Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2730/22 (J. J.)

Odluka donesena 23. 03. 2023.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pritvor
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2730/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 03. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 23. marta 2023. godine, u predmetu broj AP-2730/22, rješavajući apelaciju Jasmina Jusufranića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Jasmin Jusufranić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 K 031067 22 Kž 29 od 9. juna 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Jasmin Jusufranić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Muhidin Kapo, advokat iz Sarajeva, podnio je 18. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 K 031067 22 Kž 29 od 9. juna 2022. godine. Apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi ukinuo rješenje Vrhovnog suda i odredio da se apelant „smjesta“ pusti iz pritvora. Na poziv Ustavnog suda, apelant je 18. oktobra 2022. godine dostavio Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 K 031067 22 Kv 45 od 30. maja 2022. godine.

2. Kantonalni sud je apelantu (i još dva lica) produžio pritvor za dva mjeseca, koji može trajati do 30. jula 2022. godine ili do nove odluke suda. U obrazloženju rješenja je navedeno da je tužilaštvo podiglo optužnicu protiv apelanta, kao i ostalih lica (još 16 osoba), zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivična djela organizovani kriminal u vezi sa krivičnim djelima zloupotreba položaja ili ovlaštenja, prijevara u privrednom poslovanju, prijevara i pranje novca i krivično djelo iz Zakona o vrijednosnim papirima. Apelant se tereti za sva navedena krivična djela. Pri tome je ukazano da postojanje osnovane sumnje proizlazi iz velikog broja dokaza dostavljenih uz optužnicu. Kantonalni sud je naveo da se radi o obimnoj optužnici, koja uz prijedloge tužilaštva sadrži 1045 stranica, a dokazi su taksativno navedeni na stranicama 42-921 optužnice. Predloženo je saslušanje 190 svjedoka, vještačenja koja će uraditi četiri sudska vještaka i čitanje 6962 dokumenata kao materijalnih dokaza.

3. U postupku redovne kontrole opravdanosti trajanja pritvora, shodno članu 151. Zakona o krivičnom postupku F BiH (u daljnjem tekstu; ZKP), sudsko vijeće je utvrdilo da i dalje postoje razlozi koji su propisani članom 146. stav 1 tačka c) ZKP za produženje pritvora.

4. Kantonalni sud je ispitao i postojanje posebnih pritvorskih razloga iz člana 146. stav 1. tačka

c) ZKP, te utvrdio da postoji bojazan da bi na slobodi apelant mogao ponoviti krivično djelo ili učiniti novo. Kantonalni sud je smatrao da se utvrđene posebne okolnosti nisu izmijenile, bez obzira na protek vremena trajanja pritvora. U vezi sa posebnim pritvorskim razlozima, Kantonalni sud je najprije ukazao da su apelant i ostali optuženi ,u dužem vremenskom periodu i kontinuirano, djelovali kao organizatori ili članovi organizovane grupe formirane za izvršenje krivičnih djela radi sticanja imovinske koristi. Ukazano je na brojnost radnji u kojima se stiču obilježja ozbiljnih krivičnih djela. Kantonalni sud je ukazao i na visoke iznose novca koje je apelant, kao član grupe, podizao ili preuzimao, kao i na pronađene iznose novca pri pretresima, te na „enormne iznose“ koji su stečeni izvršenjem krivičnih djela koja mu se stavljaju na teret. Kantonalni sud je također cijenio upornost i istrajnost optuženih kako u pribavljanju protupravne imovinske koristi, tako i u vezi sa prikrivanjem stvarnog porijekla novca, ukazujući na dokaze iz kojih to proizlazi. U odnosu na apelanta je dodatno ukazano na spremnost i istrajnost u vršenju krivičnih djela, koja proizlaze iz njegove izjave date na zapisnik o saslušanju u svojstvu osumnjičenog 9. decembra 2020. godine. Naime, apelant je tada opisao okolnosti pod kojima je organizirao podmićivanje službenika Državne agencije za istrage i zaštitu. Radi se o situaciji i vremenu (kraj 2019. godine) kada je sud, po prijedlogu Tužilaštva, na računima članova apelantove porodice odredio mjere osiguranja – blokadu računa. Također je navedeno da je za vrijeme glavnog pretresa, u postupku protiv apelanta (decembar 2020. godine), apelantova nevjenčana supruga pristupila sefu u jednoj od banaka. Kada su nadležna tijela za provođenje zakona istog dana pristupili tom sefu, utvrdili su da je prazan. To, prema zaključku suda, ukazuje da su stvari iz sefa sklonjene na nepoznatu lokaciju da ne bi bile dostupne organima gonjenja. Imajući u vidu ogromne sume novca (iznosi od više desetina miliona KM), kao i na skrivanje dokaza o imovini pribavljenoj krivičnim djelima, sud je smatrao da bi je apelant mogao upotrijebiti, njome raspolagati i staviti u legalne tokove, na koji način bi nastavio sa činjenjem, odnosno dovršenjem krivičnog djela.

5. Kantonalni sud je ukazao da je cijenio dužinu trajanja pritvora od 18 mjeseci. Međutim, sud je smatrao da navedene okolnosti nisu izgubile na značaju i da je i dalje neophodno zadržavanje optuženih u pritvoru. Kantonalni sud je ispunio zakonsku obavezu da ispita mogućnost izricanja blažih mjera, ali je zaključio da se svrha koja se želi postići može ostvariti samo pritvorom, dok blažim mjerama to nije moguće postići.

6. Vrhovni sud je donio rješenje broj 09 0 K 031067 22 Kž 29 od 9. juna 2022. godine kojim je žalbu apelanta odbio kao neosnovanu. Vrhovni sud je ocijenio neosnovanim apelantove žalbene tvrdnje da je svrha pritvora u odnosu na postojanje iteracijske opasnosti u potpunosti ostvarena, s obzirom na to da je godinu i po dana u pritvoru. Vrhovni sud je zaključio da žalbom nisu dovedeni u pitanje razlozi koje je naveo Kantonalni sud. Apelant je u žalbi isticao da je „nelogično da je on u pritvoru“, a da lice H.Z. nije iako se, kako navodi, radi o licu koje je provodilo radnje koje se apelantu stavljaju na teret. Međutim, Vrhovni sud je ocijenio da ovaj navod ne dovodi u pitanje pravilnost rješenja. Naime, kako je Vrhovni sud ukazao razlozi za pritvor se cijene sa aspekta konkretnih okolnosti za svakog od osumnjičenih/optuženih.

7. Apelant je u apelaciji ukazao na povredu prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Suština navoda iz apelacije odnosi se na (ne)postojanje posebnih pritvorskih razloga. Apelant ukazuje da je prenos vlasništva na dionicama (što mu se stavlja na teret) urađen prije 14 godina u skladu sa zakonima, te da ne postoji iteracijska opasnost. Ovo pogotovo kada je apelantova imovina blokirana. U kontekstu postojanja iteracijske opasnosti apelant navodi da Tužilaštvo nije ponudilo niti jedan dokaz da je tokom trajanja postupka apelant pokušao ili poduzeo radnju koja u sebi sadrži elemente bića krivičnih djela za koja mu se sudi. Apelant ukazuje na trajanje pritvora, kao i na tok postupka tokom čijeg perioda on treba „čekati“ u pritvoru. Smatra da u rješenjima koje je osporio apelacijom nisu dati konkretni razlozi koji opravdavaju daljnje trajanje pritvora. Također, ponavlja i ranije izneseni navod da su rješenja „nelogična jer je on u pritvoru a H.Z. nije“.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

10. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

12. Prije rješavanja konkretnog predmeta Ustavni sud najprije ukazuje da je i ranije ispitivao navode istog apelanta u odnosu na prethodno donijeta rješenja o produženju pritvora, te je utvrdio da su apelacije neosnovane (vidi AP-4727/20, AP-510/21 i AP-3479/21 dostupne na www.ustavnisud.ba).

13. U konkretnom predmetu apelant tvrdi da mu je osporenim rješenjima prekršeno pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. Iako je u apelaciji navedeno i kršenje prava na pravično suđenje, imajući u vidu osporena rješenja i apelantove navode, Ustavni sud nalazi da se apelacijom pokreće pitanje samo prava na ličnu slobodu i sigurnost.

14. Ustavni sud podsjeća da je u nizu svojih odluka o pitanju zakonitosti pritvora u smislu člana 5. stav 3. Evropske konvencije kontinuirano ukazivao da je postojanje osnovane sumnje da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo za koje se tereti conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora, ali da to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti i da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi, Evropski sud za ljudska prava – u daljnjem tekstu: Evropski sud, (vidi, Evropski sud, Grubnyk protiv Ukrajine, presuda od 17. septembar 2020. godine, predstavka broj 58444/15, tačka 112.). Stoga je najprije je potrebno utvrditi da li drugi osnovi na kojima se zasniva sudska odluka nastavljaju opravdavati lišavanje slobode, te kada su takvi osnovi „relevantni“ i „dovoljni“, da li su javne vlasti ispoljile „posebnu marljivost“ u vođenju postupka (vidi, Evropski sud, pored ostalih, Idalov protiv Rusije [VV], presuda od 22. maja 2012. godine, predstavka broj 5826/03, tačka 140.). Osim toga, opravdanost pritvora procjenjuje se s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja i njegove specifičnosti. Produženje mjere pritvora biće opravdano ukoliko postoje stvarni razlozi koji upućuju na postojanje općeg (javnog) interesa koji je tako važan i značajan da, uprkos presumpciji nevinosti, preteže nad principom poštivanja slobode pojedinca (vidi, Evropski sud, Buzadji protiv Moldove, presuda od 5. jula 2016. godine, predstavka broj 23755/07, tačka 90, i Ustavni sud, inter alia, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP- 5842/10 od 20. aprila 2011. godine, tačka 64, dostupna na www.ustavnisud.ba).

15. Ustavni sud zapaža da su sudovi naveli jasne i relevantne razloge zbog kojih su utvrdili da postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant ponoviti ili učiniti novo krivično djelo. Osim što su detaljno ukazali na način izvršenja krivičnog djela, brojnost radnji i upornost optuženih, Kantonalni sud je u odnosu na apelanta utvrdio i to da je apelant priznao pokušaj podmićivanja pripadnika Državne agencije za istrage i zaštitu (vidi tačku 4.. ove odluke). Takođe je ukazano da je nevjenčana supruga apelanta za vrijeme trajanja glavnog pretresa (decembar 2020. godine) bila u sefu, u kojem nakon toga nadležni organi nisu ništa pronašli. Redovni sud je imao u vidu višemilionske iznose novca pribavljene krivičnim djelom, koji još nisu pronađeni i koji bi mogli biti upotrijebljeni i stavljeni u legalne tokove, skrivanje dokumentacije koja je naknadno u pretresima pronađena u stanovima optuženih itd. Ustavni sud smatra da su na navedeni način konkretizirani posebni razlozi za određivanje pritvora, a apelant te razloge nije ničim doveo u pitanje osim što se ne slaže sa sudskom ocjenom.

16. Dalje, imajući u vidu da apelant ukazuje na trajanje pritvora Ustavni sud primjećuje da su redovni sudovi uzeli u obzir ukupno vrijeme trajanja apelantovog pritvora, ali je, na osnovu drugih, detaljno obrazloženih okolnosti, zaključio da je trajanje pritvora i dalje opravdano. Također je nesporno da je redovni sud ispunio svoju zakonsku obavezu i ispitao opravdanost produženja pritvora u roku od dva mjeseca od posljednjeg rješenja (31. mart 2022. godine). Ustavni sud ukazuje da je odredbom člana 151. stav 2. ZKP određeno trajanje pritvora nakon potvrđivanja optužnice. Dosadašnje trajanje pritvora je u skladu sa zakonom, jer apelant ne problematizira da je pritvor određen mimo zakonom propisanih rokova. Također, imajući u vidu da je apelant u pritvoru više od 1,5 godinu (u istrazi i nakon podizanja optužnice), Ustavni sud ukazuje da je pored jasnih razloga o opravdanosti daljnjeg trajanja pritvora imao u vidu i to da se očito radi o jako složenom predmetu, u kojem je 17 optuženih, jako obimnoj optužnici i velikom broju predloženih dokaza, te o složenim krivičnim djelima zloupotrebe položaja i finansijskih prevara koje se apelantu i drugim optuženima stavljaju na teret. Pri tome činjenica na koju apelant ukazuje u odnosu na tok postupka (da saslušani svjedoci ne pominju apelanta ili da je posljednji pretres odložen na mjesec i po dana) ne ukazuje a priori na povredu prava na ličnu slobodu i sigurnost, niti se može posmatrati izolovano od svih okolnosti konkretnog slučaja.

17. Također, kako je to naveo Vrhovni sud, činjenice i okolnosti koje i dalje opravdavaju trajanje pritvora cijenjene su i konretizovane u odnosu na apelanta. Stoga je za zakonitost odluke o apelantovom pritvoru irelevantan navod da neko treće lice (H. Z.) nije u pritvoru, a apelant jeste. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju, pritvor određen u skladu sa standardima iz člana 5. Evropske konvencije.

18. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

19. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u konkretnom slučaju pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

21. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2730/22 (J. J.) | Sudska praksa | Aktio