Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2700/22 (B.K. i D.K.)

Odluka donesena 19. 01. 2023.

Nema povrede
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Krivični postupak
  • Dokaz
  • Dokazni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2700/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 01. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Valerija Galić, dopredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller i suci Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 19. siječnja 2023. godine, u predmetu broj AP- 2700/22, rješavajući apelacije koje su podnijeli B. K. i D. K, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli B.K. i D. K. protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 K 051867 21 Kž od 15. lipnja 2022. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neutemeljene.

OBRAZLOŽENJE

1. B. K. (u daljnjem tekstu: prvoapelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Ivan Brekalo, odvjetnik iz Širokog Brijega, podnio je 15. lipnja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 K 051867 21 Kž od 15. lipnja 2022. godine. Također, prvoapelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio njegovo upućivanje na izdržavanje kazne zatvora, do donošenja odluke o apelaciji. Apelacija je zavedena pod brojem AP-2700/22.

2. D. K. (u daljnjem tekstu: drugoapelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Ivan Brekalo, odvjetnik iz Širokog Brijega, podnio je 15. lipnja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 64 0 K 051867 21 Kž od 15. lipnja 2022. godine. Također, drugoapelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio njegovo upućivanje na izdržavanje kazne zatvora, do donošenja odluke o apelaciji. Apelacija zavedena pod brojem AP-2701/22.

3. Presudom Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 K 051867 19 K od 7. svibnja 2021. godine prvoapelant je oglašen krivim za kazneno djelo Teška krađa iz članka 287. stavak (1) točka a) Kaznenog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZ), te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Istom presudom, drugoapelant je oglašen krivim za produljeno kazneno djelo Teška krađa iz članka 287. stavak (1) točka a) KZ, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

4. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da su u toku postupka izvedeni dokazi optužbe i to saslušanje oštećenog (Z.V.) i svjedoka (I.G, T.Ć, V.K i T.S.), te da je izvršen uvid u materijalne dokaze (zapisnici o očevidu PU Široki Brijeg od 22. i 23. svibnja 2019. godine, zapisnik o pokazu mjesta gdje su se nalazili otuđeni predmeti PU Široki Brijeg od 23. svibnja 2019. godine, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta itd.). U vezi s tim, Općinski sud je naveo da je cijeneći izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj vezi, utvrdio da su apelanti počinili kaznena djela za koja su optuženi. Pri tome, Općinski sud je ukazao da iz zapisnika o pokazu mjesta gdje su se nalazili otuđeni predmeti proizlazi da je drugoapelant, nakon što je upoznat sa pravima koja mu pripadaju shodno članku 92. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP), policijskim službenicima PU Široki Brijeg dragovoljno pokazao mjesto gdje se nalaze otuđeni predmeti. S obzirom na to, Općinski sud je naveo da su neutemeljeni navodi apelanata da je navedeni zapisnik nezakonit dokaz.

5. Presudom Kantonalnog suda od 15. lipnja 2022. godine odbijena je kao neutemeljena žalba apelanata i potvrđena prvostupanjska presuda. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je ukazao da je optužnica sadržavala sve elemente propisane odredbom članka 242. st. (1) ZKP, te da su stoga neutemeljeni prigovori apelanata izneseni u tom pravcu. Također, Kantonalni sud je naveo da je, nasuprot navodima apelanata, zapisnik o pokazu mjesta gdje su se nalazili otuđeni predmeti PU Široki Brijeg od 23. svibnja 2019. godine zakonit dokaz, te se u tom dijelu pozvao na obrazloženje prvostupanjskog suda. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da tužiteljstvo na glavnoj raspravi nije koristilo kao dokaz „zapisnik o ispitivanju osumnjičenog iz istrage“, s obzirom da su se apelanti pred sudom branili šutnjom. Kantonalni sud je stoga zaključio da su neutemeljeni navodi odbrane da je u kaznenom postupku protiv njih korišteno njihovo „eventualno priznanje“ dato u istrazi.

6. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2700/22.

7. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tijekom postupka pred redovitim sudovima, te smatraju da su redoviti sudovi, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističu da optužnica ne sadrži sve bitne elemente propisane zakonom, te da je zapisnik o pokazivanju mjesta gdje se nalaze otuđeni predmeti nezakonit dokaz. Pri tome, apelanti navode da je neprihvatljivo obrazloženje suda dato u vezi „priznanje“ drugoapelanta iz istrage, kada je pokazao gdje se nalaze otuđeni predmeti.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. siječnja 2018. godine, predstavka broj 48657/16, točka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. velječe 2019. godine, točka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine, točka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, predstavka broj 5503/02, točka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. travnja 2021. godine, predstavka broj 65159/17, točka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. studenog 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

10. Ustavni sud ukazuje da se apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, točka 23). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, točka 23).

11. Na temelju činjenica konkretnog predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navoda apelanata, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi u obrazloženju osporenih odluka dali relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naročito, Ustavni sud zapaža da su redoviti sudovi dali jasne razloge za svoj zaključak da je zapisnik o pokazu mjesta gdje su se nalazili otuđeni predmeti zakonit dokaz, te jasno obrazložili da u toku postupka protiv apelanata nije korišteno bilo kakvo „priznanje“ dato u istrazi. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi odgovorili na sva pitanja koja su bila ključna za donošenje odluke, te da stoga navodi apelanata ne dovode u pitanje zaključak Ustavnog suda o nepostojanju proizvoljnosti u postupanju tih sudova. Osim toga, apelanti ne navode, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.

12. U odnosu na navode apelanata o povredi prava na učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da su apelanti imali i koristili mogućnost podnošenja zakonom propisanog pravnog lijeka, a činjenica da korišteni pravni lijek nije rezultirao uspjehom apelanata u postupku, ne pokreće pitanje kršenja prava na učinkovit pravni lijek.

13. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata pokreću ustavna pitanja na koja se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

14. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.

16. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2700/22 (B.K. i D.K.) | Sudska praksa | Aktio