Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-795/21 (LU „Kozara“ Laktaši)
Odluka donesena 27. 03. 2025.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-795/21
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 03. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-795/21, rješavajući apelaciju LU „Kozara“ Laktaši, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica
Mirsad Ćeman, sudija Helen Keller, sudija
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 27. marta 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija LU „Kozara“ Laktaši podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 160606 20 Gž 3 od 30. decembra 2020. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. LU „Kozara“ Laktaši (u daljnjem tekstu: apelant), koje zastupa Trivun Kozomara, advokat iz Trna, podnijelo je 10. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Mal 160606 20 Gž 3 od 30. decembra 2020. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Mal 160606 17 Mal 2 od 20. avgusta 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i JPŠ „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac, Šumsko gazdinstvo Gradiška (u daljnjem tekstu: tužilac), zatraženo je 18. jula 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud, Osnovni sud i tužilac dostavili su odgovore na apelaciju u periodu od 1. avgusta 2022. do 11. avgusta 2022. godine.
4. Odgovori na apelaciju su 9. septembra 2022. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku na izjašnjenje. Apelantov punomoćnik nije dostavio izjašnjenje.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene – postupak okončan Odlukom Ustavnog suda broj AP-1867/19
6. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 Mal 160606 17 Mal 2 od 20. avgusta 2018. godine djelimično je usvojen tužiočev tužbeni zahtjev i apelant je obavezan da mu na ime naknade materijalne štete za oštećeni automobil isplati iznos od 1.456,83 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Tužbeni zahtjev je odbijen preko dosuđenog iznosa, a apelant je obavezan da tužiocu nadoknadi i troškove parničnog postupka.
7. Presudom Okružnog suda broj 71 0 Mal 160606 18 Gž 2 od 22. februara 2019. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena je prvostepena presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari i troškovima postupka, te su odbijeni zahtjevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
8. Postupajući po apelantovoj apelaciji, Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-1867/19 od 14. oktobra 2020. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ukinuo Presudu Okružnog suda broj 71 0 Mal 160606 18 Gž 2 od 22. februara 2019. godine i predmet vratio tom sudu uz nalog da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije. U navedenoj odluci Ustavni sud je zaključio da je prekršeno pravo na pravično suđenje jer je Okružni sud donio odluku „bez navođenja i elaboriranja svih relevantnih odredbi materijalnog prava, kao i uvažavanja svih relevantnih okolnosti konkretnog slučaja“, odnosno „da je propustio razmotriti sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno relevantni za utvrđivanje da li je apelant kao korisnik lovišta odgovoran za predmetnu štetu“.
Osporena odluka
9. Postupajući po navedenoj odluci Ustavnog suda, Okružni sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 71 0 Mal 160606 20 Gž 3 od 30. decembra 2020. godine kojom je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu. Okružni sud je u obrazloženju ukazao na sadržaj odredbi čl. 23, 57 i 58 Zakona o lovstvu, te je naveo da tim zakonom nije regulisano pitanje odgovornosti za štetu koju divljač prouzrokuje prilikom sudara s motornim vozilom. Sud je dalje naveo da divljač predstavlja opasnu stvar i da za štetu koja potiče od srndaća i druge divljači koja je zaštićena lovostajem, shodno odredbi člana 174 ZOO-a, odgovara lovačko društvo koje upravlja lovištem na području javnog puta na kojem je šteta nastala. S obzirom na to da je apelantov lovočuvar pristupio na lice mjesta i uklonio leš srndaća, Okružni sud je ocijenio pravilnim zaključak prvostepenog suda da se radi o lovištu kojim upravlja apelant. Sud je dalje ukazao na sadržaj odredbi čl. 13, 30, 31, 33 i 37 Zakona o javnim putevima kojima je regulisano održavanje i zaštita javnih puteva, te je istakao da iz činjeničnih utvrđenja prvostepenog suda ne proizlazi da je šteta nastala zbog propusta u održavanju magistralnog puta. Slijedom navedenog, sud je zaključio da su neosnovani apelantovi navodi o nedostatku pasivne legitimacije na njegovoj strani.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, apelant navodi da je pogrešno stanovište da je on odgovoran za nastalu štetu. Navodi da tužilac nije dokazao da je šteta nastala u granicama lovnog područja kojim gazduje apelant, niti da je apelant imalac divljači. Apelant navodi da sud nije odgovorio na te njegove žalbene prigovore. Apelant, takođe, navodi da se, shodno odredbi „člana 2“ Zakona o lovstvu, privredno-sportska i sportsko-rekreativna lovišta dodjeljuju na korišćenje na period od deset godina i da o dodjeli lovišta Ministarstvo zaključuje ugovor s korisnikom. Konačno, apelant navodi da je Okružni sud proizvoljno primijenio odredbe člana 32 Zakona o lovstvu i čl. 154, 173 i 174 ZOO-a.b)Odgovor na apelaciju
11. Okružni sud je naveo da ostaje pri razlozima navedenim u obrazloženju osporene odluke, te da nije došlo do povrede prava na koja se apelant poziva. Predložio je da Ustavni sud apelaciju odbije kao neosnovanu.
12. Osnovni sud je naveo da ostaje pri razlozima navedenim u obrazloženju osporene odluke i da nije došlo do povrede prava na koja se apelant poziva. Naveo je da je iscrpno obrazložio pitanja koja apelant problematizuje u apelaciji. Predložio je da Ustavni sud apelaciju odbije kao neosnovanu.
13. Tužilac je naveo da apelant nije dokazao da nije pasivno legitimisan za nastalu štetu i da iz priloga apelantovog dopisa broj 247/18 od 25. maja 2018. godine, u kojem se nalazi opis granica lovišta, proizlazi da se štetni događaj desio u lovištu kojim upravlja apelant. Predložio je da Ustavni sud apelaciju odbije kao neosnovanu.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i „Službeni glasnik RS“ br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04)
Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenom glasilu na srpskom jeziku, ali lektorisan na službene jezike u Bosni i Hercegovini, koji u relevantnom dijelu glasi: Ko odgovara za štetu
Član 174.
Za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara lice koje se njom bavi. […]
15. Zakon o lovstvu („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 60/09 i 50/13)
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o lovstvu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 60/09) koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 23. (1) Lovište čine lovna i nelovna površina. […] (5) Nelovnim površinama se smatraju: naselja, groblja, javni putevi, parkovi u naseljima, plantažni voćnjaci i vinogradi, objekti za liječenje i rekreaciju, aerodromi, dvorišta seoskih domaćinstava, stambenih zgrada, fabričkih i industrijskih objekata, površine koje služe za vojne, naučne i nastavne potrebe, kao i drugi objekti utvrđeni posebnim propisima.
VI - SPREČAVANjE ŠTETE I NAKNADA ŠTETE
Član 57. (1) Korisnik lovišta dužan je da preduzima mjere za sprečavanje štete koju divljač može pričiniti ljudima ili njihovoj imovini na zemljištu i vodi na kojima se nalazi lovište (održavanjem broja divljači prema kapacitetu lovišta i podnošljive brojnosti, obezbjeđenje prehrane u lovištu, angažovanje čuvara i drugo). (2) Vlasnici zemljišta i stoke, odnosno korisnici zemljišta na kome se nalazi lovište ili koja su u blizini lovišta dužni su da na tom zemljištu i objektima preduzimaju sve mjere za sprečavanje štete od divljači i na divljači. (3) Mjere za sprečavanje štete su postavljanje efikasnih ograda, električnog pastira, postavljanje plašila, zaštita mladih sadnica omotavanjem ili premazivanjem, ispaša stoke sa čobanom na površinama dozvoljenim za pašu, postavljanje plašilica na kosačice, kombajne i drugo. Član 58. (1) Za štetu koju pričini lovostajem zaštićena divljač naknadu pričinjene štete plaća korisnik lovišta. (2) Štetu koju učini divljač za koju je propisana stalna zabrana lova dužan je da nadoknadi subjekat koji je propisao zabranu. [...]
VI.Dopustivost i meritum
16. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da ne postoji nijedan drugi osnov propisan članom 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda zbog kojeg apelacija nije dopustiva, te apelacija nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
17. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
19. U vezi s navodima kojima apelant problematizuje način na koji su sudovi primijenili materijalno pravo, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće, prema članu 6 stav 1 Evropske konvencije, dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23 s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljenu u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).
20. Osim toga, pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje i ono obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke. Naime, nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obavezu sudova da detaljno odgovore na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, odnosno u žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima, već moraju odgovoriti na one argumente koji su ključni i odlučujući za donošenje odluke (vidi, npr. Evropski sud, Ajdarić protiv Hrvatske, presuda od 13. decembra 2011. godine, aplikacija broj 20883/09, tačka 34, i Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2478/06 od 17. septembra 2008. godine, stav 22 s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
21. Ustavni sud primjećuje da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke dao jasne i relevantne razloge za zaključak da je apelant, koji upravlja lovištem na području javnog puta na kojem je došlo do štete usljed udara vozila u divljač, odgovaran za tu štetu po principu objektivne odgovornosti, u smislu odredbe člana 174 ZOO-a. Sud je takođe analizirao relevantne odredbe Zakona o javnim putevima i jasno obrazložio zbog čega smatra da nastala šteta nije prouzrokovana propustom u održavanju magistralnog puta i da se stoga ne radi o odgovornosti društva koje upravlja javnim putem.
22. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je Odlukom o dopustivosti broj AP-558/20 od 8. septembra 2021. godine (objavljena na www.ustavnisud.ba) odbacio kao prima facie neosnovanu apelaciju koju je apelant iz tog postupka podnio protiv odluka redovnog suda kojima je odbijen tužbeni zahtjev kojim je u činjenično i pravno identičnoj situaciji tražio da se obaveže JP „Putevi Republike Srpske“ d.o.o. Banjaluka da mu naknadi nastalu štetu. U tom postupku apelant je prethodno, zbog istog štetnog događaja, vodio parnični postupak protiv lovačkog društva koje je upravljalo lovištem na području na kojem je šteta nastala i njegov tužbeni zahtjev je u tom postupku odbijen. Ta odluka redovnih sudova je ukinuta Odlukom Ustavnog suda broj AP-3412/18 od 8. aprila 2020. godine (objavljena na www.ustavnisud.ba) i u ponovnom postupku redovni sudovi su obavezali lovačko društvo da naknadi nastalu štetu.
23. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u postupku izvršenja odluke Ustavnog suda razmotrio sva ključna pitanja i o njima dao odgovarajuće obrazloženje, odnosno dovoljne i relevantne razloge zbog čega se, suprotno apelantovim navodima, ne može reći da u osporenoj odluci ima bilo kakve proizvoljnosti. Stoga, Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
24. Ustavni sud primjećuje da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdnje o povredi tog prava, u suštini, zasniva na istim navodima koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i zaključio da su neosnovani. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. VII.Zaključak
25. Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer je Okružni sud dao jasne i precizne razloge za zaključak da je apelant, koji upravlja lovištem na području javnog puta na kojem je došlo do štete usljed udara vozila u divljač, odgovaran za tu štetu po principu objektivne odgovornosti, a to obrazloženje Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne smatra proizvoljnim.
26. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.