nije dopustiva, te apelacija nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.

22. Apelant smatra da su mu povrijeđena prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

24. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

a) U odnosu na osporene odluke

25. U vezi s navodima kojima apelant problematizuje način na koji su sudovi primijenili materijalno pravo, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće, prema članu 6 stav 1 Evropske konvencije, dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23 s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljenu u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).

26. Osim toga, pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje i ono obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke. Naime, nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obavezu sudova da detaljno odgovore na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, odnosno u žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima, već moraju odgovoriti na one argumente koji su ključni i odlučujući za donošenje odluke (vidi, npr. Evropski sud, Ajdarić protiv Hrvatske, presuda od 13. decembra 2011. godine, aplikacija broj 20883/09, tačka 34, i Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2478/06 od 17. septembra 2008. godine, stav 22 s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

27. U konkretnom slučaju apelant u obrazloženju svojih navoda ne iznosi ništa što nije isticao u postupku pred redovnim sudovima i o čemu sudovi pri odlučivanju nisu dali jasno i dovoljno obrazloženje, koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud naročito primjećuje da su sudovi utvrdili da je izvršenik izmirio potraživanje na ime zakonskih zateznih kamata, čiju je naplatu apelant zahtijevao u izvršnom postupku, zbog čega su taj postupak obustavili. Međutim, apelant proizvoljnost u primjeni prava vidi u činjenici da sudovi prilikom obračuna kamate nisu primijenili stav 2 člana 3 Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je navedena zakonska odredba izbrisana ispravkom Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja. S obzirom na to da je navedena ispravka objavljena u javnom glasilu i da Ustavni sud Federacije BiH nije utvrdio da ona nije u skladu s Ustavom Federacije BiH, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi bili u obavezi da je primjenjuju, kako su i obrazložili u osporenim odlukama. Stoga, Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne smatra da su sudovi odbijajući da primijene stav 2 člana 3 prvobitno objavljenog teksta Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja proizvoljno primijenili materijalno pravo. Osim navedenog, Ustavni sud konstatuje da su apelantu u postupku pred redovnim sudovima bila obezbijeđena sva procesna prava iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije osim prava na donošenje odluke u razumnom roku, što će sud detaljnije ispitati u nastavku odluke.

28. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi razmotrili sva ključna pitanja i da su o njima dali odgovarajuće obrazloženje, odnosno dovoljne i relevantne razloge, zbog čega se, suprotno apelantovim navodima, ne može reći da u osporenim odlukama ima bilo kakve proizvoljnosti. Stoga, Ustavni sud smatra da, u dijelu koji se odnosi na osporenu odluku, nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije.

b) U odnosu na suđenje u razumnom roku

29. Ustavni sud ponavlja da se opravdanost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterijume: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, presuda od 7. februara 2002. godine, predstavka broj 53176/99, tačka 38, i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).

30. Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je taj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, tačka 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, tačka 51).

31. U konkretnom slučaju radi se u izvršnom postupku, koji je po zakonu hitne prirode. Ustavni sud zapaža da je relevantan period od podnošenja prijedloga za izvršenje 3. oktobra 2016. godine do donošenja rješenja Kantonalnog suda 15. decembra 2020. godine, dakle ukupan period od četiri godine i dva mjeseca. Takođe, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o složenim činjeničnim ili pravnim pitanjima.

32. Ustavni sud dalje primjećuje da je apelant podnio neuredan prijedlog za izvršenje (vidi tačku 8 ove odluke), te da je u dva navrata izjavljivao žalbu protiv prvostepenog rješenja. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, shodno konzistentnoj praksi Evropskog suda, kada stranke u postupku koriste raspoložive procesne mehanizme, uključujući i sve ili većinu pravnih lijekova, to predstavlja objektivne okolnosti koje utiču na dužinu trajanja određenog postupka koje se, kao takve, ne mogu staviti na teret državi (vidi Evropski sud, O’Neill i Lauchlan protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavke br. 41516/10 i 75702/13, presuda od 28. juna 2016. godine, tačka 92, i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-787/19 od 14. oktobra 2020. godine, tačka 36, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

33. Što se tiče postupanja sudova, Ustavni sud primjećuje da je Opštinski sud postupao u relativno kratkim rokovima i u njegovom radu ne primjećuje duže periode pasivnosti. Međutim, Kantonalnom sudu je trebalo u prvom navratu devet mjeseci, a u drugom dvije godine da donese odluku o apelantovoj žalbi protiv prvostepenog rješenja (vidi tač. 9 i 11 ove odluke). S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je na ukupnu dužinu osporenog postupka u odlučujućoj mjeri uticalo neefikasno postupanje Kantonalnog suda. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju istakao da u građanskom referatu ima veliki broj neriješenih „starih“ predmeta. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zauzeo jasan stav da opterećenost suda „starim“ predmetima nije dovoljno i prihvatljivo (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-831/21 od 5. oktobra 2022. godine, tačka 31, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Takvo opravdanje je naročito neprihvatljivo kada se ne ukaže na preduzimanje bilo kakvih djelotvornih mjera za rješavanje tog problema.

34. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

35. S obzirom na odluku u ovom predmetu i presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, npr., Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, predstavka broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, predstavka broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, predstavka broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine i dr.), Ustavni sud smatra da, u smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

36. Tu naknadu je dužna da plati Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

37. Ustavni sud zapaža da se apelant pozvao i na kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio u čemu se ogleda kršenje navedenih prava, već je tvrdnju o povredi tih prava zasnovao na istim navodima koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje u odnosu na osporene odluke, koje je Ustavni sud analizirao i zaključio da su neosnovani. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. Takođe, ništa ne ukazuje da je apelantu uskraćeno pravo na djelotvoran pravni lijek, niti je u tom smislu apelant pružio dokaze.

VII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku s obzirom na to da je izvršni postupak, koji je hitne prirode, trajao ukupno četiri godine i dva mjeseca, a na tu dužinu trajanja je u odlučujućoj mjeri uticalo neefikasno postupanje Kantonalnog suda pred kojim je postupak najduže trajao.

39. S druge strane, Ustavni sud zaključuje da nisu povrijeđeni ostali aspekti prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije s obzirom na to da su sudovi dali jasne razloge za zaključak da je izvršenik izmirio potraživanje čiju je naplatu apelant zahtijevao u postupku u kojem su donesene osporene odluke, zbog čega su obustavili taj postupak.

40. Na osnovu člana 59 st. (1), (2) i (3) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić