Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3787/22 (D. M. i drugi)
Odluka donesena 02. 07. 2026.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3787/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 07. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i suci Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 2. jula 2026. godine, u predmetu broj AP-3787/22, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Dževad Mehinagić i Hanifa Mehinagić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 18. stavak (3) točka h) i stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Dževad Mehinagić i Hanifa Mehinagić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 42 1 P 002661 22 Gži od 1. kolovoza 2022. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Dževad Mehinagić i Hanifa Mehinagić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 42 1 P 002661 22 Gži od 1. kolovoza 2022. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Dževad Mehinagić i Hanifa Mehinagić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Maglaja, koje zastupa Seid Hrnjić odvjetnik iz Advokatskog društva Hrnjić i partneri d.o.o. Žepče, podnijeli su 4. listopada 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 42 1 P 002661 22 Gži od 1. kolovoza 2022. godine.
2. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 18. kolovoza 2009. godine, na prijedlog tražitelja ovrhe (DŽ. M.), određena je ovrha popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari apelanata.
3. Rješenjem o dosudi Općinskog suda od 17. ožujka 2022 godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 1. kolovoza 2022. godine, ponuđaču (tražitelj ovrhe) su dosuđene pokretne stvari koje su u vlasništvu apelanata i to kompletna kuhinja s elementima i uređajima, komplet ugaona garnitura, klub stol, TV i komoda, bračni krevet, ormar.
4. U obrazloženju osporenog rješenja, Kantonalni sud je naveo da iz stanja u spisu proizlazi da je donošenju prvostupanjskog rješenja prethodio popis, procjena i prodaja pokretnih svari, koje je na drugoj prodaji kupio tražitelj ovrhe shodno odredbama članka 134. stavak 4. Zakona o ovršnom postupku. Kantonalni sud je naveo da su neutemeljeni navodi apelanata da su sporne stvari trebale biti izuzete od ovrhe. Naime, istaknuo je da sporne stvari ne spadaju u one kojima se osigurava egzistencijalni minimum za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba apelanata i članova njihovog obiteljskog domaćinstva u smislu članka 117. Zakona o ovršnom postupku. Slijedom navedenog, Kantonalni sud je zaključio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice za postupak, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo i donio pravilnu i zakonitu odluku.
5. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tijekom postupka pred redovnim sudovima, te smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističu da je ovrha određena na predmetima koji trebaju biti izuzeti od ovrhe, jer se radi o predmetima koji su apelantima potrebni za zadovoljavanje svakodnevnih potreba. Osim toga, apelanti se pozivaju i na povredu prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanjima iz Ustava, koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje
7. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o ovršnom postupku u kojem apelanti imaju svojstvo ovršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na ovršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi ovršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi ovrha. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u ovršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. ožujka 2004. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
8. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Kantonalnog suda se odlučivalo o žalbi koju su apelanti podnijeli kao ovršenici u ovršnom postupku u kojem se isključivo odlučivalo o dosudi njihovih pokretnih stvari. Ustavni sud ukazuje da u tom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava ili obveze“ apelanata, već da su ona utvrđena ovršnim ispravama. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelanti ne uživaju zaštitu i garancije iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
U odnosu na navode o povredi prava na imovinu i prava na učinkovit pravni lijek
9. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. siječnja 2018. godine, predstavka broj 48657/16, točka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. veljače 2019. godine, predstavka broj 74628/16, točka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine, točka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, predstavka broj 5503/02, točka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. travnja 2021. godine, predstavka broj 65159/17, točka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Odluka o dopustivosti od 18. studenog 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
10. U vezi sa navodima o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju nesporno radi o miješanju u pravo na imovinu apelanata koje je propisano „zakonom“, koje služi zakonitom cilju u javnom interesu i do kojeg je došlo zbog provođenja postupka prinudnog namirenja potraživanja u situaciji kad ovršenik dobrovoljno ne ispuni utvrđenu obvezu, u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Također, Ustavni sud zapaža da je miješanjem u imovinu apelanata uspostavljena pravična ravnoteža između općeg interesa i prava na imovinu apelanata, odnosno da na apelante nije prebačen pretežak teret. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju nije utvrđeno da je ovrha određena na predmetima koji trebaju biti izuzeti od ovrhe, kako je to redovni sud detaljno obrazložio. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da navodi apelanata o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju očigledno (prima facie) neutemeljeni.
11. Osim toga, imajući u vidu da su apelanti imali i koristili mogućnost podnošenja zakonom propisanog pravnog lijeka, Ustavni sud ukazuje da činjenica da korišteni pravni lijek nije rezultirao uspjehom apelanata u postupku, ne pokreće pitanje kršenja prava na učinkovit pravni lijek.
12. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman