Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1953/22 (A. K.)

Odluka donesena 02. 11. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Radni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1953/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 11. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 2. novembra 2022. godine, u predmetu broj AP-1953/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela Anđa Kosović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Anđa Kosović protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 Rs 071293 21 Rsž od 24. marta 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Anđa Kosović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gacka, koju zastupa Nebojša Rudan advokat iz Trebinja, podnijela je 30. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 Rs 071293 21 Rsž od 24. marta 2022. godine.

2. U postupku, koji je okončan osporenom presudom Okružnog suda, odbijen je kao neosnovan apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se poništi kao nezakonito rješenje Odbora za žalbe tužene Općine Gacko od 27. aprila 2021. godine o odbijanju apelantičine žalbe izjavljene protiv rješenja načelnika tužene od 19. marta 2021. godine o prestanku radnog odnosa, te da slijedom toga odgovorno lice tužene (načelnik) omogući apelantici „reintegraciju njenog radno-pravnog statusa“ kakav je imala prije donošenja nezakonitog rješenja o prestanku radnog odnosa od 19. marta 2021. godine. Također, odbijen je kao neosnovan i apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (Općina Gacko) da joj na ime nezakonito uskraćenih primanja isplati novčane iznose pobliže određene u izreci prvostepene presude.

3. U obrazloženju osporene odluke, Okružni sud je naveo da je u postupku pred prvostepenim sudom utvrđeno da je apelantica 13. novembra 2021. godine kod tužene zasnovala radni odnos na određeno vrijeme na najduže šest mjeseci. Također je utvrđeno da je rješenjem upravne inspekcije od 26. februara 2021. godine naloženo načelniku tužene da donese rješenje o prestanku radnog odnosa apelantici zbog toga što nije imala položen stručni ispit za rad u upravi, koji je propisan kao posebni uslov za rad na tom radnom mjestu. Konačno, utvrđeno je da je apelantici prestao radni odnos 19. marta 2021. godine na osnovu rješenja načelnika tužene. Okružni sud je naveo da su neosnovani žalbeni navodi da je rješenje o prestanku radnog odnosa donijeto isključivo na osnovu naloga upravnog inspektora, iako prestanak radnog odnosa po nalogu upravne inspekcije nije način prestanka radnog odnosa. Naime, Okružni sud je ukazao da je načelnik tužene imao pravni osnov za svoju odluku u odredbama čl. 141. i 142. Zakona o službenicima i namještenicima u organima lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: Zakon). S tim u vezi je Okružni sud naveo da su odredbom člana 141. tog zakona propisani slučajevi kada službeniku prestaje radni odnos, među kojima je i utvrđenje da je službenik nezakonito zasnovao radni odnos, što je u konkretnom slučaju utvrđeno u postupku kontrole zakonitosti prijema u radni odnos, s obzirom na to da apelantica nema položen stručni ispit za rad u upravi.

4. Dalje, Okružni sud je naveo da je neprihvatljivo i apelanticino pozivanje na odredbu člana 141. stav (1) tačka 16) u vezi sa članom 67. stav (3) Zakona (kojom je predviđena mogućnost da se lice koje je radilo u drugim organima i organizacijama, a nema položen stručni ispit za rad u upravi, izuzetno primi u radni odnos uz obavezu da položi stručni ispit u roku od šest mjeseci od dana zaposlenja), s obzirom na to da se navedena odredba odnosi isključivo na radni odnos koji se zasniva na neodređeno vrijeme. Naime, Okružni sud je ukazao da je odredbom člana 61. stav (2) Zakona decidirano propisano da radnik koji se prima u radni odnos na određeno vrijeme mora ispunjavati sve opće i posebne uslove konkretnog radnog mjesta.

5. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica, u suštini, ponavlja navode koje je iznosila i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da je redovni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno primijenio relevantne propise. Naročito ističe da prestanak odnosa po nalogu upravne inspekcije ne može biti način prestanka radnog odnosa, kao i da je rješenje o prestanku radnog odnosa nezakonito, s obzirom na to da je u šestomjesečnom periodu od zasnivanja radnog odnosa imala mogućnost da položi stručni ispit koji se traži za rad u upravi.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su sud primijenio relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naročito, Ustavni sud ukazuje da je Okružni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona, dao jasne razloge o neosnovanosti apelantičinih navoda, te da je odgovorio na sva pitanja koja su bila ključna za donošenje odluke, tako da navodi, koje apelantica ponavlja u apelaciji, ne dovode u pitanje zaključak Ustavnog suda o nepostojanju proizvoljnosti u postupanju tog suda. Osim toga, apelantica ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njenu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.

10. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantičini navodi pokreću pitanje prava na pravično suđenje, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1953/22 (A. K.) | Sudska praksa | Aktio