Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3824/22 (M.Č. i drugi)
Odluka donesena 19. 01. 2023.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Radni odnos
- Radni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3824/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 01. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 19. januara 2023. godine, u predmetu broj AP-3824/22, rješavajući apelacije koje su podnijeli M. Č. i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
M. Č. protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 Rs 019297 20 Rsž od 28. februara 2022. godine;
R. D. protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 Rs 019298 20 Rsž od 5. aprila 2022 godine;
K. B. protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 Rs 019295 20 Rsž od 25. februara 2022 godine;
M. M. protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 Rs 019353 20 Rsž od 15. marta 2022 godine;
M. K. protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 Rs 019299 20 Rsž od 17. marta 2022 godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-3824/22
1. M. Č. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Tomislavgrada, koju zastupa Frano Baković advokat iz Tomislavgrada, podnijela je 10. oktobra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 2 Rs 019297 22 Rev od 5. jula 2022. godine i Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 2 Rs 019297 20 Rsž od 28. februara 2022. godine.
2. Ustavni sud konstatuje da je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-1741/22 od 8. juna 2022. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelantkinja podnijela protiv navedene presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 5. jula 2022. godine apelantkinjina revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
2. AP-3825/22
3. R. D. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Tomislavgrada, koju zastupa Frano Baković advokat iz Tomislavgrada, podnijela je 10. oktobra 2022 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 68 2 Rs 019298 22 Rev od 16. avgusta 2022. godine i Presude Kantonalnog suda broj 68 2 Rs 019298 20 Rsž od 5. aprila 2022 godine.
4. Ustavni sud konstatuje da je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-1768/22 od 8. juna 2022. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelantkinja podnijela protiv navedene presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 16. avgusta 2022. godine apelantkinjina revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
3. AP-3847/22
5. K. B. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Tomislavgrada, koju zastupa Frano Baković advokat iz Tomislavgrada, podnijela je 11. oktobra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 68 2 Rs 019295 22 Rev od 5. jula 2022. godine i Presude Kantonalnog suda broj 68 2 Rs 019295 20 Rsž od 25. februara 2022 godine.
6. Ustavni sud konstatuje da je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-1744/22 od 8. juna 2022. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelantkinja podnijela protiv navedene presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 5. jula 2022. godine apelantkinjina revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
4. AP-3849/22
7. M. M. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Tomislavgrada, koju zastupa Frano Baković advokat iz Tomislavgrada, podnijela je 11. oktobra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 68 2 Rs 019353 22 Rev od 16. avgusta 2022. godine i Presude Kantonalnog suda broj 68 2 Rs 019353 20 Rsž od 15. marta 2022 godine.
8. Ustavni sud konstatuje da je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-1772/22 od 8. juna 2022. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelantkinja podnijela protiv navedene presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 16. avgusta 2022. godine apelantkinjina revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
5. AP-3850/22
9. M. K. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Tomislavgrada, koju zastupa Frano Baković advokat iz Tomislavgrada, podnijela je 11. oktobra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 68 2 Rs 019299 22 Rev od 14. juna 2022. godine i Presude Kantonalnog suda broj 68 2 Rs 019299 20 Rsž od 17. marta 2022 godine.
10. Ustavni sud konstatuje da je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-1770/22 od 8. juna 2022. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelantkinja podnijela protiv navedene presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 14. juna 2022. godine apelantkinjina revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
Činjenice predmeta
11. Prvostepenim presudama obavezana je tužena (Osnovna škola „Ivan Mažuranić“ Tomislavgrad) da apelantkinjama, na ime razlike mjesečne osnovne plate, isplati određene novčane iznose za 2015., 2016. i 2017. godinu, sve sa zakonskim zateznim kamatama.
12. Drugostepenim presudama uvažene su žalbe tužene i preinačene prvostepene presude tako što su tužbeni zahtjevi apelantkinja odbijeni kao neosnovani. U obrazloženju osporenih presuda Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud utvrdio da su apelantkinje, u periodu od 2000. do 2008. godine, zaključile sa tuženom ugovore o radu na neodređeno vrijeme. Prema tim ugovorima apelantkinje obavljaju poslove nastavnika razredne nastave, a utvrđeno je i da posjeduju višu stručnu spremu. Kantonalni sud je ukazao da je članom 10. navedenih ugovora o radu ugovoreno da će se uposleniku plata isplaćivati prema propisima kantona kojima se regulišu plate za korisnike budžeta, kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radu tužene (u daljnjem tekstu: Pravilnik). U vezi s tim, Kantonalni sud se pozvao na odredbe člana 37. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor) i člana 69. Pravilnika kojima je propisano određivanje koeficijenta i utvrđivanje osnovne plate zaposlenika. Nadalje, Kantonalni sud je ukazao da je članom 2. Odluke o utvrđivanju platnih razreda i koeficijenata za plate zaposlenika u osnovnim školama Kantona 10 (u daljnjem tekstu: Odluka) propisano deset platnih razreda u zavisnosti od stepena školske spreme. Pri tome je članom 3. stav (2) Odluke propisano da se uposlenici koji imaju višu stručnu spremu razvrstavaju u V platni razred sa pripadajućim koeficijentom od 2,40. Na osnovu toga, Kantonalni sud je zaključio da su pravilno razvrstane plate apelantkinja kao nastavnika razredne nastave sa višom stručnom spremom u V platni razred sa pripadajućim koeficijentom. Konačno, Kantonalni sud je istakao da su neosnovani navodi apelantkinja da su diskriminisane u odnosu na druge zaposlenike tužene koji obavljaju poslove iste složenosti kao i one, ali imaju visoku stručnu spremu i utvrđen im je veći koeficijent.
13. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3824/22.
14. Apelantkinje se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinje, u suštini, ponavljaju navode koje su iznijele i u postupku pred redovnim sudovima. Naročito, smatraju da je Kantonalni sud pogrešno primijenio relevantne odredbe Pravilnika kada je zaključio da se obračun plate vrši prema kriterijumu školske spreme, a ne prema složenosti poslova koje apelantkinje obavljaju. U vezi s tim, apelantkinje navode da su diskriminisane u odnosu na druge zaposlenike tužene koji obavljaju poslove iste složenosti kao i apelantkinje, ali sa visokom stručnom spremom, te kojima je utvrđen viši koeficijent od 2,60.
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
16. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
17. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelantkinje pozvale odnose isključivo na način na koji je Kantonalni sud primijenio materijalno pravo. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).
18. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u osporenim odlukama odgovorio na sva pitanja koja su bila ključna za donošenje odluke. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, dovodeći u vezu ugovore o radu sa relevantnim odredbama Kolektivnog ugovora, Pravilnika i Odluke, dao jasne razloge za svoj zaključak o neosnovanosti zahtjeva apelantkinja za isplatu plate po višem koeficijentu od onog u koji su razvrstane prema stepenu školske spreme koju posjeduju, zato što je Odlukom propisano da se razvrstavanje po platnim razredima vrši upravo na osnovu stručne spreme (vidi tačku 12. ove odluke). Takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Također, apelantkinje ne navode, niti Ustavni sud zapaža da su u provedenim postupcima prekršene neke procesne garancije iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnim slučajevima ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava apelantkinja na pravično suđenje.
19. Osim toga, apelantkinje su se pozvale i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnim slučajevima ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u pojedinačnim apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. Stoga, Ustavni sud smatra da su i navodi apelantkinja o kršenju prava na imovinu također očigledno (prima facie) neosnovani. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije utvrdio povredu ustavnih prava na pravično suđenje i imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2268/22 od 5. oktobra 2022. godine, dostupna na Internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
20. U odnosu na navode apelantkinja kojima ukazuju na diskriminaciju, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u svojim odlukama odlučio o identičnim tvrdnjama apelantkinja, a da apelantkinje nisu u apelacijama navele ništa čime bi te svoje navode učinile vjerovatnim. Stoga su i ovi navodi apelantkinja očigledno (prima facie) neosnovani.
21. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinja pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvale, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinje imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
22. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić