Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2318/22 (S. S.)

Odluka donesena 19. 01. 2023.

Nema povrede
Član 2. Protokola 4 uz EK i član II/3.m) Ustava BiH (Sloboda kretanja)
  • Sloboda kretanja
  • Mjere zabrane
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2318/22

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 01. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2318/22, rješavajući apelaciju Slobodana Samardžije, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 19. januara 2023. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Slobodana Samardžije podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 k 041970 22 Kv 3 od 14. juna 2022. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Slobodan Samardžija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sokoca, kojeg zastupa Nina Kisić, advokat iz Sarajeva, podnio je 22. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH ) br. S1 2 K 041970 22 Kv 3 od 14. juna 2022. godine i S1 2 K 041970 22 K od 23. maja 2022. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju. Sud BiH je dostavio odgovor, dok Tužilaštvo nije dostavilo odgovor u ostavljenom roku. Odgovor Suda BiH je dostavljen apelantu radi izjašnjenja (13. septembra 2022. godine). Apelant se izjasnio 19. septembra 2022. godine.

III.Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

4. Sud BiH donio je rješenje kojim se utvrđuje da i dalje postoje okolnosti koje prema apelantu i O. M. opravdavaju primjenu mjera zabrane putovanja i sastajanja s određenim licima.

5. Sud BiH je naveo da je u toku krivični postupak koji se vodi protiv apelanta zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo organiziranog kriminala u vezi s krivičnim djelima pranja novca i krijumčarenja, kao i da je predmet u fazi glavnog pretresa. Pri tome je ukazano da je nakon potvrđivanja optužnice donijeto rješenje od 20. januara 2022. godine i apelantu određena mjera zabrane putovanja i sastajanja s određenim licima. Sud BiH je ukazao na odredbu člana 126.b) stav 6. Zakona o krivičnom postupku BiH (u daljnjem tekstu: ZKP) koja propisuje obavezu suda da ispituje da li je primjena mjere još potrebna, tj. da li je došlo do promjene okolnosti.

6. Sud BiH je naveo da je osnovana sumnja utvrđena na osnovu optužnice koja je potvrđena. Prema mišljenju suda, osnovana sumnja postoji u dovoljnoj mjeri za primjenu izrečenih mjera zabrane, a apelant nije ni osporavao postojanje osnovane sumnje. Dalje je ukazano na ostale relevantne okolnosti koje se tiču daljnjeg održavanja na snazi izrečenih mjera. Apelantu je mjera zabrane putovanja određena zbog opasnosti od bjekstva. Razlog za navedenu mjeru je taj što je apelant svjestan težine inkriminacija koje mu se stavljaju na teret nakon potvrđivanja optužnice, što može biti motiv za napuštanje zemlje. Optužnica je prvobitno bila podignuta protiv 27 lica, ali tada nije bila podignuta protiv apelanta koji nije bio dostupan nadležnim organima. Sud BiH je ukazao da je mjera zabrane putovanja opravdana kada se ima u vidu način izvršenja krivičnog djela. Sud BiH je naveo da prikupljeni dokazi ukazuju na ilegalne prelaske granice, odnosno apelantova saznanja o mjestima za ilegalni prelazak. U prilog toj tvrdnji ide i činjenica da se apelant osnovano sumnjiči da je preko granice prevozio otuđena vozila, izbjegavajući granične i policijske kontrole. U tom pravcu, Sud BiH ukazuje (u fusnoti rješenja) na Izvještaj granične policije o provedenim posebnim istražnim radnjama. Također, Sud BiH navodi da apelant i optuženi O. M. mogu lako iskoristiti svoje znanje i kontakte drugih pripadnika grupe i drugih još neidentificiranih članova grupe s ciljem omogućavanja bjekstva i izbjegavanja krivičnog postupka koji je u toku.

7. Sud BiH donio je Rješenje broj S1 2 K 041970 22 Kv 3 od 14. juna 2022. godine kojim je žalba odbijena kao neosnovana. Apelant je u žalbi osporavao opravdanost izrečene mjere zabrane putovanja i ukazivao da je predsjednik pretresnog vijeća citirao dijelove dokaza iz optužbe, koji još nisu uloženi u dokaznu građu ovog krivičnog postupka. Apelant je ukazivao da nije jasno odakle prvostepeni sud crpi saznanja o sadržaju dokaza, u koje je sudija za prethodno saslušanje imao uvid prilikom potvrđivanja optužnice. Ovaj prigovor Sud BiH je ocijenio neosnovanim. Sud BiH je pojasnio da je prvostepeni sud na osnovu sadržaja dokaza, koje je ranije cijenio sudija za prethodno saslušanje kada su mjere zabrane izrečene, ispravno zaključio da još uvijek postoje okolnosti koje opravdavaju primjenu mjera zabrane. Ove dokaze Sud BiH nije razmotrio s aspekta odluke o meritumu, već isključivo s aspekta odluke kojom se određuju mjere zabrane. Odbrana nije ukazala da su se okolnosti bitne za određivanje mjere zabrane u ovoj fazi postupka promijenile. U konačnici, ukazano je na opravdanost izrečene mjere zabrane putovanja, te je zaključak prvostepenog suda ocijenjen ispravnim.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

8. Apelant je u apelaciji ukazao na povredu prava iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant izričito navodi da se apelacijom pobija samo procedura – zakonitost postupka kontrole određenih mjera zabrane zato što je sudija koji sudi u fazi glavnog pretresa izvršio uvid u sadržaj dokaza koji nisu izvedeni pred tim vijećem. Na osnovu uvida u takve dokaze donio je odluku kojom je neophodno dalje trajanje mjera zabrane putovanja. Iz apelantovih navoda proizlazi da bi sud bio „kontaminiran“, tj. unaprijed stekao uvjerenje da je apelant izvršio krivično djelo za koje se tereti ako bi sud u postupku kontrole mjera zabrane koristio dokaze koji tek treba da se izvedu tokom krivičnog postupka koji još uvijek traje. II.Odgovor na apelaciju

9. U odgovoru na apelaciju Sud BiH navodi da je apelacija neosnovana i da ostaje pri obrazloženju datom u rješenju.

III.Apelantovo izjašnjenje na odgovor

10. U izjašnjenju na odgovor apelant najprije navodi da se prilikom utvrđivanja eliminatornog razloga za određivanje mjera zabrane (u vezi s postojanjem osnovane sumnje) sud pozvao na dokaze koji nisu izvedeni. Također, apelant ukazuje da se iz odgovora Suda BiH vidi da sud nije konkretizirao zašto je apelacija neosnovana jer ne negira da je sudija izvršio uvid, ne ukazuje na odredbe prema kojima je to dozvoljeno, te nije dostavio rješenje sudije za prethodno saslušanje kako bi potvrdio stav drugostepenog suda.

V.Relevantni propisi

11. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13, 49/17 – odluka USBiH, 42/18 – rješenje USBiH, 65/18, 22/21 – odluka USBiH i 8/22 – rješenje USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Odjeljak 4 - Mjere zabrane Član 126.

Zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja (1) Ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi osumnjičeni ili optuženi mogao pobjeći, sakriti se, otići u nepoznato mjesto ili u inostranstvo, Sud može, obrazloženim rješenjem, zabraniti osumnjičenom ili optuženom da napusti boravište.

(2) U okolnostima iz stava (1) ovog člana, Sud također može, bilo kao dodatnu mjeru uz zabranu napuštanja boravišta bilo kao zasebnu mjeru, narediti privremeno oduzimanje putnih isprava uz zabranu izdavanja novih putnih isprava, kao i zabranu korištenja lične karte za prelazak državne granice Bosne i Hercegovine (zabrana putovanja).

Član 126.b Izricanje mjera zabrane (1) Sud može izreći zabranu napuštanja boravišta, zabranu putovanja i ostale mjere zabrane obrazloženim rješenjem na prijedlog stranke ili branitelja.

(2) Kada odlučuje o pritvoru, Sud može izreći zabranu napuštanja boravišta, zabranu putovanja i ostale mjere zabrane po službenoj dužnosti, umjesto određivanja ili produžavanja pritvora.

(3) Osumnjičeni ili optuženi će se u rješenju o izricanju mjera zabrane upozoriti da mu se može odrediti pritvor ako prekrši obavezu iz izrečene mjere.

(4) U toku istrage mjere zabrane određuje i ukida sudija za prethodni postupak, nakon podizanja optužnice - sudija za prethodno saslušanje, a nakon dostavljanja predmeta sudiji, odnosno vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa - taj sudija, odnosno predsjednik vijeća.

(5) Mjere zabrane mogu trajati dok za to postoji potreba, a najduže do pravomoćnosti presude ako toj osobi nije izrečena kazna zatvora i najkasnije do upućivanja na izdržavanje kazne ako je toj osobi izrečena kazna zatvora. Zabrana putovanja može također trajati dok izrečena novčana kazna nije plaćena u potpunosti i/ili dok se u potpunosti ne izvrši odluka o imovinskopravnom zahtjevu i/ili o oduzimanju imovinske koristi.

(6) Sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje ili sudija, odnosno predsjednik vijeća dužan je da svaka dva mjeseca ispita da li je primijenjena mjera još potrebna.

(7) Protiv rješenja kojim se određuju, produžavaju ili ukidaju mjere zabrane stranka odnosno branitelj može podnijeti žalbu, a Tužilac i protiv rješenja kojim je njegov prijedlog za primjenu mjere odbijen. O žalbi odlučuje vijeće iz člana 24. stav (7) ovog Zakona u roku od tri dana od dana prijema žalbe. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

VI.Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

14. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Suda BiH protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 17. juna 2022. godine, a apelacija je podnesena 23. juna 2022. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

16. Apelant osporava izrečenu mjeru zabrane putovanja, ukazujući samo na proceduru – zakonitost postupka kontrole određenih mjera zabrane, te ističe da mu je povrijeđeno pravo iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i član 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.

17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

m) Pravo na slobodu kretanja i prebivališta.

18. Član 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju glasi:

1. Svako ko se zakonito nalazi na teritoriji jedne države ima na toj teritoriji pravo na slobodu kretanja i slobodu izbora boravišta.

2. Svako je slobodan napustiti bilo koju zemlju, uključujući i vlastitu.

3. Nikakva ograničenja ne mogu se postaviti u odnosu na ostvarivanje ovih prava osim onih koja su u skladu sa zakonom i koja su neophodna u demokratskom društvu u interesu državne ili javne sigurnosti, radi očuvanja javnog poretka, radi sprečavanja kriminala, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

19. Ustavni sud je u svojoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda, već ukazivao da pravo iz člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju jamči svakom licu pravo na slobodu kretanja unutar određene teritorije i pravo da napusti to područje, što podrazumijeva pravo putovanja u zemlju po izboru lica u koju može biti primljen (vidi Evropski sud, Khlyustov protiv Rusije, presuda od 11. jula 2013. godine, predstavka broj 28975/05, tačka 64). Prema praksi Evropskog suda, svaka mjera kojom se ograničava pravo na slobodu kretanja mora biti u skladu sa zakonom, težiti jednom od legitimnih ciljeva navedenih u trećem stavu člana 2. Protokola broj 4 i uspostaviti pravednu ravnotežu između javnog interesa i prava pojedinca (vidi Evropski sud, Nino Bevc protiv Hrvatske, odluka od 28. aprila 2020. godine, predstavka broj 36077/14, tačka 46).

20. Evropski sud je u svojoj ustaljenoj praksi naveo da izraz „u skladu sa zakonom“ zahtijeva da osporena mjera ima neki osnov u domaćem pravu, ali se također odnosi na kvalitet domaćeg zakona, zahtijevajući da bi zakon trebao biti dostupan i predvidiv u pogledu svojih učinaka.

21. Ustavni sud primjećuje da odredbe ZKP-a, koje nisu sporne, predviđaju mogućnost izricanja mjere zabrane putovanja i oduzimanja putnih isprava u mjeri u kojoj, inter alia, postoji opravdana sumnja da je počinjeno krivično djelo, i to umjesto određivanja ili produžavanja pritvora. U skladu s odredbom člana 126.b) stav 6. ZKP-a predsjednik pretresnog vijeća je donio rješenje kojim je utvrdio da i dalje postoje okolnosti koje opravdavaju primjenu mjera zabrane. U rješenju su navedeni razlozi koji opravdavaju daljnje trajanje mjere zabrane putovanja, uz navođenje dokaza. Konkretno, u odnosu na apelanta je kao dokaz naveden Izvještaj granične policije o provedenim posebnim istražnim radnjama. Apelant problematizira pozivanje na ovaj dokaz, koji nije izveden pred pretresnim vijećem.

22. Ustavni sud najprije uočava da se radi o pozivanju suda na određeni dokaz kako bi se potkrijepio stav suda da bi apelant mogao pobjeći jer su mu poznati ilegalni prelazi granice. Također, radi se o dokazu koji je u ranijem rješenju naveo sudija za prethodni postupak, koji je izvršio uvid u taj dokaz. Ovo ne osporava ni apelant. Nadalje, radi se o dokazu s kojim je apelant upoznat i koji je mogao osporiti pred sudom, što apelacijom također nije dovedeno u pitanje. Osim toga, u potvrđenoj optužnici, a postupak je u toku pred sudom koji je donio rješenje, navedeno je da je apelant otuđena vozila prebacivao preko državne granice izbjegavajući carinske i granične kontrole (optužnica je javna i dostupna na internetskoj stranici Tužilaštva). Dakle, nesporno je da prikupljeni dokazi, koji su doveli do faze optuženja i glavnog pretresa, opravdavaju izricanje mjera zabrane. Činjenica je da je sud u rješenju samo konstatirao da već ranije utvrđeno stanje, bez promijenjenih okolnosti, i dalje opravdava trajanje mjera zabrane. Stoga, Ustavni sud ne može prihvatiti apelantov navod da je sudija izvršio uvid u dokaz koji tek treba da se izvede na pretresu koji traje, te da je sud na taj način „kontaminiran“.

23. Ustavni sud napominje da je predsjednik sudećeg vijeća postupao u skladu s odredbom člana 126.b) stav 6. ZKP-a kada je donio osporeno rješenje u krivičnom postupku koji se vodi protiv apelanta. Dakle, predsjednik pretresnog vijeća je u fazi glavnog pretresa obavezan da vodi pretres i da vrši kontrolu mjera zabrane. Sudija koji odlučuje o mjeri zabrane mora biti upoznat s prethodno navedenim razlozima za određivanje ili produžavanje mjere zabrane kako bi utvrdio da li ti razlozi još uvijek postoje ili su se pojavile nove okolnosti koje utječu na izrečenu mjeru zabrane. Apelantovim navodima nije dovedena u pitanje „zakonitost“ mjere zabrane – što bi bio slučaj da u postupku njenog donošenja nije postupano u skladu sa zakonom ili da nije poštovana zakonom propisana procedura. Ovo pogotovo kada se ima u vidu stav drugostepenog suda u kojem se jasno navodi da je prvostepeni sud na osnovu sadržaja dokaza koje je ranije cijenio sudija za prethodno saslušanje – koji je izrekao mjeru zabrane – u postupku sudske kontrole utvrdio da još uvijek postoje razlozi koji opravdavaju njeno trajanje. Dakle, predsjednik pretresnog vijeća je utvrdio da nisu promijenjene okolnosti u odnosu na stanje koje je već utvrdio sudija za prethodno saslušanje. Pri tome je navedeno da odbrana nije ukazala na bilo kakve izmijenjene okolnosti. Ovo ne sugerira, u kontekstu cijelog rješenja, da je na odbranu prebačen teret dokazivanja, već da odbrana nije ponudila dokaze o novim okolnostima koje bi utjecale na drugačiju odluku. Stoga, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi da je sud postupao nezakonito prilikom donošenja osporenih rješenja. Osim toga, Ustavni sud posebno naglašava da ovaj dokaz nije naveden i cijenjen s aspekta utvrđivanja apelantove krivične odgovornosti, već isključivo kao podrška stavu suda da i dalje postoje razlozi za produženje trajanja mjera zabrane, tako da su neosnovani apelantovi navodi o „kontaminaciji“ suda na način na koji to apelant argumentira.

24. Na osnovu svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede prava iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak

25. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju kada je predsjednik pretresnog vijeća, postupajući u skladu sa zakonom propisanom procedurom, donio odluku o osnovanosti daljnjeg trajanja mjere zabrane apelantu, za šta je dao adekvatno obrazloženje.

26. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2318/22 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio