Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1979/22 (Inžinjering 1 d.o.o. Jelah)
Odluka donesena 01. 12. 2022.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Upravni spor
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Porez
- Proporcionalnost
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1979/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
01. 12. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Zlatko M. Knežević i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 1. i 2. decembra 2022. godine, u predmetu broj AP- 1979/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Inžinjering 1 d.o.o. Jelah, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana
58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Inžinjering 1 d.o.o. Jelah protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 035520 22 Uvp od 27. aprila 2022. godine, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Inžinjering 1 d.o.o. Jelah protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 035520 22 Uvp od 27. aprila 2022. godine, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Inžinjering 1 d.o.o. Jelah (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešanjke, kojeg zastupa ZAK Advokati Mustafa Cerovac i Damir Cerovac iz Tešnja, podnio je 1. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 035520 22 Uvp od 27. aprila 2022. godine.
2. Rješenjem Uprave za indirektno oporezivanje BiH (u daljnjem tekstu: UIO BiH), Grupa za kontrolu velikih poreznih obveznika od 8. aprila 2019. godine, apelantu je utvrđen dodatni razrez indirektnih poreza po osnovu poreza na dodatu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) u određenom novčanom iznosu sa zateznom kamatom. Odsjek za kontrolu veliku poreznih obveznika UIO BiH (u daljnjem tekstu: Odsjek) je rješenjem od 13. maja 2019. godine odbio apelantovu žalbu protiv prvostepenog rješenja. Rješenjem UIO BiH od 20. aprila 2020. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba protiv rješenja Odsjeka od 13. maja 2019. godine.
3. Presudom Suda BiH od 15. februara 2022. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja UIO BiH od 20. aprila 2020. godine.
4. Osporenom presudom Suda BiH od 27. aprila 2022. godine odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje presude Suda BiH od 15. februara 2022. godine.
5. U obrazloženju osporene presude Sud BiH je naveo da je u toku postupka utvrđeno da je apelant u kontrolisanom periodu nabavio vozilo AUDI Q7 po računu od 27. marta 2017. godine. Po toj nabavci apelant je iskoristio pravo za odbitak ulaznog PDV-a. Također je utvrđeno da su poreski organi u postupku kontrole, primjenom odredbe člana 32. Zakona o PDV-u i člana 63. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u, osporili apelantu pravo na odbitak ulaznog PDV-a po navedenoj nabavci, s obzirom da to da apelant nije koristio navedeno vozilo u poslovne svrhe, tj. za obavljanje oporezivog prometa. Konačno, utvrđeno je da su poreski organi u postupku kontrole izvršili uvid u putne naloge koje je apelant priložio kao dokaz korištenja vozila u poslovne svrhe. Međutim, ti putni nalozi nisu prihvaćeni kao dokaz zbog niza nepravilnosti koje su sadržavali, koje su detaljno navedene u zapisniku o kontroli. U vezi s tim, Sud BiH je naveo da su pravilno poreski organi zaključili da apelant ne ispunjava uslove za odbitak ulaznog PDV-a, s obzirom na to da nije dokazao da je „dobra koristio u poslovne svrhe“, na šta ga obavezuje odredba člana 61. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja, kojom je propisano da je teret dokazivanja na obvezniku indirektnog poreza.
6. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka pred organima uprave i sudom, te smatra da je Sud BiH, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio relevantne propise. Naročito ističe da je pogrešan zaključak poreskih organa i redovnih sudova da nije dokazao da je vozilo korišteno u poslovne svrhe, kao i da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni člana
61. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja. Naime, kako apelant ističe, u konkretnom slučaju se ne radi o postupku indirektnog oporezivanja, već kontrole velikih poreskih obveznika.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
a) U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje
8. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), određene novčane obveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam „građanskih prava i obaveza“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304 i Ustavni sud, odluka broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine, odluka dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreznog i carinskog, odnosno javnog zakonodavstva. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
b)U odnosu na navode o povredi prava na imovinu
9. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43 i Khudunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
10. U vezi sa navodima o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud najprije ukazuje da se u konkretnom slučaju nesporno radi o miješanju u apelantovo pravo na imovinu koje je propisano „zakonom“, koje je u „opštem interesu“ i do kojeg je došlo zbog naplate indirektnih poreza po osnovu PDV kao „javnih prihoda“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zapaža da je Sud BiH ukazao da su poreski organi pravilno zaključili da apelant ne ispunjava uslove za odbitak ulaznog PDV-a, s obzirom na to da nije dokazao da je vozilo koristio u poslovne svrhe, kako je to već navedeno. Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je miješanje u apelantovu imovinu bilo i proporcionalno, odnosno da je uspostavljena pravična ravnoteža između opšteg interesa i apelantovog prava na imovinu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojim će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić