Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-875/21 (D. J.)
Odluka donesena 02. 11. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Prekršajni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini
- Pravilnik o registriranju vozila · čl. 15
- Pravilnik o izmjeni i dopuni pravilnika o registriranju vozila · čl. 15
- Zakon o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini
- Ispravka Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Pravilnik o dopunama pravilnika o registriranju vozila
Predmeti (1)
AP-875/21
Apelacija
Odluka o meritumu
02. 11. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 875/21, rješavajući apelaciju Dragiše Jokića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 2. novembra 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Dragiše Jokića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 Pr 056263 21 Pžp od 22. januara 2021. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Dragiša Jokić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, kojeg zastupa Dražen Zubak, advokat iz Sarajeva, podnio je 18. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 92 0 Pr 056263 21 Pžp od 22. januara 2021. godine i Rješenja Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 92 0 Pr 056263 20 Pr od 4. decembra 2020. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog i Osnovnog suda i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske – Policijska uprava Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: ovlašteni organ) zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovore, koji su poslati apelantu (6. jula 2022. godine) radi eventualnog izjašnjenja. Apelant se nije izjasnio u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
4. Rješenjem Osnovnog suda broj 92 0 Pr 056263 21 Pr od 4. decembra 2020. godine apelant je proglašen odgovornim za prekršaj iz člana 211. kažnjiv po članu 235. stav 1. tačka 30. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o osnovama bezbjednosti saobraćaja) jer je 26. marta 2020. godine upravljao vozilom, a kod sebe nije imao važeću potvrdu o registraciji za vozilo. Daljnjim provjerama je utvrđeno da je važnost registracije za vozilo istekla 25. marta 2020. godine. Apelant je kažnjen na uvjetnu osudu kojom mu se za počinjeni prekršaj utvrđuje novčana kazna u iznosu od 100,00 KM koja se neće izvršavati ukoliko apelant u roku od šest mjeseci ne počini novi isto tako težak ili teži prekršaj. Primjenom člana 235. stav 4. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja apelantu je za počinjeni prekršaj određen jedan kazneni bod, a obavezan je platiti i troškove postupka.
5. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je na osnovu svih provedenih dokaza – uvida u materijalne dokaze ovlaštenog organa, te na osnovu izjave apelanta (koji nije osporavao da je kritičnog dana upravljao neregistriranim vozilom, ali je naveo da je to zbog situacije izazvane COVID-om), na jasan i nesumnjiv način utvrdio da su se u apelantovim radnjama stekla obilježja prekršaja iz člana 211. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja. Zbog navedenog, Osnovni sud je apelanta proglasio odgovornim.
6. Osnovni sud je citirao odredbu člana 211. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja i član 15. st. 1), 5) i 6) Pravilnika o registraciji vozila (u daljnjem tekstu: Pravilnik, „Službeni glasnik BiH“ br. 69/09 i 29/20). U vezi s tim je naveo da apelantova odbrana nije bila ubjedljiva i da ničim nije potvrđena, te da je data s ciljem umanjenja i izbjegavanja odgovornosti. Osnovni sud je ukazao da nijednim propisom nije dozvoljeno da vozači učestvuju u javnom saobraćaju i upravljaju motornim vozilom koje je neregistrirano ili čija je važnost registracije istekla. U konkretnom slučaju apelant je upravljao vozilom čija je registracija istekla jedan dan. Kao vozač bio je dužan i morao ovo znati, kao i mogućnost da takvim vozilom može upravljati uz prethodno pribavljene probne tablice ili eventualno šlepanje ili prevoženje vozila. Također, članom 15. stav 6) Pravilnika produžen je rok za podnošenje zahtjeva za registraciju vozila, a ovim članom nije dozvoljeno upravljanje neregistriranim vozilom. U vrijeme kada je apelant upravljao neregistriranim vozilom, kako je sud dalje naveo, nije bilo proglašeno vanredno stanje, nego vanredna situacija, jer je vanredno stanje proglašeno 3. aprila 2020. godine.
7. Okružni sud je donio Rješenje broj 92 0 Pr 056263 21 Pžp od 22. januara 2021. godine kojim je apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu, te u cijelosti podržao razloge iz odluke Osnovnog suda.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
8. Apelant je u apelaciji ukazao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Suština apelacionih navoda se svodi na tvrdnju da je proizvoljnom primjenom materijalnog prava utvrđena apelantova prekršajna odgovornost. Apelant ne osporava činjenično utvrđenje sudova, ali ukazuje da nije mogao ući na teritoriju BiH do 26. marta 2020. godine, pa slijedom toga ni produžiti registraciju. Apelant ukazuje na član 15. stav 6) Pravilnika, kao i da je u navedenom periodu država uskratila građanima osnovno pravo na slobodu kretanja. Apelant problematizira zaključak suda da je bio svjestan mogućnosti plaćanja police osiguranja i uzimanja probnih tablica jer, kako tvrdi, „za to nema dokaza“. Apelant navodi da ga niko nije isključio iz saobraćaja zbog nevaženja saobraćajne dozvole, niti na graničnom prelazu (Karakaj) postoji mogućnost uzimanja probnih tablica. Apelant smatra da su sudovi morali ocijeniti sve navedene okolnosti kao okolnosti koje isključuju prekršajnu odgovornost, jer se njegovo ponašanje ne može pripisati umišljaju ili nehatu.
II.Odgovori na apelaciju
9. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da nije došlo do povreda koje je apelant naveo u apelaciji i da ostaje pri navodima i zaključku iz rješenja.
10. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da sud nije proizvoljno primijenio materijalni propis i da je rješenje donijeto na osnovu savjesne ocjene dokaza, te ne postoje razlozi navedeni u apelaciji.
11. U odgovoru na apelaciju ovlašteni organ je naveo da je apelant počinio prekršaj. Dalje se ukazuje da je Pravilnik donijet nakon što je postupak već pokrenut, te ne utječe na sam prekršaj, te odluke redovnih sudova smatra ispravnim.
V.Relevantni propisi
12. Zakon o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“ br. 6/06, 75/06 – ispravka, 44/07, 84/09, 48/10, 18/13, 8/17, 89/17 i 9/18) u relevantnom dijelu glasi:
Član 211. stav (1) (1) Kad upravlja motornim i priključnim vozilom, vozač mora da ima kod sebe važeću potvrdu o registraciji izdatu za to vozilo, kao i polisu obaveznog osiguranja, a motorna i priključna vozila registrovana u stranoj zemlji i međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti koja važi na području Bosne i Hercegovine i dužan je da je pokaže na zahtjev policajca ili drugog ovlašćenog lica.
13. Pravilnik o registrovanju vozila („Službeni glasnik BiH“ br. 69/09, 29/20 i 9/21 U konkretnom slučaju primjenjuje se Pravilnik o registrovanju vozila („Službeni glasnik BiH“ broj 69/09) koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 15. st. (1) i (5) (Postupak produženja važenja registrovanja vozila) (1) Zahtjev za produženje registracije vozila podnosi se prije isteka važenja registracije, ali ne prije 30 dana od isteka važenja registrovanja vozila, nadležnom tijelu na propisanom obrascu uz koji se prilaže:
[…] (5) Ako se zahtjev za produženje važenja registrovanja vozila ne podnese u roku od 30 dana od dana isteka važenja registracije, vozilo se službeno odjavljuje iz evidencije registrovanih vozila i vlasnik vozila je dužan u roku od osam dana vratiti registarske tablice i potvrdu o registraciji, o čemu se donosi rješenje i evidentira u potvrdi o vlasništvu vozila.
14. Pravilnik o izmjeni i dopuni Pravilnika o registrovanju vozila („Službeni glasnik BiH“ broj 29/20) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
U članu 15. Pravilnika o registrovanju vozila ("Službeni glasnik BiH", broj 69/09), iza stava (5), dodaje se novi stav (6) koji glasi:
(6) Izuzetno od odredbi st. (1) i (5) ovog člana, zbog proglašenja stanja prirodne ili druge nesreće na teritoriji BiH, za vozila čija je registracija istekla nakon 16. 3. 2020. godine, zahtjev za produženje registracije vozila može se podnijeti najkasnije 90 dana od dana prestanka stanja prirodne ili druge nesreće na teritoriji BiH, a ukoliko se zahtjev za produženje registracije vozila ne podnese do roka predviđenog ovim članom, vozilo se službeno odjavljuje iz evidencije registrovanih vozila a vlasnik vozila dužan je da vrati registarske tablice nadležnom organu u roku od osam dana.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Okružnog suda protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 5. februara 2021. godine, a apelacija je podnesena 18. marta 2021. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelant pobija navedena rješenja, tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Ustavni sud najprije primjećuje da su rješenja koja apelant osporava apelacijom donijeta u prekršajnom postupku. Imajući u vidu dosadašnju praksu Ustavnog suda, koja je pratila utvrđene kriterije i praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), Ustavni sud zaključuje da se radi o postupku koji se tiče utvrđivanja osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta, pa on uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) i člana 6. Evropske konvencije. Naime, prekršajni postupci koji se tiču kršenja saobraćajnih propisa potpadaju pod krivični aspekt član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Marčan protiv Hrvatske, presuda od 10. jula 2014. godine, predstavka broj 40820/12, tačka 33).
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
22. U konkretnom slučaju radi se o prekršajnom postupku u kojem je apelant proglašena odgovornim, te mu je izrečena uvjetna osuda i određen mu jedan kazneni bod.
23. Kada su u pitanju apelantovi navodi koji se tiču načina kako je utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno pravo, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23. s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).
24. Imajući u vidu navedene standarde, Ustavni sud ukazuje da su sudovi jasno obrazložili svoje zaključke o apelantovoj prekršajnoj odgovornosti. Naime, Ustavni sud zapaža da rješenje Osnovnog suda, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, sadrži jasno i uvjerljivo obrazloženje zašto je apelant proglašen odgovornim za učinjeni prekršaj. Osnovni sud je jasno naveo da je apelant kao vozač morao znati da ne može upravljati vozilom koje nije registrirano. Činjenicu upravljanja neregistriranim vozilom apelant nije ni osporavao u toku postupka. Kako je navedeno u osporenim rješenjima mogućnost upravljanja neregistriranim vozilom ne predviđa ni Pravilnik na koji se apelant pozvao. Tim pravilnikom, odnosno njegovim izmjenama na koje ukazuje apelant – a koje je zakonodavac napravio nakon što je prekršaj počinjen i prekršajni postupak već pokrenut ( što je istakao ovlašteni organ u odgovoru na apelaciju) – samo je produžen rok za podnošenje zahtjeva za registraciju vozila. Osim toga, Osnovni sud nije ocijenio apelantovu odbranu uvjerljivom zato što nije, kako je naveo, ničim potkrijepljena. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da su svi navodi i prigovori koje je apelant iznio u apelaciji već razmotreni pred Osnovnim i Okružnim sudom i o tome su data dovoljna i relevantna obrazloženja u osporenim odlukama, u skladu sa standardima prava na obrazloženu odluku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja se ni u jednom dijelu ne čine proizvoljnim. Osim apelantovog nezadovoljstva osporenim odlukama, Ustavni sud nalazi da navodi iznijeti u apelaciji dovode u pitanje pravičnost postupka.
25. Prema tome, analizom postupka sagledanog u cjelini, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju redovni sudovi ispunili svoju obavezu da na jasan način navedu relevantne razloge, pozivajući se na relevantne propise, na kojima su zasnovali osporene odluke. Imajući to u vidu, kao i činjenicu da nema ništa što bi ukazivalo da su apelantu bile uskraćene bilo kakve druge procesne garancije sadržane u pravu na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravičan postupak neosnovani.
26. Stoga, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su sudovi donijeli odluke o apelantovoj prekršajnoj odgovornosti u kojima su dali jasne i relevantne razloge za svoj zaključak, pa takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim ni u jednom segmentu, niti suprotnim garancijama koje nudi pravo na pravično suđenje.
28. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić