Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2395/22 (M. V.)
Odluka donesena 23. 03. 2023.
- Povreda
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
- Krivični postupak
- Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
- Pretpostavka nevinosti
- Pritvor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2395/22
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 03. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2395/22, rješavajući apelaciju Miladina Vidačkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 23. marta 2023. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvaja apelacija Miladina Vidačkovića.
Utvrđuje se povreda prava na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u dijelu Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 K 024732 21 K 2 od 31. maja 2022. godine koje se odnosi na postojanje posebnog pritvorskog razloga iz člana 197. stav 1. tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske.
Ukida se Rješenje Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 K 024732 21 K 2 od 31. maja 2022. godine u dijelu koji se odnosi na postojanje posebnog pritvorskog razloga iz člana 197. stav 1. tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske.
Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjoj Luci koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku, u skladu sa članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. stav 1. tačka c) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama poduzetim s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neosnovana apelacija Miladina Vidačkovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 024732 22 Kž 15 od 6. juna 2022. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 K 024732 21 K 2 od 31. maja 2022. godine u odnosu na navode o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Miladin Vidačković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Pucar“ iz Banje Luke, podnio je 27. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 024732 22 Kž 15 od 6. juna 2022. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 024732 21 K 2 od 31. maja 2022. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Okružnog javnog tužiteljstva u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo) zatraženo je 14. jula 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju. Pozvani su dostavili tražene odgovore, koji su zatim dostavljeni apelantu 26. augusta 2022. godine na izjašnjenje. Izjašnjenje na odgovore nije dostavljeno u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
4. Apelantu je pritvor inicijalno određen Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 K 024732 19 Kpp 27 od 17. novembra 2019. godine zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz člana 207. st. 1. i 2. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS), te zbog postojanja pritvorskog razloga (opasnost od ponavljanja krivičnog djela) iz člana 197. stav 1. tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS). Pritvor je, u različitim fazama postupka, redovito produžavan. Nakon što je donesena prvostupanjska presuda kojom je apelant proglašen krivim, doneseno je i rješenje kojim je apelantu produžen pritvor nakon izricanja prvostupanjske osuđujuće presude, koji može trajati od dana izricanja presude, 26. oktobra 2021. godine, do njene pravosnažnosti, a najduže dok ne protekne vrijeme trajanja kazne izrečene u presudi. Pritvor je produžen zbog postojanja osnovane sumnje da je apelant počinio krivična djela koja su mu stavljena na teret i postojanja pritvorskog razloga iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKPRS. Navedena prvostupanjska presuda ukinuta je rješenjem Vrhovnog suda od 22. februara 2022. godine i predmet je vraćen na ponovno suđenje. S obzirom na to da se apelant nalazio u pritvoru, Vrhovni sud je, rješenjem od 22. februara 2022. godine, apelantu produžio pritvor koji po tom rješenju može trajati do pravosnažnosti presude, a najduže dok ne protekne vrijeme trajanja kazne izrečene u prvostupanjskoj presudi. Obrazlažući postojanje razloga za produženje pritvora, Vrhovni sud je naveo da je prvostupanjski sud apelantu produžio pritvor nakon izricanja presude iz pritvorskog razloga propisanog u članu 197. stav 1. tačka v) ZKPRS, za koji je i Vrhovni sud utvrdio da i dalje postoji.
5. Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 K 024731 21 K 2 od 31. maja 2022. godine odbijen je apelantov zahtjev za ukidanje pritvora. Istim je rješenjem utvrđeno da nisu prestali razlozi za pritvor koji je produžen pravosnažnim rješenjem Vrhovnog suda od 22. februara 2022. godine. Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je apelant predložio da mu se pritvor ukine zato što je Rješenjem Vrhovnog suda broj 11 0 K 024732 22 Kž 13 od 22. februara 2022. godine ukinuta presuda kojom je proglašen krivim, pa više ne postoji osnovana sumnja kao opći uvjet za određivanje/produženje pritvora. Naime, Vrhovni sud je u rješenju od 22. februara 2022. godine utvrdio da prvostupanjski sud nije za svoje zaključke dao razloge na način kako ga obvezuje odredba člana 304. stav 7. ZKPRS. Također, Vrhovni sud je utvrdio da je u obrazloženju prvostupanjske presude navedeno da se apelantu optužnicom stavlja na teret da je počinio krivično djelo omogućavanja uživanja opojnih droga. Međutim, apelant je optužen i u izreci presude proglašen krivim i za druga krivična djela. Vrhovni sud je zaključio da sve to čini izreku presude suprotnom razlozima u obrazloženju kojima se određuje vezanost presude za optužbu, te da je prvostupanjski sud počinio povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka k) ZKPRS. Dalje, Vrhovni sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka z) u vezi sa članom 148. ZKPRS iz razloga što je kao dokaz na kojem je utemeljena presuda koristio zapisnik o ranijem saslušanju svjedoka oslobođenog dužnosti svjedočenja, koji je na glavnom pretresu izjavio da ne želi svjedočiti. Dalje, Vrhovni sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, prepuštajući Tužiteljstvu svoja ovlaštenja upravljanja postupkom (izdavanje naredbe za vještačenje) i prihvaćajući pribavljeni dokaz kao nalaz vještaka, postupio suprotno odredbi člana 311. stav 2. ZKPRS, što je moglo biti od utjecaja na pravilno i zakonito donošenje presude. U vezi s navedenim, Okružni sud je ukazao da je rješenjem Vrhovnog suda od 22. februara 2022. godine prvostupanjska presuda ukinuta iz procesnih razloga, a ne zbog toga što nije bilo dovoljno dokaza da je apelant počinio krivična djela koja su mu stavljena na teret. S obzirom na to, Okružni sud je zaključio da ukidanjem presude kojom je apelant proglašen krivim postojanje osnovane sumnje nije kompromitirano. Okružni sud je smatrao da je na glavnom pretresu izvedeno dovoljno kvalitetnih dokaza od kojih svaki posebno, a naročito svi zajedno, ukazuju na to da je apelant počinio krivično djelo za koje se tereti, tako da je nesporno da postoji osnovana sumnja kao opći uvjet za određivanje pritvora.
6. Dalje, Okružni sud je naveo da smatra da i dalje postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant, ukoliko se nađe na slobodi, ponoviti krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od tri godina ili teža kazna, a ta se opasnost ne može otkloniti nijednom mjerom blažom od pritvora. Sud je naveo da „veliki broj osuda za ranije učinjena krivična djela različitih vrsta u relativno kratkom vremenskom periodu od 2013. do 2019. godine, ali i težina ranije počinjenih krivičnih djela, od kojih je optuženi između ostalog osuđen za krivična djela teške krađe i krađe za koja je zakonom zaprijećena kazna zatvora od tri godine ili teža kazna, upućuju na zaključak da se radi o licu sklonom vršenju krivičnih djela, na kojeg ranije osude uopšte nisu utjecale da se uzdrži od vršenja krivičnih djela. Radi izloženog i dalje postoji visok stepen opasnosti da bi optuženi na slobodi nastavio sa kriminalnim aktivnostima te počinio nova krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna, zbog čega je nužno njegovo zadržavanje u pritvoru“. Okružni sud je također naveo da nije od značaja apelantov navod da su nastupili uvjeti za brisanje ranijih osuda po sili zakona. Naime, Okružni sud je ukazao da je zakonska rehabilitacija uvjetovana neosuđivanošću kroz zakonom propisani period. S obzirom na to da je protiv apelanta trenutno u tijeku krivični postupak, o ishodu ovog postupka ovisi mogućnost nastupanja zakonske rehabilitacije za krivična djela koja je počinio u ranijem periodu.
7. Rješenjem Vrhovnog suda broj 11 0 K 024732 22 Kž 15 od 6. juna 2022. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba protiv rješenja Okružnog suda od 31. maja 2022. godine. Vrhovni sud je u obrazloženju naveo da je osnovana sumnja o počinjenom krivičnom djelu koje se apelantu stavlja na teret utvrđena prvenstveno potvrđivanjem optužnice, a zatim dodatno obrazložena dokazima izvedenima na glavnom pretresu. S obzirom na to, Vrhovni sud je smatrao da apelant osim paušalnog negiranja, bez drugih ponuđenih dokaza, nije uspio pobiti zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje u ovoj fazi postupka. U pogledu postojanja posebnih pritvorskih razloga, Vrhovni sud se složio sa zaključkom Okružnog suda koji je zaključio da dotadašnja višestruka i kontinuirana apelantova osuđivanost za razna krivična djela predstavlja opravdanu bojazan da će ponoviti krivično djelo, te da je neophodno da se primijeni mjera pritvora po osnovu člana 197. stav 1. tačka v) ZKPRS.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da su osporenim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st 1. i 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Europske konvencije, te člana 13. Europske konvencije.
9. Apelant tvrdi da Vrhovni sud u osporenom rješenju nije ponudio adekvatno obrazloženje za svoju odluku, nego je, bez razmatranja argumenata obrane, samo konstatirao da je zaključak prvostupanjskog suda pravilan. Dalje, apelant je ukazao da je izričito osporio i postojanje osnovane sumnje, pa u tom smislu problematizira zaključak suda da nije „kompromitirana osnovana sumnja“ da je apelant izvršio djelo jer je prvostupanjska presuda ukinuta zbog povreda postupka, a ne zbog utvrđenog činjeničnog stanja.
10. Apelant, također, smatra da je sud prekršio načelo pretpostavke nevinosti. Apelant to obrazlaže time što je prvostupanjski sud u rješenju od 31. maja 2022. godine naveo da „sud smatra da postoji dovoljno kvalitetnih dokaza koji ukazuju na postojanje činjenice da je apelant počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret“. Naime, apelant smatra da se tvrdnja da je određena osoba izvršila krivična djela može iznijeti samo na temelju pravosnažne presude kojom je osoba proglašena krivom za ta djela, a da protiv njega takva presuda ne postoji.
11. Dalje, apelant navodi da ne postoji ni posebni pritvorski razlog iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKPRS jer „ne postoje konkretni dokazi“ da je apelant počinio krivično djelo. Apelant navodi da u osporenim rješenjima nisu jasni niti konkretizirani dokazi ili okolnosti iz kojih se može zaključiti da će apelant ponoviti činjenje krivičnih djela. Apelant ističe da ranija osuđivanost ne predstavlja konkretan dokaz, najprije zato što apelant ranije nije osuđivan za istovrsno djelo. Osim toga, apelant smatra da je shodno odredbama čl. 89. i 90. KZRS nastupila rehabilitacija, koja podrazumijeva da prestaju sve pravne posljedice osude i da se osuđena osoba ima smatrati neosuđivanom. Apelant je naročito osporavao dužinu trajanja pritvora u kojem se nalazi od novembra 2019. godine tvrdeći da sud pritvor koristi kao kaznu, što nije zakonska svrha pritvora.
b)Odgovor na apelaciju
12. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da osporenim rješenjem nisu povrijeđena apelantova prava na koja se pozvao u apelaciji. Dalje, Vrhovni sud je naveo da je sve zakonske odredbe primijenio pravilno, da je dao razloge o odlučnim činjenicama ili da je uputio apelanta na razloge koje je dao prvostupanjski sud, a koje je kao pravilne prihvatio Vrhovni sud.
13. Okružni sud smatra da su odluke osporene apelacijom donesene u skladu s odredbama ZKPRS i da nisu u suprotnosti s odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije na koje se apelant pozvao, pa je predloženo da se apelacija odbije kao neosnovana.
14. Tužiteljstvo smatra da nisu povrijeđena apelantova prava na koja se pozvao apelaciji, da su osporena rješenja pravila i zakonita.
V.Relevantni propisi
15. Krivični zakonik Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 64/17, 104/18 – odluka USRS, 15/21 i 89/21) u relevantnom dijelu glasi:
Zakonska rehabilitacija Član 90. stav 3.
(3) Zakonska rehabilitacija ne nastaje ako sporedna kazna nije izvršena, ako traje krivični postupak za novo krivično djelo, ako oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom nije u potpunosti izvršeno ili ako još traju izrečene mjere bezbjednosti.
16. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Razlozi za pritvor Član 197. tačka v) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:
v) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna Određivanje pritvora nakon izricanja presude Član 203. st. 1. i 3.
(1) Kada izrekne presudu na kaznu zatvora, sud će optuženom odrediti pritvor, odnosno pritvor će se produžiti ako postoje razlozi iz člana 197. stav 1. t. a), v) i
g) ovog zakona, a optuženom koji se nalazi u pritvoru ukinuće pritvor ako za pritvor više ne postoje razlozi zbog kojih je bio određen. U ovom slučaju donosi se posebno rješenje, a žalba protiv rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
(3) Pritvor koji je određen ili produžen prema odredbama st. 1. i 2. ovog člana može trajati do pravosnažnosti presude, a najduže dok ne protekne vrijeme trajanja kazne izrečene u prvostepenoj presudi.
Ukidanje prvostepene presude i održavanje pretresa Član 329.
(1) Drugostepeni sud će, uvažavajući žalbu, rješenjem ukinuti prvostepenu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje ako utvrdi da:
a) postoji bitna povreda odredaba krivičnog postupka, osim u slučaju iz člana 328. stav 1. ovog zakona,
b) je zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja potrebno odrediti novi glavni pretres pred prvostepenim sudom.
(2) Drugostepeni sud može narediti da se novi glavni pretres održi pred drugim sudijom, odnosno pred potpuno izmijenjenim vijećem.
(3) Drugostepeni sud može i samo djelimično ukinuti prvostepenu presudu, ako se pojedini dijelovi presude mogu izdvojiti bez štete za pravilno suđenje.
(4) Ako se optuženi nalazi u pritvoru, drugostepeni sud će ispitati postoje li još razlozi za pritvor i donijeće rješenje o produženju ili ukidanju pritvora. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.
VI.Dopustivost i meritum
17. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana, u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
18. Apelant tvrdi da su mu osporenim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Europske konvencije, te člana 13. Europske konvencije.
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.
20. Član 5. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
(1) Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne smije biti lišen slobode izuzev u niže navedenim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
[…] c. zakonitog hapšenja ili lišavanja slobode radi privođenja nadležnoj sudskoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je ta osoba izvršila krivično djelo ili kada postoje valjani razlozi da se osoba spriječi da izvrši krivično djelo ili da, nakon izvršenja krivičnog djela, pobjegne.
3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1. tačka c) ovog člana izvodi se bez odgađanja pred sudiju ili drugu službenu osobu ovlaštenu zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.
4. Svako kome je uskraćena sloboda hapšenjem ili lišavanjem slobode ima pravo uložiti žalbu sudu kako bi sud, u kratkom roku, razmotrio zakonitost lišavanja slobode i ukoliko ono nije bilo zakonito naložio oslobađanje.
21. Ustavni sud, prvenstveno, konstatira da se apelant nalazi u pritvoru od 17. novembra 2019. godine i da taj pritvor još traje. Dalje, Ustavni sud zapaža da su u konkretnom slučaju redoviti sudovi utvrdili da je, osim postojanja osnovane sumnje kao opće pretpostavke za određivanje mjere pritvora apelantu, ispunjen i drugi kumulativni uvjet, odnosno da u konkretnom slučaju postoje posebni pritvorski razlozi iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKPRS. Iako je apelant osporio i postojanje osnovane sumnje, ali bez detaljnijih navoda, apelant je naglasak stavio na pitanje obrazloženja u vezi s postojanjem pritvorskih razloga iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKPRS. Stoga će Ustavni sud ispitati osporene odluke u vezi s postojanjem navedenog pritvorskog razloga.
22. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Europskog suda, korištenje istih razloga, odnosno stereotipnih formulacija u rješenjima o produženju pritvora, bez uvažavanja specifičnih okolnosti konkretnog slučaja koje zahtijeva kontinuirani pritvor, predstavlja kršenje člana 5. stav 3. Europske konvencije (vidi Europski sud, Sulaoja protiv Estonije, presuda od 15. februara 2005. godine, aplikacija broj 55939/00, stav 64; Trifković protiv Hrvatske, presuda od 6. novembra 2012. godine, predstavka broj 36653/09, stav 125).
23. Redoviti sudovi su, obrazlažući svoj zaključak o postojanju opravdane bojazni da će apelant ponoviti krivično djelo, naveli okolnost da je u periodu od 2013. do 2019. godine on počinio niz krivičnih djela za koja je više puta pravosnažno osuđivan, kao i da ranije osude na njega nisu utjecale da se promijeni i prestane činiti krivična djela. Međutim, iz obrazloženja osporenih rješenja nije moguće zaključiti zašto redoviti sudovi smatraju da te okolnosti utječu na vjerojatnoću da će apelant sada ponoviti krivično djelo, te tako utjecati na daljnji tijek krivičnog postupka (vidi, mutatis mutandis, Europski sud, Orban protiv Hrvatske, presuda od 19. decembra 2013. godine, predstavka broj 56111/12, tačka 58). Iz obrazloženja osporenih rješenja ne može se zaključiti da postoje bilo kakvi konkretni dokazi ili okolnosti koje upućuju na zaključak da bi apelant puštanjem na slobodu nastavio vršiti krivična djela. Ranija kažnjavanost, iako može poslužiti kao vodilja sudu u zaključku o apelantovoj osobnosti, svakako nije argument na kojem se isključivo može zasnovati odluka o produženju pritvora. Osim toga, nije uzet u obzir ni period ukupnog trajanja pritvora (od 2019. godine), već kao poseban razlog za produžavanje pritvora se kontinuirano i isključivo navodi samo apelantova ranija osuđivanost. U konkretnom slučaju, takvo obrazloženje nije u skladu s relevantnim standardima prava na slobodu ličnosti. Činjenica da je osoba ranije kažnjavana može biti argument prilikom ocjene otegotnih i olakotnih okolnosti prilikom odlučivanja o visini kazne, ali ne i jedini argument za produženje pritvora. Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra da okolnosti koje su redoviti sudovi naveli u prilog svom zaključku da je apelantu potrebno produžiti pritvor ne mogu opravdati zaključak iz osporenih rješenja da postoji osnovana bojazan da bi apelant puštanjem na slobodu mogao počiniti krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna.
24. Imajući u vidu navedena razmatranja, Ustavni sud zaključuje da su osporenim rješenjima povrijeđena apelantova prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.c) Europske konvencije.
25. S obzirom na zaključak o povredi apelantovih prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.c) Europske konvencije iznesen u prethodnim tačkama ove odluke, Ustavni sud smatra da u ovom trenutku nije potrebno razmatrati da li je opravdana dužina trajanja pritvora.
Pravo na pravično suđenje – pretpostavka nevinosti
26. Apelant ukazuje da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno načelo pretpostavke nevinosti.
27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
28. Član 6. stav 2. Europske konvencije glasi:
2) Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim sve dok se ne dokaže njegova krivica u skladu sa zakonom.
29. U vezi s tim prigovorom, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od člana 6. stav 1. Europske konvencije, povreda pretpostavke nevinosti ne ocjenjuje se na temelju postupka u cjelini, već kao zaseban procesni nedostatak. Ustavni sud ukazuje da član 6. stav 2. Europske konvencije garantira da se svatko tko je optužen za krivično djelo smatra nevinim dok se njegova krivnja po zakonu ne dokaže. Europski sud je u predmetu Karakas i Yesilirmak protiv Turske utvrdio da će pretpostavka nevinosti po članu 6. stav 2. Europske konvencije biti povrijeđena ako sudska odluka ili izjava dužnosnika koja se odnosi na osobu koja je optužena za krivično djelo odražava mišljenje da je kriva prije nego što se njezina krivnja dokaže po zakonu. Dovoljno je da u odsustvu službene odluke postoji određeno mišljenje koje ukazuje da sud ili dužnosnik u pitanju smatra optuženog krivim, dok će preuranjeno iznošenje takvog mišljenja od samog suda neizbježno prekršiti navedenu pretpostavku (vidi Europski sud, Karakas i Yesilirmak protiv Turske, presuda od 28. juna 2005. godine, predstavka broj 43925/98, stav 49).
30. Dovodeći u vezu navedene stavove s okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da je konstatacija Okružnog suda koju apelant problematizira iznesena u dijelu obrazloženja u kojem se prvostupanjski sud bavio pitanjem postojanja osnovane sumnje. Tome je prethodilo pozivanje Okružnog suda na presudu kojom je apelant proglašen krivim i obrazlaganje da ta presuda nije ukinuta zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego zbog povreda procesnih pravila. S obzirom na to, navedenu konstataciju Okružnog suda treba i tumačiti jedino u kontekstu obrazloženja tog općeg uvjeta za produženje pritvora. Ustavni sud podsjeća da je cilj člana 6. stav 2. Europske konvencije da spriječi podrivanje pravičnog suđenja izjavama koje prejudiciraju krivnju, a date su u bliskoj vezi s postupkom. Stoga, Ustavni sud smatra da konstatacija koju je u konkretnoj situaciji prvostupanjski sud upotrijebio prilikom obrazlaganja postojanja osnovane sumnje, u kontekstu ranije navedenih okolnosti, ne predstavlja izjavu o apelantovoj „krivnji“ i ne dovodi u pitanje poštovanje pretpostavke nevinosti.
31. Stoga, Ustavni sud smatra da nema kršenja apelantovog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Europske konvencije.
Ostali navodi
32. Apelant tvrdi da je Okružni sud proizvoljno primijenio odredbu člana 90. KZRS budući da je u odnosu na njegove ranije osude nastupila rehabilitacija. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je krivični postupak protiv apelanta u tijeku i da, u skladu s odredbama čl. 89. i 90. KZRS, u ovom trenutku nema uvjeta za apelantovu zakonsku rehabilitaciju. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da nema proizvoljnosti u postupanju Okružnog suda, odnosno nema povrede apelantovog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije.
33. Apelant, ukazujući na povredu prava iz člana 13. Europske konvencije, tvrdi da njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja nije bila djelotvoran pravni lijek jer navodi iz žalbe nisu suštinski ocijenjeni. Ustavni sud primjećuje da se Vrhovni sud u obrazloženju osporenog rješenja složio s razlozima iz prvostupanjskog rješenja. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je dopušteno višim sudovima da samo podrže razloge koje su niži sudovi naveli kao obrazloženje bez potrebe da te razloge ponavljaju (vidi Europski sud, Rusishvili protiv Gruzije, presuda od 30. juna 2022. godine, predstavka broj 15269/13, tačka 75. s daljnjim referencama), ukoliko iz okolnosti konkretnog slučaja ne proizlazi da se sud više instance nije bavio bitnim pitanjima u okviru svoje nadležnosti, odnosno da nije jednostavno i bez dodatnog truda prihvatio zaključke do kojih je došao niži sud (vidi Europski sud, Talmane protiv Latvije, presuda od 13. oktobra 2016. godine, predstavka broj 47938/07, tačka 31). Ustavni sud iz obrazloženja rješenja Vrhovnog suda zapaža da je žalba ispitana u dijelovima koji su od odlučnog značaja za rješavanje stvari. Činjenica da apelant nije uspio sa žalbom ili da se ona detaljno ne bavi svim apelantovim žalbenim navodima sama po sebi na ukazuje na nedjelotvornost navedenog pravnog lijeka, zbog čega Ustavni sud i te apelacione navode smatra neosnovanim.
VII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Europske konvencije kada su redoviti sudovi prilikom donošenja rješenja o produženju pritvora propustili ponuditi relevantne i dovoljne razloge u prilog zaključku o ispunjenosti posebnog uvjeta za produženje pritvora iz odredbe člana 197. stav 1. tačka v) ZKPRS.
35. Nasuprot prethodnom, Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Europske konvencije u situaciji kada iz konstatacije koju je Okružni sud upotrijebio prilikom obrazlaganja razloga na temelju kojih je zaključio da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio krivična djela koja su mu stavljena na teret proizlazi da ona ne predstavlja izjavu o apelantovoj „krivnji“.
36. Na temelju člana 59. st. (1), (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić