Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-707/21 (R. K.)

Odluka donesena 19. 01. 2023.

  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-707/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 01. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 19. januara 2023. godine, u predmetu broj AP-707/21, rješavajući apelaciju Ramize Kovačević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka d), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ramize Kovačević podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 072370 19 Gž 2 od 9. decembra 2019. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. Ramiza Kovačević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Enver Baždar advokat iz Sarajeva, podnijela je 4. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 072370 19 Gž 2 od 9. decembra 2019. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 072370 19 P 2 od 29. marta 2019. godine naloženo je tuženom S.K. da tužiocu I.K. – apelantičinom suprugu (u daljnjem tekstu: apelantičin prednik) isplati novčani iznos naveden u izreci presude sa zakonskim zateznim kamatama, te da mu nadoknadi troškove postupka. Dio tužbenog i zahtjeva za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa odbijen je kao neosnovan.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 072370 19 Gž 2 od 9. decembra 2019. godine uvažena je žalba tuženog i prvostepena presuda je preinačena na način da je tužbeni zahtjev apelantičinog prednika odbijen i on je obavezan da tužiocu nadoknadi troškove postupka. U obrazloženju presude Kantonalni sud je ukazao da iz odredbe člana 18.a) Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima proizlazi da povrat sredstava uloženih na ime neophodnih troškova u stan, privremeni korisnik može da ostvari samo od prijašnjeg nosioca stanarskog prava. U vezi sa tim, sud je istakao da je tuženi stekao stanarsko pravo tek 4. maja 2000. godine, potpisivanjem ugovora o korištenju stana, iako je u stan uselio 1994. godine. Stoga je sud zaključio da je apelantičin prednik utuženu naknadu mogao zahtijevati samo od davaoca stana na korištenje. Konačno, sud je istakao i da apelantičin prednik nije dokazao da je radove, čiju naknadu je zahtijevao, finansirao iz vlastitih sredstava.

4. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je apelantičin prednik preminuo 6. juna 2018. godine i da je ona, rješenjem od 24. januara 2019. godine, proglašena zakonskim nasljednikom sa 1/1 na cjelokupnoj imovini ostavioca prijavljenoj u ostavinsku masu: stanu, potraživanju kod banaka i automobilu.

5. Apelantica smatra da joj je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa tim, apelantica navodi da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo i da obrazloženje osporene odluke ne zadovoljava standard prava na obrazloženu odluku. Apelantica navodi i da je pogrešan stav suda da tuženi nije bio nosilac stanarskog prava, jer u suprotnom ne bi mogao vratiti stan u posjed. Takođe navodi da je stav suda da apelantičin prednik nije dokazao da je vlastitim sredstvima finansirao radove, „nekorektan“. Konačno, apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“, te je zahtijevala naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;

7. Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 16. stav (1) tačka b) Pravila Ustavnog suda propisano da su učesnici u postupku pred Ustavnim sudom stranke koje su učestvovale u postupku u kojem je donesena odluka koja se osporava apelacijom i sud, odnosno organ čija je presuda, odnosno odluka, predmet apelacije (član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine). Takođe, Ustavni sud, dalje podsjeća da je odredbama člana 63. stav (2) Pravila Ustavnog suda predviđeno da će se u slučaju da ako apelant umre u toku postupka po apelaciji, postupak obustaviti ukoliko nasljednik u roku od 30 dana od dana smrti ne podnese pismeni zahtjev da preuzima nastavak postupka.

8. Međutim, u konkretnom slučaju, apelantičin prednik, koji je bio stranka u postupku pred redovnim sudovima, preminuo je prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), u slučajevima kada je direktna žrtva umrla prije nego što je predstavka podnesena sudu, imao restriktivan pristup. Evropski sud je, u takvim slučajevima, spreman da prizna aktivnu legitimaciju srodnicima direktne žrtve kada su pritužbe bile od opšteg interesa u kontekstu zaštite ljudskih prava i kada su podnosioci predstavke, kao nasljednici, imali legitiman interes da nastave sa zahtjevom ili na osnovu direktnog uticaja na imovinska prava podnosioca predstavke (vidi Evropski sud, Pinkas i drugi protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 4. oktobra 2022. godine, predstavka br. 8701/21, tač. 34-35. sa daljnjim referencama).

9. Dovodeći navedene standarde u kontekst konkretnog slučaja, Ustavni sud primjećuje da se ne radi o pitanju od opšteg interesa, niti ishod osporene presude ima direktan učinak na apelantičina imovinska prava. Ovo posebno imajući u vidu da eventualna novčana potraživanja apelantičinog prednika, koja su predmet osporene odluke, nisu bila predmet ostavinskog postupka iza apelantičinog prednika (vidi tačka 4. ove odluke) koji je okončan rješenjem o nasljeđivanju od 24. januara 2019. godine (vidi, mutatis matandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 110/21 od 18. oktobra 2022. godine, tačka 29.).

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-707/21 (R. K.) | Sudska praksa | Aktio