Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3115/22 (H. H.)
Odluka donesena 01. 12. 2022.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
- Pritvor
- Apelacija preuranjena
- Dokaz
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3115/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
01. 12. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 1. i 2. decembra 2022. godine, u predmetu broj AP-3115/22, rješavajući apelaciju Hašima Hovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je Hašim Hović podnio protiv rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 K 056155 22 Kž 2 od 26. jula 2022. godine, u odnosu na navode o povredi prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5.
stav 1. tač. a) i c) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer je očigledno (prima facie) neosnovana.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je Hašim Hović podnio protiv rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 K 056155 22 Kž 2 od 26. jula 2022. godine, u odnosu na navode o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Hašim Hović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Orašja, kojeg zastupa Ivan Krištić, advokat iz Orašja, podnio je 4. augusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 K 056155 22 Kž 2 od 26. jula 2022. godine i rješenja Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 25 0 K 056155 22 Kv 3 od 19. jula 2022. godine.
2. Apelantu je, rješenjem Općinskog suda broj 25 0 K 056155 22 Kpp od 29. aprila 2022. godine, određen pritvor zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, te postojanja posebnih pritvorskih razloga iz člana 146. stav 1. tačka c) Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH). Pritvor je produžen rješenjem Općinskog suda od 27. maja 2022. godine.
3. Kantonalno tužiteljstvo Posavskog kantona je, 14. jula 2022. godine, podnijelo optužnicu protiv apelanta. U optužnici je predloženo da se apelantu produži pritvor, na temelju člana 146. stav 1. točka c) ZKP FBiH, budući da i dalje postoje razlozi zbog kojih je pritvor određen.
4. Osporenim rješenjem Općinskog suda broj 25 0 K 056155 22 Kv 3 od 19. jula 2022. godine apelantu je, nakon potvrđivanja optužnice, produžen pritvor. U rješenju je određeno da pritvor po tom rješenju teče od 15. jula 2022. godine i može trajati najduže jednu godinu i šest mjeseci, te da će se kontrola opravdanosti pritvora obavljati istekom svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je postojanje osnovane sumnje utvrdio iz dokaza dostavljenih uz optužnicu koje je detaljno naveo u obrazloženju rješenja. Iz tih je dokaza Općinski sud utvrdio da je prilikom pretresa kod apelanta pronađeno 13 smotuljaka i jedna pvc vrećica u kojoj se nalazila biljna masa, kao i digitalna vaga. Apelant je, također, policiji predao šest smotuljaka koji su bili umotani u aluminijsku foliju i koji su se nalazili u njegovom automobilu. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka o oduzetoj biljnoj materiji, sud je utvrdio da se radi o opojnoj drogi Cannabis. S obzirom da su smotuljci bili približno iste težine, sud je zaključio da su bili namijenjeni za daljnju prodaju. Imajući u vidu navedeno, sud je zaključio da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret.
5. Dalje, Općinski sud je naveo da je uvidom u nalog za pretres od 28. aprila 2022. godine, utvrdio da je taj nalog sačinjen nakon što je sudac za prethodni postupak izdao usmenu naredbu za pretres. Sud je, također, uvidom u službenu zabilješku od 28. aprila 2022. godine, utvrdio da ju je sačinio i potpisao upravo sudac za prethodni postupak. U njoj je navedeno da je sudac obavio razgovor sa policijskim istražiteljem koji je mu je pročitao nalog za pretres. Također je navedeno da je sudac smatrao pretres opravdanim zato što je postojala opasnost da se predmeti unište ili prodaju ukoliko se pretres ne obavi što prije. Dalje, Općinski sud je iz izvoda iz kaznene evidencije utvrdio da je apelant i ranije osuđivan zbog istog kaznenog djela i da su mu izricane kazne zatvora. Također, sud je utvrdio da je apelant neuposlen i lošeg imovnog stanja. Sud je također uzeo u obzir i to da se za djelo koje je apelantu stavljeno na teret može izreći kazna zatvora u trajanju od tri godine. Na osnovu svega toga, sud je zaključio da postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant ponoviti kazneno djelo, odnosno da su ispunjeni posebni uvjeti za pritvor iz člana 146. stav 1. tačka c) ZKP FBiH.
6. Rješenjem Kantonalnog suda broj 25 0 K 056155 22 Kž 2 od 26. jula 2022. godine odbijena je apelantova žalba podnesena protiv prvostupanjskog rješenja. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je, na temelju dokaza dostavljenih uz optužnicu, prvostupanjski sud pravilno zaključio da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret. Kantonalni sud se prihvatio i zaključke prvostupanjskog suda o postojanju naredbe za pretres objekata koje je apelant koristio, kao i sa stavom da greška u jednom broju na registarskoj tablici ne čini pretresanje vozila nezakonitim. Dalje, Kantonalni sud je prihvatio stav prvostupanjskog suda da postoje naročite okolnosti koje opravdavaju iteracijsku bojazan, s obzirom na posebne okolnosti koje je utvrdio. Stoga je Kantonalni sud ocijenio pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da je predložena mjera pritvora neophodno potrebna s ciljem da se apelant spriječi u ponavljanju kaznenih djela.
7. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 5. stav 1. tač. a) i c) i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant u suštini ponavlja navode koje je iznosio i pred redovnim sudovima. Naročito ukazuje da su policijski službenici, prilikom pretresa objekata koji su odobreni usmenim nalogom suca za prethodni postupak, pretresli i pomoćne objekte za koje sudac nije odobrio pretresanje. U tim su pomoćnim objektima, kako navodi, pronašli supstancu koja je „svojim izgledom asocirala na opojnu drogu marihuanu“ koju su izuzeli. Apelant tvrdi da su zbog toga dokazi koji su prikupljeni pretresanjem pomoćnih prostorija nezakoniti. Stoga, apelant smatra da je sud svoj zaključak o postojanju osnovane sumnje utemeljio na nezakonitim dokazima, zbog čega je i pritvor protiv njega nezakonito određen/produžen.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
10. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Dopustivost u odnosu na navode o povredi prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav Europske konvencije
11. Apelant tvrdi da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije.
12. U vezi s ovim navodima Ustavni sud podsjeća na to da, u skladu s praksom Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), pitanje je li poštovano načelo pravičnog suđenja treba sagledati na temelju postupka u cjelini. Član 6. Europske konvencije se mora čitati i tumačiti u svjetlu šireg zahtjeva pravičnosti kaznenog postupka, promatranog u cjelini (vidi, Europski sud, Simeonovi protiv Bugarske, presuda od 12. maja 2017. godine, stav 113.). Konkretno, usklađenost sa zahtjevima pravičnog suđenja mora se ispitati u svakom slučaju s obzirom na razvoj postupka u cjelini, a ne na osnovu izoliranog razmatranja jednog posebnog aspekta ili jednog konkretnog incidenta (vidi Europski sud, Ibrahim i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 13. septembra 2016. godine, stav 250.). S obzirom na složenost kaznenog postupka, eventualni procesni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Imajući u vidu navedeno, proizlazi da nije moguće, u načelu, utvrditi je li kazneni postupak bio pravičan dok se postupak pravomoćno ne okonča.
13. Ustavni sud zapaža da, u konkretnom slučaju, kazneni postupak protiv apelanta još nije okončan. Ustavni sud, također, zapaža da osporena rješenja o produženju pritvora ne predstavljaju utvrđenje osnovanosti kaznene optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. Europske konvencije (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3271/13 od 23. decembra 2013. godine, tačka 26, dostupna na www.ustavnisud.ba).
14. S obzirom na to, imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije nedopuštena, zbog čega je odlučeno kao u dispozitivu odluke.
Dopustivost u odnosu na navode o povredi prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Europske konvencije
15. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
16. Apelant, u konkretnom slučaju, smatra da se povreda njegovog prava na slobodu i sigurnost ogleda u tome što su redoviti sudovi odluke kojima mu je određen/produžen pritvor donijeli suprotno garancijama iz člana 5. Europske konvencije. Te navode zasniva na tvrdnji da su redoviti sudovi zaključak o postojanju osnovane sumnje utemeljili na nezakonito pribavljenim dokazima.
17. U vezi s tim pitanjem, Ustavni sud ukazuje na to da je Europski sud u svojoj praksi izrazio stav da postojanje „osnovane sumnje“ na kojoj se zasniva lišavanje slobode čini suštinski dio garancija protiv proizvoljnog hapšenja i predstavlja conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora. Postojanje „osnovane sumnje“ pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija na osnovu kojih objektivni promatrač može zaključiti da je osoba mogla počiniti kazneno djelo za koje se tereti. Šta će se smatrati „osnovanim“, ovisit će od svih okolnosti slučaja. Europski sud je, također, istakao da standardi koje nameće član 5. stav 1.c) Europske konvencije ne pretpostavljaju da policija, u vrijeme hapšenja, ima dovoljno dokaza koji su potrebni da bi se mogla podići optužnica. Upravo je cilj ispitivanja osumnjičene osobe koja je pritvorena po osnovu navedenog člana da se unaprijedi daljnja istraga tako da se potvrde ili odbace konkretne sumnje na kojima se zasnivalo hapšenje. Stoga, kako je ukazao Europski sud, činjenice koje izazivaju sumnju i koje mogu biti dovoljne u vrijeme lišavanja slobode ne trebaju biti istog nivoa kao one koje su neophodne za odluku u narednim fazama postupka, npr., za podizanje optužnice (vidi, Europski sud, Şahin Alpay protiv Turske, presuda od 20. marta 2018. godine, predstavka broj 16538/17, tač. 103-104. sa daljnjim referencama). Međutim, Europski sud je istakao da član 5. stav 1.c) zahtijeva da postoji „osnovana“ a ne „iskrena“ ili bona fide sumnja (vidi Europski sud, Fox, Campbell i Hartley protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 30. augusta 1990. godine, serija A, broj 182, stav 31.).
18. Primjenjujući navedene standarde u konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, razmatrajući postojanje osnovane sumnje kao općeg uvjeta za produženje pritvora, razmotrio sve dostavljene dokaze. Iz tih dokaza Sud je utvrdio da je prilikom pretresa kod apelanta pronađena opojna droga cannabis, upakirana u više pojedinačnih paketića približno iste težine, očigledno namijenjenih za daljnju prodaju. S obzirom na navedeno, Sud je zaključio da navedene okolnosti svakako ukazuju da se može osnovano sumnjati da je apelant počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret. Ovo je potvrdio i Kantonalni sud, utvrdivši da su navedeni zaključci prvostepenog suda pravilni. Što se tiče apelantovih navoda o tome da je zaključak o osnovanoj sumnji utemeljen na nezakonitim dokazima (vdi, tačka 5. ove odluke), Ustavni sud ukazuje na svoju dosadašnju praksu (vidi Odluku broj AP- 5542/15 od 17. februara 2016. godine, tačka 63. i Odluku broj AP-3343/09 od 15. maja 2012. godine, tačka 14, dostupne na www.ustavnisud.ba). U navedenoj praksi, Ustavni sud već zaključio da pitanje zakonitosti ili nezakonitosti pribavljanja dokaza na kojima je zasnovana osnovana sumnja nije pitanje koje potpada pod član 5. stav 1. tačka
c) Europske konvencije. To pitanje može biti predmet ispitivanja u eventualno daljnjem tijeku kaznenog postupka, ali nikako u ovoj fazi postupka.
19. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju činjenice u odnosu na koje je podnesena apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. apelant nema „opravdan zahtjev“ u odnosu na pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Europske konvencije. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi apelantovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
20. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić