Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2240/22 (R. Đ. i L. Đ. i drugi)
Odluka donesena 02. 11. 2022.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2240/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 11. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 2. novembra 2022. godine, u predmetu broj AP-2240/22, rješavajući apelacije koje su podnijeli Rade Đukić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Rade Đukić i Lepa Đukić zbog dužine trajanja krivičnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci u predmetu broj 71 0 K 304224 19 K;
Ramiz Karić protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0005549 21 od 22. juna 2022.
godine;
A. P. K. protiv Rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 K 260980 22 Kv od 29. juna 2022. godine;
Jozo Anđić protiv Rješenja Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj T20 0 KTP 0020789 21 od 11. avgusta 2022. godine;
zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2240/22
1. Rade Đukić i Lepa Đukić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, koje zastupa Zajednička advokatska kancelarija "PUCAR" Banjaluka, podnijeli su 15. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 K 304224 19 K.
2. Apelanti su 17. novembra 2015. godine podnijeli Okružnom javnom tužilaštvu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružno javno tužilaštvo) krivičnu prijavu protiv T.B. Okružno javno tužilaštvo je protiv T.B. podiglo optužnicu 22. marta 2019. godine. Prema stanju u spisu, postupak je u toku pred Osnovnim sudom.
2. AP-3238/22
3. Ramiz Karić (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 18. avgusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj T11 0 KTA 0005549 21 od 22. juna 2022. godine.
4. Naredbom Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) od 10. marta 2021. godine, odlučeno je da se neće provoditi istraga na osnovu apelantove krivične prijave protiv 22 lica, zbog toga što je zaključeno da je očigledno da djela za koja su prijavljeni nisu krivična djela. Rješenjem Kantonalnog tužilaštva od 1. aprila 2021. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. Rješenjem Federalnog tužilaštva od 29. decembra 2021. godine odbijena je kao neosnovana i apelantova pritužba izjavljena protiv rješenja Kantonalnog tužilaštva. Osporenim rješenjem Federalnog tužilaštva odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor protiv rješenja Federalnog tužilaštva od 29. decembra 2021. godine
3. AP-3360/22
5. A. P. K. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Anela Musa advokat iz Mostara, podnijela je 25. avgusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 K 260980 22 Kv od 29. juna 2022. godine.
6. Rješenjem Općinskog suda od 21. juna 2022. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem tog suda od 29. juna 2022. godine, odbijena je optužnica koju je na osnovu apelantičine krivične prijave Kantonalno tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona podiglo protiv fizičkog lica, zbog toga što ne postoji osnovana sumnja da je prijavljeni počinio krivično djelo.
4. AP-3827/22
7. Jozo Anđić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, kojeg zastupa Alen Nakić advokat iz Sarajeva, podnio je 11. oktobra 2022 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) broj T20 0 KTP 0020789 21 od 11. avgusta 2022. godine.
8. Naredbom Tužilaštva BiH od 13. decembra 2021. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga na osnovu apelantove krivične prijave protiv fizičkog lica, zbog toga što je zaključeno da ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeni počinio krivično djelo. Osporenim rješenjem Tužilaštva BiH odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe.
9. S obzirom na to da sve navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2240/22.
10. Apelanti se u svim apelacijama pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pored toga, apelant se u apelaciji broj AP-3238/22 poziva i na povredu prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, dok se apelant u apelaciji AP-3827/22 poziva i na povredu prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
12. Razmatrajući pitanje da li su u konkretnom slučaju na apelante primjenjive garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se postupak koji se trenutno vodi pred Osnovnim sudom, kao i postupci u kojima su donijete osporene odluke, odnose na „osnovanost krivične optužbe“ protiv trećeg lica, u kojem se apelanti pojavljuju u svojstvu podnosioca krivične prijave. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“, zato što se samo takva osoba može smatrati „žrtvom“ u smislu tog člana. Obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja navedenog člana 6. (vidi, Ustavni sud, između ostalih, Odluke o dopustivosti br. AP-19/02 od 17. marta 2004. godine, AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine i AP-3809/20 od 12. januara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
13. Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao ni o pravu apelanta u predmetu broj AP-3238/22 na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata istaknuti u svim apelacijama o povredi prava na imovinu, kao i navodi istaknuti u predmetu broj AP-3238/22 o povredi prava na privatni i porodični život, dom i prepisku, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o povredi prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, koji su istaknuti u predmetu AP-3827/22, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
16. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić