Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1073/22 (ASA banka d. d. Sarajevo)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1073/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-1073/22, rješavajući apelaciju ASA banke d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija ASA banke d.d. Sarajevo zbog prekomjerne dužine izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 Ip 035477 19 Ip od 4. juna 2024. godine, koje je ispravljeno Rješenjem broj 29 0 Ip 035477 19 Ip od 12. septembra 2024. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. ASA banka d. d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Amra Begić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 24. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 29 0 Ip 035477 19 Ip. Apelantica je 14. juna 2022. godine dostavila urgenciju za postupanje u konkretnom predmetu.
2. Apelantica je 12. decembra 2019. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika DOO A3 Promet Kikači na osnovu notarski obrađenog ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi naplate novčane tražbine. Predloženo je izvršenje zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti i prodajom nekretnina izvršenika. Općinski sud je donio rješenje o izvršenju od 27. decembra 2019. godine. Općinski sud je 27. aprila 2020. godine donio rješenje kojim se prigovor izvršenika odbija kao neosnovan. Kantonalni sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 4. juna 2020. godine primio je spis na postupanje po žalbi.
3. U međuvremenu Općinski sud je naložio apelantici da plati troškove vještačenja, nakon čega je donio rješenje o vještačenju putem vještaka različite struke. Vještak građevinske struke je obavijestio sud da nije u mogućnosti vještačiti, dok je vještak geodetske struke spis vratio sudu. Općinski sud je ponovo naložio apelantici da plati troškove vještačenja, nakon čega je donio rješenje o vještačenju u konkretnom predmetu. Vještaci su 10. maja 2022. godine dostavili sudu nalaze i mišljenja. Kantonalni sud je 13. juna 2022. godine donio rješenje kojim je uvažio izvršenikovu žalbu, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
4. Općinski sud je zakazao ročište za 26. oktobar 2022. godine. Na prvom ročištu za prodaju nekretnina 14. decembra 2023. godine apelantica je kupila nekretnine izvršenika za određeni iznos. Općinski sud je 4. juna 2024. godine donio rješenje o namirenju. Općinski sud je 12. septembra 2024. godine donio rješenje kojim je ispravio navedeno rješenje od 4. juna 2024. godine i utvrdio da je apelantica namirena u cijelosti.
5. Apelantica ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da postupak traje dugo, odnosno da Općinski sud i Kantonalni sud, i pored njenih urgencija, nisu okončali postupak.
6. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 10. oktobra 2022. godine naveo da je tokom postupka došlo do promjene postupajućeg sudije, kao i da je nakon izjavljene žalbe, suprotno navodima apelacije, nastavio preduzimati procesne radnje. Općinski sud je na traženje Ustavnog suda dostavio informaciju da je donio rješenje o namirenju od 4. juna 2024. godine te rješenje od 12. septembra 2024. godine, koja su pravomoćna od 4. oktobra 2024. godine, kojim je postupak okončan i apelantica namirena u cijelosti, te je predmet arhiviran.
7. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju od 17. oktobra 2022. godine naveo Plan rješavanja starih predmeta koji je obavezan provoditi u skladu s instrukcijama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, te na prevelik broj predmeta koji se nalaze na rješavanju pred tim sudom.
8. Ustavni sud je 18. oktobra 2022. godine apelantici dostavio odgovore Općinskog suda i Kantonalnog suda (od 10. i 17. oktobra 2022. godine) na izjašnjenje. Međutim, apelantica nije dostavila izjašnjenje u ostavljenom roku.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
11. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
12. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
13. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, dužina trajanja izvršnog postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). U vezi s konkretnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski, Scollo protiv Italije, 1995).
14. Ustavni sud smatra da je ovaj postupak bio složen zbog okolnosti konkretnog slučaja, imajući u vidu da se morala utvrditi vrijednost založene nekretnine vještačenjem dva vještaka, građevinske i geodetske struke. Osim toga, Ustavni sud smatra da je ovaj postupak od većeg značaja za apelanticu. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u skladu s procesnim mogućnostima provodio procesne radnje, kao i da nije bilo nepotrebnog odugovlačenja postupka. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je nakon podnošenja apelacije apelantica u cijelosti namirila potraživanje. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Kantonalnom sudu trebalo oko dvije godine da donese odluku. Međutim, ta okolnost, sama po sebi, u konkretnom slučaju nije zaustavila tok izvršnog postupka jer žalba ne odlaže provođenje izvršenja prema prvostepenom rješenju o izvršenju. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da se uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima. Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu nesumnjivo ispoštovano. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju redovnih sudova nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka. Osim toga, apelantica se pozvala i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njeno pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
15. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelanticini navodi u apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji treba meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman