Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3978/22 (A. A. i A. A.)
Odluka donesena 02. 11. 2022.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3978/22
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
02. 11. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 2. novembra 2022. godine, u predmetu broj AP-3978/22, rješavajući zahtjev Ademira Ademovića i Admira Ademovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Ademira Ademovića i Admira Ademovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Ademir Ademović i Admir Ademović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tuzle, koje zastupa Mirnes Ajanović, advokat iz Tuzle, podnijeli su 21. oktobra 2022. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Zaključka Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 I 024206 20 I 2 od 26. septembra 2022. godine. Apelanti su istovremeno podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom su predložili da Ustavni sud obustavi postupak prodaje nepokretnosti apelanata određenih osporenim zaključkom, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Postupajući po prijedlogu Kadrije Salihovića (u daljnjem tekstu: tražitelja izvršenja) od 31. oktobra 2018. godine protiv izvršenika Adema Ademovića (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi naplate novčanog potraživanja tražitelja izvršenja u iznosu od 48.988.01 KM, utvrđenog presudom tog suda broj P-499/05 od 12. decembra 2007. godine, Općinski sud je donio rješenje o izvršenju broj 33 0 I 024206 10 I od 28. marta 2011. godine. Izvršenje je određeno na pokretnim stvarima izvršenika i pljenidbom i prenosom ½ invalidnine izvršenika, ali nije provedeno jer je prodaja pokretnih stvari izvršenika bila neuspješna i jer izvršenik nije korisnik sredstava po osnovu invalidnine.
3. Tražitelj izvršenja je 31. oktobra 2018. godine predložio nastavak izvršenja i izmjenu rješenja o izvršenju, tako da se izvršenje nastavi protiv apelanata i to prodajom ½ nekretnina koje su u suvlasništvu apelanata, na osnovu pravosnažne presude tog suda broj 33 0 P 001481 15 P 3 od 15. avgusta 2016. godine, koja je djelimično preinačena presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 P 001481 17 Gž 3 od 14. septembra 2017. godine.
4. Općinski sud je 19. oktobra 2020. godine donio rješenje o izmjeni rješenja o izvršenju od 28. marta 2011. godine i kao izvršenike označio apelante. Istim rješenjem je utvrđeno da se postupak izvršenja nastavlja na osnovu pravosnažne presude od 15. avgusta 2016. godine. Utvrđeno je da će se izvršenje provesti prodajom ½ nekretnina koje su u suvlasništvu apelanata, zabilježom izvršenja u zemljišnim knjigama, utvrđivanjem vrijednosti, prodajom i namirenjem tražitelja izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da je postupio u smislu odredbe člana 30. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) kada je odredio nastavak izvršnog postupka prema apelantima u korist kojih su navedene nekretnine, na temelju ugovora o poklonu, upisane u zemljišnim knjigama sa dijelom od po ¼.
5. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 P 055216 20 I 2 od 14. juna 2021. godine odbijen je prigovor apelanata izjavljen protiv rješenja Općinskog suda od 19. oktobra 2020. godine. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da apelanti prigovorom osporavaju osnov po kojem su uključeni u izvršni postupak i označeni kao izvršenici. U vezi s tim, sud je ukazao da je pravo tražitelja izvršenja na namirenje utvrđeno sudskom odlukom te je istakao da se navedene nekretnine ne vode u vlasništvu izvršenika Adema Ademovića i njegove supruge Refije Ademović, već u suvlasništvu njihovih sinova, apelanata sa dijelom od po ¼. Općinski sud je također ukazao da je majka apelanata, ugovorom o poklonu od 14. juna 2011. godine, nekretnine u pitanju prenijela na apelante. Na temelju toga sud je zaključio da je tražitelj izvršenja pravilno označio apelante kao izvršenike. Naiem, kako je dalje obrazloženo, članom 72. stav 3. ZIP je propisano da promjena vlasnika/suvlasnika nepokretnosti tokom izvršnog postupka ne sprječava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika/suvlasnika kao izvršenika, do visine vrijednosti nepokretnosti.
6. Općinski sud je 26. septembra 2022. godine donio osporeni zaključak broj 33 0 I 024206 20 I 2 o prodaji nepokretnosti, kojim je odredio da će se prvo izvršno ročište za usmeno javno nadmetanjem radi prodaje suvlasničkog dijela nekretnina apelanata održati 1. novembra 2022. godine u 11,00 sati u prostorijama Općinskog suda. Konstatirano je da je vrijednost suvlasničkog dijela apelanata iznosi 71.824,00KM (½ procijenjene vrijednosti nekretnine) te da nekretnina na prvom ročištu ne može biti prodata ispod ½ utvrđene vrijednosti.
7. Apelanti navode da im je osporenim zaključkom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, apelanti su ukazali da nisu lica na koja glasi izvršna isprava. Stoga smatraju da je Općinski sud donošenjem zaključka o prodaji njihove nepokretnosti prekršio njihovo ustavno pravo – pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu. U vezi s tim, apelanti su ukazali na praksu Ustavnog suda izraženu u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP-1965/19 od 7. aprila 2021. godine. Apelanti su istakli da je Ustavni sud u navedenoj odluci, postupajući u smislu odredbe člana 30. stav 2. ZIP, zaključio da su sudovi morali prethodno odlučiti u parničnom postupku, dok je u konkretnom slučaju njihova obaveza za plaćanje spornog duga utvrđena u izvršnom postupku.
8. U pogledu zahtjeva za privremenu mjeru, apelanti su zatražili da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će obustaviti izvršenje određeno zaključkom Općinskog suda od 26. septembra 2022. godine, do okončanja postupka po apelaciji.
9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
10. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelanti nisu posebno obrazložili zahtjev za privremenu mjeru, već da je taj zahtjev zasnovan isključivo na tvrdnjama koje se tiču odlučivanja o suštini podnesene apelacije. Takve navode Ustavni sud ne može ispitivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o meritumu apelacije. Stoga, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Imajući u vidu navedeno odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić