Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1155/21 (F.P.)
Odluka donesena 29. 05. 2025.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Radni spor
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-1155/21
Apelacija
Odluka o meritumu
29. 05. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1155/21, rješavajući apelaciju F. P., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka e), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Valerija Galić, dopredsjednica
Angelika Nußberger, dopredsjednica
Mirsad Ćeman, sudac
Helen Keller, sutkinja
Marin Vukoja, sudacna sjednici održanoj 29. svibnja 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvaja apelacija F. P.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 147634 20 Rsž 2 od 7. rujna 2020. godine.
Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu F. P. u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke isplati iznos od 650,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neutemeljena apelacija F. P. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 147634 Rsž 2 od 7. rujna 2020. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak
1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F. P. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 58 0 Rs 147634 19 Rev od 2. srpnja 2020. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 147634 14 Rsž 2 od 29. svibnja 2019. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 147634 14 Rs od 16. listopada 2014. godine zbog toga što se radi o istom pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnove za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. F. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 8. travnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 Rs 147634 20 Rev 2 od 2. veljače 2021. godine i Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Rs 147634 20 Rsž 2 od 7. rujna 2020. godine, te protiv Presude Vrhovnog suda broj 58 0 Rs 147634 19 Rev od 2. srpnja 2020. godine, Presude Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 147634 14 Rsž 2 od 29. svibnja 2019. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 Rs 147634 14 Rs od 16. listopada 2014. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti broj AP-3668/20 od 10. prosinca 2020. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) apelantovu apelaciju od 15. listopada 2020. godine podnesenu protiv presude Vrhovnog suda od 2. srpnja 2020. godine, presude Kantonalnog suda od 29. svibnja 2019. godine i presude Općinskog suda od 16. listopada 2014. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neutemeljenu. Istom odlukom Ustavni sud je apelantovu apelaciju podnesenu protiv presude Kantonalnog suda od 7. rujna 2020. godine odbacio kao preuranjenu. Ustavni sud je u obrazloženju naveo da je apelant protiv presude Kantonalnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu, o kojoj u vrijeme rješavanja o podnesenoj apelaciji nije bila donesena konačna odluka. Imajući to u vidu, Ustavni sud je konstatirao da nakon njezinog donošenja, neovisno o vrsti te odluke, apelant ima mogućnost ponovno podnijeti apelaciju.
3. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, 26. svibnja odnosno 23. rujna 2022. godine od Vrhovnog, Kantonalnog i Općinskog suda, te od „Leda“ d.o.o. Čitluk (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju. Sudovi su dostavili odgovore, dok tuženi nije dostavio odgovor na apelaciju.
4. Odgovori na apelaciju su 30. kolovoza odnosno 30. rujna 2022. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja, ali on nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 28. veljače 2014. godine podnio tužbu protiv tuženog radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu i isplate potraživanja iz radnog odnosa.
7. Presudom Općinskog suda broj 58 0 Rs 147634 14 Rs od 16. listopada 2014. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je nezakonita odluka o otkazu ugovora o radu i da se tuženi obveže apelanta vratiti na radno mjesto ili na drugo odgovarajuće radno mjesto. Također je odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi na ime naknade plaća isplati određeni novčani iznos i da na ime apelanta izvrši uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje. Istom presudom tuženi je obvezan apelantu isplatiti troškove prijevoza, dok je apelant obvezan tuženom nadoknaditi troškove postupka.
8. Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 147634 14 Rsž od 29. svibnja 2019. godine odbijena je apelantova žalba kao neutemeljena i potvrđena je prvostupanjska presuda.
9. Presudom Vrhovnog suda broj 58 0 Rs 147634 19 Rev od 2. srpnja 2020. godine djelomično je usvojena apelantova revizija, drugostupanjska presuda je ukinuta u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu troškova prijevoza i troškova parničnog postupka i u tom dijelu predmet je vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U preostalom dijelu revizija je odbijena.
10. Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 147634 Rsž 2 od 7. rujna 2020. godine apelantova žalba na prvostupanjsku odluku o troškovima prijevoza je odbijena kao neutemeljena, te je u tom dijelu, kao i u odluci o troškovima parničnog postupka potvrđena prvostupanjska presuda.
11. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da je apelant tužbenim zahtjevom, između ostalog, tražio da mu tuženi nadoknadi troškove prijevoza sa zakonskom zateznom kamatom. Apelantu su dosuđeni troškovi prijevoza u iznosu od 155,00 KM, bez zakonske zatezne kamate. U svezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da propuštanje suda da odluči o nekom tužbenom zahtjevu nije prekoračenje tužbenog zahtjeva, niti povreda članka 2. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Kantonalni sud je dalje naveo da je propust prvostupanjskog suda bio u tome da nije odlučio o zahtjevu za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice za troškove prijevoza. Međutim, apelant nije tražio dopunu presude u skladu s odredbama članka 192. stavak 1. ZPP-a. Dalje je naveo da je apelant žalbom pobijao prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga, odnosno da žalbu nije uložio zbog toga što nije odlučeno o zahtjevu za isplatu zakonske zatezne kamate. Imajući to u vidu, Kantonalni sud je ukazao da se nisu mogle primijeniti odredbe članka 194. stavak 3., odnosno da nije mogao, primjenom tih odredbi, predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi donošenja dopunske odluke. Dalje je ukazao da drugostupanjski sud može potvrditi, preinačiti ili ukinuti prvostupanjsku presudu, ali da bi to mogao učiniti mora postojati prvostupanjska odluka. Budući da prvostupanjski sud nije donio odluku o dijelu tužbenog zahtjeva, Kantonalni sud je naveo da nije imao šta potvrditi, odnosno preinačiti ili ukinuti. Sud je zaključio da je apelant propuštanjem roka za podnošenje prijedloga za dopunu presude izgubio pravo otkloniti nedostatak prvostupanjske presude, a taj se nedostatak nije mogao otkloniti odlukom drugostupanjskog suda.
12. Rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 Rs 147634 20 Rev 2 od 2. veljače 2021. godine apelantova revizija je odbačena kao nedopuštena.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
13. Apelant navodi da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“, te pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant ponovo iznosi iste navode kao i u apelaciji broj AP-3668/20, smatra da je njegov tužbeni zahtjev trebao biti usvojen te osporava odlučenje redovnih sudova. Osim toga, apelant ističe da drugostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu članka 2. stavak 1. ZPP-a, odnosno da nije odlučio u granicama postavljenih zahtjeva. Nadalje, apelant ponovo ukazuje na odredbu članka 194. stavak 3. ZPP-a, te navodi da je prvostupanjski sud žalbu nepotrebno dostavio drugostupanjskom sudu, a da je drugostupanjski sud žalbu trebao vratiti prvostupanjskom sudu radi postupanja po navedenim odredbama, odnosno ukinuti prvostupanjsku presudu. Također ističe da drugostupanjski sud nije cijenio žalbene navode i da je ponovo odbio apelantov zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos naknade za troškove prijevoza. Osim toga, apelant ukazuje da je postupak dugo trajao, što je suprotno pravu na suđenje u razumnom roku iz članka 6. Europske konvencije.b)Odgovori na apelaciju
14. Vrhovni, Kantonalni i Općinski sud su naveli da nisu povrijeđena apelantova prava. U odnosu na navode o duljini trajanja postupka, Vrhovni sud je istaknuo kada su donesene odluke tog suda, a Općinski sud je naveo da pred tim sudom nije povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Članak 2. stavak (1) (1) U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
Članak 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
f) Dopunska presuda
Članak 192. stavak (1) (1) Ako je sud propustio odlučiti o dijelu zahtjeva ili o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, a koji su već raspravljeni, stranka može u roku od 30 dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni.
Članak 194. stavak (3) (3) Ako se prvostupanjska presuda pobija žalbom samo zato što prvostupanjski sud nije presudom odlučio o svim zahtjevima stranaka koji su predmet parnice, žalba će se smatrati prijedlogom stranke da se donese dopunska presuda.
Članak 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pozornost na potrebu žurnog rješavanja radnih sporova.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa člankom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
U odnosu na presudu Vrhovnog suda od 2. srpnja 2020. godine, presudu Kantonalnog suda od 29. svibnja 2019. godine i presudu Općinskog suda od 16. listopada 2014. godine
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na navedene odluke, Ustavni sud je pošao od odredbe članka 18. stavak (3) točka e) Pravila Ustavnog suda koja glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnove za ponovno odlučivanje;
19. Ustavni sud zapaža da apelant pokreće isto pitanje koje je bilo predmet ranije podnesene apelacije (AP-3668/20), o kojoj je Ustavni sud već donio odluku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnove za ponovno odlučivanje.
20. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka e) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je u ovom dijelu odlučio kao u dispozitivu odluke. U odnosu na rješenje Vrhovnog suda od 2. veljače 2021. godine i presudu Kantonalnog suda od 7. rujna 2020. godine
21. U konkretnom slučaju apelant je u roku, koji je propisan u članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, osporio i rješenje Vrhovnog suda od 2. veljače 2021. godine. Budući da je navedenim rješenjem apelantova revizija odbačena kao nedopuštena, slijedi da je konačna odluka osporena presuda Kantonalnog suda od 7. rujna 2020. godine. Ustavni sud podsjeća da je u točki 2. ove odluke već konstatirao da je apelant prije podnošenja ove apelacije podnio apelaciju protiv navedene presude Kantonalnog suda, pa će Ustavni sud kao relevantan datum podnošenja apelacije uzeti u obzir datum kada je podnesena apelacija u predmetu broj AP-3668/20. Nadalje, osporena presuda Kantonalnog suda donesena je 7. rujna 2020. godine, a apelacija broj AP-3668/20 je podnesena 15. listopada 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je to propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u odnosu na navedenu presudu Kantonalnog suda ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
22. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelant smatra da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“, te pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
U odnosu na osporenu odluku
24. U odnosu na apelantove navode o proizvoljnosti u postupanju suda pri primjeni pozitivno-pravnih propisa, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Europskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, rješavati probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, točka 23. s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-
20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljenu u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, točka 23.).
25. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant ponavlja navode koje je isticao i u redovnom postupku, te da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke, pozivajući se na relevantne odredbe ZPP-a, dao detaljne i jasne razloge glede apelantovog prigovora o proizvoljnoj primjeni prava. U takvom obrazloženju Ustavni sud ne uočava bilo kakvu proizvoljnost. Naročito, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud detaljno obrazložio zašto apelantov prigovor u svezi s primjenom odredbe članka 194. stavak 3. ZPP-a nije utemeljen (vidi točku 11. ove odluke). Imajući u vidu sve navedeno, apelantovi navodi ne dovode do zaključka da je Kantonalni sud postupao proizvoljno niti „očigledno nerazumno“. Također, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je u provedenom postupku prekršena neka druga procesna garancija iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije na apelantovu štetu, niti je apelant pružio dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
26. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na osporenu odluku neutemeljeni.
U odnosu na suđenje u razumnom roku
27. Ustavni sud ponavlja da se, prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, duljina trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, točka 38., i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. ožujka 2021. godine, predstavka broj 59181/18, točka 18.).
28. Ustavni sud zapaža da je relevantno razdoblje od podnošenja tužbe (28. veljače 2014. godine) do donošenja presude Kantonalnog suda (7. rujna 2020. godine), dakle šest godina i šest mjeseci. Nadalje, Ustavni sud zapaža da se radilo o parničnom postupku iz radnih odnosa, koji je po zakonu žurne prirode. Osim toga, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenom predmetu, kao i da se ne može zaključiti da je apelant svojim postupcima doprinio duljini trajanja postupka.
29. Ustavni sud zapaža da je postupak pred Općinskim sudom okončan nakon sedam mjeseci od podnošenja tužbe. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odluku o apelantovoj žalbi donio tek nakon četiri godine i sedam mjeseci, a da se u odgovoru na apelaciju nije izjasnio o navodima o duljini trajanja postupka. Ustavni sud, dalje, zapaža da je revizijski postupak pred Vrhovnim sudom trajao devet mjeseci, a da je Kantonalni sud konačnu odluku u ponovnom postupku donio nakon dva mjeseca. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u ovoj oblasti, za što ne postoji ni učinkovit pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. svibnja 2017. godine, toč. 53–66. i druge odluke od 10. svibnja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da duljina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
30. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Naknada nematerijalne štete
31. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. rujna 2022. godine, toč. 32–34.), Ustavni sud smatra da, u smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 650,00 KM. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Pravo na imovinu
32. Apelant ukazuje i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdnje o povredi tog prava temelji na istim tvrdnjama koje je istaknuo u svezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim točkama ove odluke i zaključio da su neutemeljeni. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u postupku koji je trajao šest godina i šest mjeseci i koji je po zakonu žuran, za što isključivu odgovornost snosi Kantonalni sud, pred kojim je postupak u prvoj fazi trajao četiri godine i sedam mjeseci, a taj sud u odgovoru na apelaciju nije dao razloge za neažurno postupanje.
34. Međutim, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje u situaciji kada nisu utemeljeni apelantovi navodi da je redovni sud postupao proizvoljno ili očigledno nerazumno.
35. Na temelju članka 18. stavak (3) točka e), članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić