Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2179/22 (M. M. i drugi)
Odluka donesena 19. 01. 2023.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2179/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 01. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 19. januara 2023. godine, u predmetu broj AP-2179/22, rješavajući apelacije Mirsada Malkoča i Rajka Čonjića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacija koje su podnijeli:
Mirsad Malkoč zbog dužine trajanja postupka pred Fondom za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske u predmetu broj 7010/91-1.1-1810.0-8377/21;
Rajko Čonjić zbog dužine trajanja postupka pred Republičkom upravom za geodetske i imovinskopravne poslove Banjaluka u predmetu broj 21.49/472-3/20;
zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
AP-2179/22
1. Mirsad Malkoč (u daljnjem tekstu: apelant) iz Švedske, podnio je 2. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Fondom za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond) u predmetu broj 7010/91-1.1-1810.0-8377/21.
2. Rješenjem Fonda, filijala Banjaluka od 22. marta 2022. godine apelantu je priznato pravo na starosnu penziju.
3. Apelant je naveo da je 12. aprila 2022. godine protiv navedenog rješenja izjavio žalbu Fondu, o kojoj još nije odlučeno.
AP-3092/22
4. Rajko Čonjić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vlasenice, kojeg zastupa Radivoje Lazarević advokat iz Zvornika, podnio je 4. avgusta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Republičkom upravom za geodetske i imovinskopravne poslove Banjaluka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) u predmetu broj 21.49/472-3/20.
5. Rješenjem Republičke uprave, Područna jedinica Han Pijesak od 11. jula 2022. godine odbijen je apelantov zahtjev za ponavljanje postupka za priznavanje prava svojine na dobrovoljačkom zemljištu, bliže označenom izrekom rješenja, na kojem je upisano pravo svojine u korist Republike Srpske sa dijelom 1/1.
6. Apelant je naveo da je protiv navedenog rješenja izjavio žalbu Republičkoj upravi, o kojoj još nije odlučeno.
7. S obzirom da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2179/22.
8. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja navedenih postupaka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
11. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelanti osporavaju dužinu trajanja postupaka pred organima uprave. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je odredbama člana 17. stav (1) Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) propisano da „ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni u daljem roku od 15 dana po ponovljenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena“. Takođe, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 17. stav (3) Zakona o upravnim sporovima propisano da „ako prvostepeni organ protiv čijeg akta ima mjesta žalbi nije u roku od 60 dana ili u posebnom propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da podnese žalbu drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga pod uslovima iz stava (1) ovog člana pokrenuti i ako ovaj organ ne donese rješenje“. Međutim, apelanti, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, nisu pokrenuli upravni spor pred nadležnim sudom u smislu citiranih zakonskih odredbi. Budući da su apelanti propustili da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrzaju postupak, Ustavni sud smatra da apelanti, u okolnostima konkretnih slučajeva, nisu iscrpili pravne lijekove koji su im bili na raspolaganju. Stoga, kako apelanti nisu iscrpili pravne lijekove koji su im bili na raspolaganju, apelacije se ne mogu razmatrati.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić