Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3400/22 (M.S. i drugi)
Odluka donesena 19. 01. 2023.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Nadležana sudska vlast u kontekstu člana 5. EK
- Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
- Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
- Pritvor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3400/22
Apelacija
Odluka o meritumu
19. 01. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3400/22, rješavajući apelaciju M. S. i S. J., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sudija Angelika Nußberger, sudija Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 19. januara 2023. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija M. S. i S. J.
podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci – Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala broj 11 0 K 032142 22 Kv-p od 23. avgusta 2022. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. M. S. i S. J. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bijeljine, koje zastupa advokat Aleksandar Radan iz Bijeljine, podnijeli su 31. avgusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci – Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Odjeljenje Okružnog suda) br. 11 0 K 032142 22 Kv-p od 23. avgusta 2022. godine i 11 0 K 032142 22 Kpp 4-p od 14. avgusta 2022. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Odjeljenja Okružnog suda i Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske – Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 7. septembra 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Odjeljenje Okružnog suda i Tužilaštvo su 15. i 20. septembra 2022. godine dostavili odgovore na apelaciju.
4. Ustavni sud je 17. oktobra 2022. godine apelantima proslijedio odgovore na apelaciju radi eventualnog izjašnjenja. Apelanti nisu dostavili izjašnjenje. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
6. Rješenjem sudije za prethodni postupak Odjeljenja Okružnog suda broj 11 0 K 032142 22 Kpp 4-p od 14. avgusta 2022. godine (u daljnjem tekstu: prvostepeno rješenje) apelantima je određen pritvor koji može trajati najduže mjesec dana, počev od 12. avgusta 2022. godine, zbog osnovane sumnje da su učinili krivično djelo sprečavanja dokazivanja u pokušaju iz člana 336 stav (2) u vezi sa članom 22 Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS). Pritvor je određen zbog postojanja posebnog pritvorskog razloga iz člana 197 stav (1) tačka b) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS). Rješenjem je odbijen prijedlog za određivanje pritvora M. T. i P. S., osumnjičenim za krivično djelo trgovine uticajem iz člana 321 stav (3) KZRS u sticaju s krivičnim djelom sprečavanja dokazivanja iz člana 336 stav (2) KZRS.
7. Odjeljenje Okružnog suda je istaklo da je tužilac prezentovao dovoljno dokaza o postojanju osnovane sumnje da su apelanti učinili krivično djelo tako što su navodili svjedoka – informatora M. J. (u daljnjem tekstu: informator) da promijeni svoj iskaz, odnosno da dâ lažan iskaz u krivičnom postupku u pogledu odlučnih činjenica od kojih zavisi postojanje krivičnog djela (pobliže obrazloženo na str. 11, 14 i 16 rješenja). Za to su mu obećali poklone i druge vidove koristi. Ovo je utvrđeno na osnovu izjava drugih osumnjičenih kao svjedoka i dokaza pribavljenih posebnim istražnim radnjama (pobliže obrazloženo na str. 12 i 13 rješenja). Pri tome je navedeno da su kontakti informatora s apelantima zasnovani na ovlašćenjima koja je on dobio na osnovu sudske naredbe s ciljem zakonitog dokazivanja krivičnog djela (pobliže opisano na strani 16 rješenja). U vezi s tim, Odjeljenje Okružnog suda je istaklo da je iz naredbe tog suda od 6. jula 2022. godine vidljivo da je ona izdata protiv osumnjičenih M. T. i P. S., ali da je u njoj navedeno da informator treba da snimi razgovore s ovim licima, kao i s drugim licima koja se budu pojavljivala na tim sastancima i koja budu uključena u dogovaranje koje se odnosi na izvršenje krivičnog djela, što se odnosi i na apelante (detaljno obrazloženo na strani 17 rješenja).
8. Dalje je navedeno da je opravdan tužiočev prijedlog za određivanje pritvora apelantima zbog postojanja posebnog pritvorskog razloga iz člana 197 stav (1) tačka b) ZKPRS. U vezi s tim je istaknuto da postoje naročite okolnosti koje ukazuju da će apelanti ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, i to kako na informatora, koji je već saslušan, tako i na druge poimenično označene svjedoke koji tek trebaju da budu saslušani. Ukazano je da je, prema navodima iz prijedloga, informator „bio izložen intenzivnom pritisku od strane osumnjičenih da promijeni svoj iskaz“. Nasuprot tome je navedeno da nema osnova za određivanje pritvora apelantima po tački v) navedene zakonske odredbe, kako je to predložilo Tužilaštvo. Konačno, ukazano je da se mjerama zabrane ne mogu postići oni rezultati koji će se postići pritvorom (pobliže obrazloženo na strani 19 rješenja).
9. Rješenjem Odjeljenja Okružnog suda broj 11 0 K 032142 22 Kv-p od 23. avgusta 2022. godine odbijene su kao neosnovane žalbe odbrane i Tužilaštva izjavljene protiv prvostepenog rješenja.
10. U obrazloženju je navedeno da je u prvostepenom rješenju, na osnovu dokaza koji su dostavljeni uz prijedlog Tužilaštva, pravilno utvrđeno kako postojanje osnovane sumnje kao opšteg uslova za određivanje pritvora tako i posebnog pritvorskog razloga iz člana 197 stav (1) tačka b) ZKPRS. U vezi s tim je navedeno da na brojna pitanja, koja se otvaraju i nameću žalbom branilaca apelanata, u ovoj fazi istrage i nije moguće odgovoriti. Međutim, u ovoj fazi istrage dostavljeni dokazi upućuju na pravilan zaključak da su apelanti osnovano sumnjivi da su izvršili krivično djelo. Pri tome je ukazano da će se u nastavku istrage, što i jeste njen cilj, nesumnjivo detaljnije rasvijetliti uloga svakog od osumnjičenih.
11. Obrazlažući nadležnost za određivanje pritvora u konkretnom slučaju, Odjeljenje Okružnog suda je navelo da se svim osumnjičenim stavlja na teret i izvršenje krivičnog djela sprečavanja dokazivanja iz člana 336 stav (2) KZRS, koje spada u krivična djela protiv pravosuđa, za koje su nadležni taj sud i Tužilaštvo u smislu člana 13 stav (2) Zakona o suzbijanju korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Zakon o suzbijanju korupcije). Dalje je navedeno da se, na osnovu svih dotadašnjih dokaza, pravilno zaključuje da su radnje svih osumnjičenih u krivičnopravnom smislu usmjerene protiv istog lica – informatora u namjeri da se on ubijedi da promijeni iskaz u krivičnom postupku koji se vodi pred drugim sudom. Pri tome je navedeno i da u pogledu inkriminisanih radnji osumnjičenih postoji vremenska, prostorna i činjenična povezanost (pobliže obrazloženo na strani 3 rješenja).
12. Takođe je navedeno da je, suprotno žalbenim prigovorima odbrane, zakonita službena zabilješka od 3. avgusta 2022. godine koja sadrži transkript proizašao iz realizacije posebnih istražnih radnji – korišćenja prikrivenih istražilaca i korišćenja informatora. Sud je takođe naveo da se, suprotno prijedlogu odbrane da se apelanti puste na slobodu ili da im se odrede mjere zabrane, jedino mjerom pritvora može ostvariti svrha zbog koje je on određen apelantima. Pri tome je navedeno i da je dužnost svih organa koji učestvuju u postupku da, u smislu odredbe člana 196 stav (4) ZKPRS, postupaju s posebnom hitnošću kada se apelanti kao osumnjičeni nalaze u pritvoru.
13. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da se apelanti, nakon isteka određenog jednomjesečnog pritvora, nalaze na slobodi i da protiv njih nije predloženo produženje pritvora.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelanti smatraju da su im osporenim odlukama prekršena prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Takođe ukazuju i na kršenje prava iz člana II/3e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6 i 8 Evropske konvencije. U suštini, apelanti problematizuju nedostatak razloga u obrazloženjima osporenih odluka koji se odnose kako na postojanje osnovane sumnje da su počinili krivično djelo tako i na postojanje posebnih pritvorskih razloga u slučaju njihovog boravka na slobodi. U vezi s tim, apelanti ističu da je osnovana sumnja u konkretnom slučaju zasnovana na nezakonitim dokazima. Pri tome, apelanti osporavaju i nadležnost Odjeljenja Okružnog suda u konkretnoj pravnoj stvari, navodeći da im se ne stavlja na teret nijedno krivično djelo iz Zakona o suzbijanju korupcije. Konačno, apelanti ukazuju da u njihovom slučaju nije cijenjena mogućnost izricanja blažih mjera umjesto pritvora.
b) Odgovori na apelaciju
15. Odjeljenje Okružnog suda je navelo da su u ovom krivičnom postupku u svemu poštovana prava apelanata na koja ukazuju, pa je predloženo da se apelacija odbije kao neosnovana.
16. Tužilaštvo je istaklo da apelacioni navodi, u suštini, predstavljaju iznošenje žalbenih navoda, te da je apelacija neosnovana zato što iz osporenih odluka ne proizlaze navodne povrede prava na obrazložene sudske odluke. Takođe je ukazano i da se apelanti nalaze na slobodi nakon što im je 12. septembra 2022. godine istekao period od jednog mjeseca određen osporenim prvostepenim rješenjem. U vezi s tim je istaknuto da u daljnjem toku istrage nisu ispunjeni zakonski osnovi za podnošenje prijedloga za produženje pritvora, s obzirom na to da je velika većina svjedoka u ovom krivičnom postupku, čije je saslušanje bilo planirano u toku istrage, saslušana u toku trajanja pritvora protiv apelanata. To, kako je navedeno, upućuje na zaključak da su organi koji učestvuju u ovom krivičnom postupku svojim aktivnim angažovanjem u ovoj istrazi doprinijeli da trajanje pritvora bude svedeno na najkraće nužno vrijeme.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o suzbijanju korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala („Službeni glasnik RS“ br. 39/16 i 91/17). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 13. stav (1) tačka 39) i stav (2) (1) Posebno odjeljenje suda nadležno je na cijeloj teritoriji Republike Srpske za krivična djela propisana Krivičnim zakonikom Republike Srpske ('Službeni glasnik Republike Srpske', broj 64/17), i to:
39) trgovina uticajem (član 321), (2) Posebno odjeljenje suda nadležno je na cijeloj teritoriji Republike Srpske i za krivična djela navedena u Glavi XXVI. Krivična djela protiv pravosuđa Krivičnog zakonika Republike Srpske, ako su učinjena u vezi sa krivičnim djelima iz stava 1. ovog člana.
18. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21) u relevantnom dijelu glasi:
Razlozi za pritvor Član 197. stav (1) tačka b) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:
b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače, VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Odjeljenja Okružnog suda broj 11 0 K 032142 22 Kv-p od 23. avgusta 2022. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. S obzirom na datum donošenja navedenog osporenog rješenja i činjenicu da je apelacija podnesena 31. avgusta 2022. godine, proizlazi da je ona podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ona nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelanti smatraju da su im osporenim odlukama prekršena prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije, kao i prava iz člana II/3e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6 i 8 Evropske konvencije.
Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost
24. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
d) Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost.
25. Član 5 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa postupkom propisanim zakonom:
c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja lica u svrhu njegovog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinilo krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;
26. U konkretnom slučaju iz osporenih rješenja proizlazi da je apelantima određen pritvor zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo koje je propisano KZRS, zbog čega njihovo lišenje slobode potpada pod član II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5 stav 1 tačka c) Evropske konvencije.
27. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), da bi pritvor bio kompatibilan sa članom 5 stav 1 Evropske konvencije mora ispunjavati tri uslova. Prvo, mora biti zasnovan na „osnovanoj sumnji” da je određeno lice počinilo krivično djelo, što pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija koje bi objektivnog posmatrača uvjerile da je to lice moglo počiniti krivično djelo. Drugo, svrha pritvora mora biti da se određeno lice dovede pred „nadležnu zakonitu vlast” – što treba razmotriti nezavisno od toga da li je ta svrha postignuta. Treće, pritvor prema tački (c) mora, kao i svako lišenje slobode prema članu 5 stav 1 Evropske konvencije, biti „zakonit“ i „u skladu s postupkom propisanim zakonom“ (vidi Evropski sud [Veliko vijeće] Merabishvili protiv Gruzije, presuda od 28. novembra 2017. godine, predstavka broj 72508/13, tač. 181–186, s daljnjim referencama).
28. Ustavni sud će, prije svega, ispitati navode da je protiv apelanata pritvor odredio nenadležan sud budući da se radi o samostalnom pitanju od kojeg zavisi daljnje ispitivanje navodnog kršenja prava na slobodu i bezbjednost ličnosti. Ovo pitanje je, takođe, bilo predmet žalbe pred drugostepenim sudom. Prema ocjeni Ustavnog suda, navedeni sud je u vezi s tim dao obrazloženje u osporenom drugostepenom rješenju koje se ne čini proizvoljnim (umjesto ponavljanja argumentacije, vidi tačku 11 u vezi s tačkom 17 ove odluke). Stoga, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radilo o zakonom ustanovljenom sudu pune jurisdikcije da odluči o činjenicama i pravu u vezi s lišenjem slobode apelanata. S obzirom na navedeno, Ustavni sud u konkretnom slučaju smatra neosnovanim navode koji se tiču stvarne nadležnosti za određivanje pritvora apelantima.
29. Nadalje, Ustavni sud ističe da je postojanje „osnovane sumnje“ da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo za koje se tereti conditio sine qua non za određivanje pritvora. Šta se može smatrati „osnovanom“ sumnjom zavisi od svih okolnosti (vidi Evropski sud, Baser i Ozcelik protiv Turske, presuda od 13. septembra 2022. godine, predstavke br. 30694/15 i 30803/15, tačka 187, s referencama na drugu relevantnu praksu). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog predmeta sudija za prethodni postupak Odjeljenja Okružnog suda prilikom određivanja pritvora apelantima u osporenom prvostepenom rješenju jasno obrazložio na osnovu kojih dokaza je izveo zaključak o postojanju osnovane sumnje da su oni počinili krivično djelo za koje se terete. Drugostepeni sud, takođe, nije doveo u pitanje argumentaciju i zaključak prvostepenog suda u pogledu osnovane sumnje. Stoga, Ustavni sud smatra da obrazloženja osporenih odluka sadrže razloge koji mogu uvjeriti objektivnog posmatrača da su apelanti u mjerodavno vrijeme mogli počiniti krivično djelo. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je lišenje slobode apelanata bilo zasnovano na „osnovanoj sumnji“ da su počinili krivično djelo.
30. Kada je u pitanju ispunjenje uslova „zakonitosti“ pritvora u konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantima pritvor određen i zbog postojanja posebnog pritvorskog razloga iz člana 197 stav (1) tačka b) ZKPRS (uticaj na svjedoke/koluziona opasnost). U vezi s tim, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u osporenim odlukama dali odgovarajuće i valjane razloge za pritvor određen po tom osnovu i pojasnili ih pozivanjem na konkretne okolnosti predmeta i do tada prikupljene dokaze. Suprotno navodima apelanata, redovni sudovi su u osporenim odlukama, pri ocjeni opravdanosti određivanja pritvora, imali u vidu značaj osnovnog prava na slobodu i bezbjednost, s jedne, i naročite okolnosti koje su ispitane i ocijenjene u vezi s konkretnim okolnostima, s druge strane. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da iz stanja spisa predmeta i odgovora na apelaciju Tužilaštva proizlazi da su za vrijeme trajanja pritvora apelanata saslušani svjedoci za koje se smatralo da mogu biti izloženi uticaju. To je ujedno za posljedicu imalo i prestanak koluzione opasnosti u konkretnom slučaju, pa Tužilaštvo nije predložilo da se apelantima produži pritvor. Ovo je u konačnici rezultiralo puštanjem apelanata na slobodu nakon isteka jednomjesečnog perioda određenog osporenim prvostepenim rješenjem. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi naveli jasne i argumentovane razloge koji su predstavljali ozbiljne razloge od javnog interesa koji su, nezavisno od pretpostavke nevinosti, u vrijeme donošenja osporenih odluka pretezali nad pravom apelanata na slobodu. Stoga su neosnovani njihovi prigovori da su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe člana 197 stav (1) tačka b) ZKPRS.
31. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da lišenje slobode apelanata određivanjem pritvora nije bilo „arbitrarno“, odnosno „nezakonito“ u smislu člana 5 stav 1 tačka c) Evropske konvencije. Takođe, suprotno navodima apelanata, redovni sudovi u konkretnom slučaju nisu, u smislu obezbjeđenja garancija obuhvaćenih članom 5 stav 3 Evropske konvencije, propustili da razmotre da li se svrha pritvora može ostvariti nekom drugom blažom mjerom za obezbjeđenje prisustva apelanata na suđenju i uspješno vođenje krivičnog postupka protiv njih.
32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nisu povrijeđena prava apelanata iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije.
Ostali navodi
33. Apelanti su naveli i da su im povrijeđena prava iz člana II/3e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6 i 8 Evropske konvencije. Analizom ovih navoda Ustavni sud je utvrdio da se i oni, suštinski, odnose na (ne)postojanje dokaza i razloga za postojanje osnovane sumnje i posebnih pritvorskih razloga, što je detaljno obrazloženo u prethodnim tačkama ove odluke, zbog čega ih nije potrebno posebno obrazlagati.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije kada su redovni sudovi, određujući jednomjesečni pritvor, u osporenim rješenjima dali jasne i argumentovane razloge za postojanje osnovane sumnje i koluzione opasnosti, uz argumente koji su predstavljali ozbiljne razloge od javnog interesa i koji su, nezavisno od pretpostavke nevinosti apelanata, pretezali nad njihovim pravom na slobodu.
35. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić