Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-686/21 (V. S.)
Odluka donesena 27. 03. 2025.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Invalidnina
- Pravično suđenje - razuman rok
- Pristup sudu
- Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
- Upravni spor
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko - invalidske zaštite
- Zakon o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Ispravka Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-686/21
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 03. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-686/21, rješavajući apelacije Vlade Sablje, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Valerija Galić, dopredsjednica Angelika Nußberger, dopredsjednica
Mirsad Ćeman, sudac
Helen Keller, sutkinja
Ledi Bianku, sudac
Marin Vukoja, sudacna sjednici održanoj 27. marta 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvajaju apelacije Vlade Sablje.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 002327 19 U 2 od 5. studenog 2020. godine.
Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da apelantu Vladi Sablji u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obvezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbijaju se kao neutemeljene apelacije Vlade Sablje podnesene protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 002327 19 U 2 od 5. studenog 2020. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u svezi sa pravom na pravično suđenje.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Vlado Sabljo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Posušja, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 1. ožujka 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 002327 19 U 2 od 5. studenog 2020. godine i Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-I-03-41-ZKZ-214/15 od 27. prosinca 2018. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP-686/21.
2. Apelant je, posredstvom istog odvjetnika, 29. lipnja 2021. godine podnio novu apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 70 0 U 002327 2l Uvp od 12. svibnja 2021. godine, Presude Vrhovnog suda broj 70 0 U 002327 19 U 2 od 5. studenog 2020. godine i Rješenja Ministarstva broj UP-I-03-41-ZKZ-214/15 od 27. prosinca 2018. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP-2317/21.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Kako se navedenim apelacijama osporavaju odluke koje su Ministarstvo i Vrhovni sud donijeli u okviru istog predmeta, Ustavni sud je, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-686/21.
4. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Ministarstva zatraženo je 22. lipnja 2022. godine da dostave odgovore na apelacije.
5. Vrhovni sud je 28. lipnja i 7. srpnja 2022. godine dostavio odgovore na apelacije, dok Federalno ministarstvo nije dostavilo odgovor na apelacije u ostavljenom roku.
6. Odgovori na apelacije su 20. srpnja 2022. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja, ali on nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
8. Rješenjem Službe za branitelje iz Domovinskog rata Općine Posušje (u daljnjem tekstu: Služba) broj 07-41-708/06 od 5. kolovoza 2006. godine apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida (u daljnjem tekstu: RVI) V. grupe sa 70 % vojnog invaliditeta – trajno, po osnovi ozljeđivanja kao pripadnik HVO-a, s pravom na osobnu invalidninu i ostalim pravima propisanim zakonom.
Osporeni postupak
9. Rješenjem Ministarstva broj UP-I-03-41-ZKZ-2581/13 od 30. ožujka 2012. godine u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu apelantu je prestalo svojstvo RVI i pravo na osobnu invalidninu.
10. Presudom Vrhovnog suda broj 70 0 U 002327 12 U od 28. studenog 2014. godine uvažena je apelantova tužba, poništeno je rješenje Ministarstva i predmet vraćen Ministarstvu na ponovno rješavanje.
11. Rješenjem Ministarstva broj UP-I-03-41-ZKZ-214/15 od 27. prosinca 2018. godine ukinuto je konačno rješenje Službe od 5. kolovoza 2006. godine i upravna stvar riješena tako što je apelantu prestalo svojstvo RVI i pravo na osobnu invalidninu.
12. Ministarstvo je u obrazloženju ukazalo da je utvrđeno da je apelantov invaliditet ispod 20 % tako da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 7. točka 3. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite (u daljnjem tekstu: Zakon o provođenju kontrole zakonitosti) i čl. 3. i 10. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji (u daljnjem tekstu: Zakon o pravima branitelja) za daljnje priznavanje svojstva RVI.
13. Apelant je protiv rješenja Ministarstva podnio tužbu Vrhovnom sudu u kojoj je, između ostalog, predložio da „nakon održane javne rasprave i provedenog medicinskog vještačenja po vještacima medicinske struke donese presudu“.
14. Presudom Vrhovnog suda broj 70 0 U 002327 19 U 2 od 5. studenog 2020. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva. Vrhovni sud je u obrazloženju naveo da je održao javnu raspravu u prisutnosti apelantovog punomoćnika, a u odsutnosti uredno obaviještenog zakonskog zastupnika tuženog organa. Vrhovni sud je dalje naveo da je apelantov punomoćnik na javnoj raspravi izjavio da ostaje pri navodima iz tužbe. Vrhovni sud je istaknuo da je nadležna liječnička komisija, postupajući po izjavljenom prigovoru, u nalazu i mišljenju dala potpunu, jasnu i dovoljno obrazloženu ocjenu vojnog invaliditeta u skladu s odredbama relevantnih pravilnika i na temelju medicinske dokumentacije o liječenju i neposrednog pregleda apelanta. Imajući to u vidu, sud je zaključio da je rješenje Ministarstva doneseno u skladu s relevantnim propisima i da pravilnost i zakonitost rješenja nije dovedena u pitanje navodima tužbe.
15. Rješenjem Vrhovnog suda broj 70 0 U 002327 2l Uvp od 12. svibnja 2021. godine odbačen je apelantov zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke kao nedozvoljen.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
16. Apelant navodi da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“, pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelant navodi da je u postupku proizvoljno utvrđeno činjenično stanje, da su proizvoljno primijenjeni pozitivno-pravni propisi i da su dokazi proizvoljno ocijenjeni. Apelant smatra da nalaz i mišljenje liječničke komisije nije objektivni prikaz njegovog zdravstvenog stanja i da nema prihvatljivog obrazloženja procjene vojnog invaliditeta. U svezi s tim, apelant smatra da je sud bio dužan odrediti dodatno medicinsko vještačenje po njegovom prijedlogu i da mu je uskraćeno pravo na pristup sudu zbog odbijanja takvog prijedloga, koji je predložen i u tužbi i na javnoj raspravi. Nadalje, apelant navodi da mu nije omogućeno izjasniti se o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje spora, te „da je Vrhovni sud propustio održati javnu raspravu, odnosno provesti dokaze i sam utvrditi činjenično stanje“. Osim toga, apelant smatra da mu je povrijeđeno i pravo na učinkovit pravni lijek jer je sud „paušalno odlučio o navodima apelanta i nekritički prihvatio kao istinite navode službenih tijela“. Također, apelant ukazuje da je postupak dugo trajao, što je suprotno pravu na suđenje u razumnom roku iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.b)Odgovor na apelacije
17. Vrhovni sud je naveo da u cijelosti ostaje pri svojoj odluci i razlozima na koje se pozvao u osporenoj presudi i rješenju.
V.Relevantni propisi
18. Zakon o pravima branitelja i članova njihovih obitelji („Službene novine Federacije BiH“ br. 33/04, 56/05 - ispravka, 70/07, 9/10, 95/13 – odluka USFBiH, 90/17, 29/22 i 60/24) U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji („Službene novine Federacije BiH“ br. 33/04, 56/05 - ispravka, 70/07, 9/10, 95/13 – odluka USFBiH i 90/17) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Članak 3. stavak (1)
Ratni vojni invalid je državljanin Bosne i Hercegovine koji je obavljajući vojne dužnosti, druge dužnosti za ciljeve obrane u sastavu Oružanih snaga, sudjelujući u obrani Bosne i Hercegovine u vremenu i pod uvjetima i okolnostima iz članka 2. stavak 1. ovoga Zakona, zadobio ranu, ozljedu, bolest ili pogoršanje bolesti, pa je uslijed toga nastupilo oštećenje njegova organizma najmanje za 20%.
19. Zakon o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite („Službene novine Federacije BiH“ br. 82/09, 11/10 – ispravka, 4/13 – odluka USFBiH, 24/13 – odluka USFBiH i 103/21)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite („Službene novine Federacije BiH“ br. 82/09, 11/10 – ispravka, 4/13 – odluka USFBiH i 24/13 – odluka USFBiH) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
VI. POSTUPAK REVIZIJE RJEŠENJA
Članak 7. stavak (3) (Revizija rješenja kojima su priznata prava) (3) U slučajevima iz članka 6. stavak 7. ovoga zakona kada mjerodavno povjerenstvo Instituta utvrdi manji ili veći procenat vojnog invaliditeta u odnosu na ranije utvrđeni procenat vojnog invaliditeta ili utvrdi vojni invaliditet ispod 20%, ili manji ili viši stupanj ortopedskog dodatka ili dodatka za tuđu njegu i pomoć od druge osobe, Federalno ministarstvo će u postupku revizije ukinuti rješenje s danom donošenja novoga rješenja i samo riješiti upravnu stvar, bez pozivanja korisnika prava po bilo kojoj osnovi.
NAPOMENA:
Presuda Ustavnog suda Federacije BiH broj U-17/12 glasi: Utvrđuje se da članak 7. st. 2. i 3. u dijelu koji glasi: „i samo riješiti upravnu stvar bez pozivanja korisnika prava na bilo kojem temelju“ Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite („Službene novine Federacije BiH“ broj 82/09) nisu u suglasnosti sa člankom 6. stavak 1. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
20. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 48/99 i 61/22)
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
14. Ekonomičnost postupka
Članak 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
21. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH” broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
5. Ostale odredbe postupka
Članak 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
22. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Članak 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
23. U skladu sa člankom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
25. U konkretnom slučaju apelant je u roku, koji je propisan u članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, osporio i rješenje Vrhovnog suda od 12. svibnja 2021. godine kojim je njegov zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke odbačen kao nedozvoljen. Slijedom navedenog, konačna odluka u osporenom postupku je presuda Vrhovnog suda od 5. studenog 2020. godine, protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova propisanih po zakonu. Osporenu konačnu presudu Vrhovnog suda apelant je primio 19. veljače 2021. godine, a apelacija broj AP-686/21 podnesena je 1. ožujka 2021. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive, niti su očigledno (prima facie) neutemeljene.
26. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacije ispunjavaju uvjete glede dopustivosti.
VII.Meritum
27. Apelant tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“, pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju te pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.a)Pravo na pravično suđenje
28. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
29. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]
U odnosu na osporene odluke
30. Ustavni sud zapaža da apelant navodi da mu nije omogućeno izjasniti se o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje spora. U svezi s tim, Ustavni sud smatra da apelant, u biti, ukazuje na kršenje načela ravnopravnosti stranaka u postupku iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ustavni sud podsjeća da načelo ravnopravnosti strana u postupku, kako je Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) utvrdio u svojoj praksi u kontekstu građanskog postupka, podrazumijeva da objema stranama mora biti dana razumna mogućnost izlaganja svog predmeta, uključujući i iznošenje dokazne građe, pod uvjetima koji ih ne stavljaju u znatno podređen položaj u odnosu na protivnika (vidi Europski sud, Dombo Beheer B. V. protiv Holandije, presuda od 27. listopada 1993. godine, predstavka broj 14448/88, točka 33., i Letinčić protiv Hrvatske, presuda od 3. svibnja 2016. godine, predstavka broj 7183/11, točka 48.). U svezi s tim, Ustavni sud uočava da iz obrazloženja presude Vrhovnog suda proizlazi da je nadležna liječnička komisija, po apelantovom prigovoru, na temelju uvida u kompletnu medicinsku dokumentaciju i neposrednog pregleda apelanta donijela konačan nalaz i mišljenje. Osim toga, iz obrazloženja osporene presude slijedi da je Vrhovni sud održao javnu raspravu u prisutnosti apelantovog punomoćnika, koji je izjavio da ostaje pri navodima iz tužbe. Dakle, proizlazi da je nesporno da je apelant sudjelovao u postupku ravnopravno s drugom stranom u postupku, odnosno da apelant neutemeljeno prigovara da mu nije omogućeno izjasniti se o svim činjenicama i okolnostima, tj. da je povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka u postupku iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
31. Nadalje, u svezi s navodima koji se tiču proizvoljnosti u postupanju suda pri utvrđivanju činjenica i primjeni pozitivno-pravnih propisa, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Europskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, točka 23. s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljenu u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, točka 23.).
32. U konkretnom slučaju apelant dovodi u pitanje činjenično stanje koje je utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja nadležne liječničke komisije, odnosno ističe da je sud trebao odrediti dodatno medicinsko vještačenje, zbog čega mu je uskraćeno pravo na pristup sudu. Ustavni sud zapaža da se Vrhovni sud nije izjasnio u svezi s apelantovim prijedlogom za dodatno medicinsko vještačenje iz tužbe. Međutim, imajući u vidu da je Vrhovni sud u cijelosti prihvatio odluku Ministarstva koje je zaključilo da je nadležna liječnička komisija u nalazu i mišljenju dala potpunu, jasnu i dovoljno obrazloženu ocjenu vojnog invaliditeta u skladu s relevantnim odredbama, na temelju medicinske dokumentacije o liječenju i na temelju neposrednog pregleda apelanta, Ustavni sud smatra da su neutemeljeni apelantovi navodi koji se odnose na potrebu za dodatnim medicinskim vještačenjem (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1439/21 od 5. listopada 2022. godine, točka 12., dostupna na www.ustavnisud.ba). Uostalom, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka analizirao presude Vrhovnog suda u kojima je taj sud obrazložio da je odbio prijedlog za dodatno vještačenje jer Zakon o provođenju kontrole zakonitosti ne poznaje vještačenje posredstvom vještaka medicinske struke, te da „poslove medicinskog vještačenja liječničkih komisija obavlja Institut za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja“. Ustavni sud u ovakvom obrazloženju nije našao bilo kakvu proizvoljnost (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1279/21 od 2. studenog 2022. godine, toč. 5. i 11., dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
33. Stoga, imajući u vidu sve navedeno, kao i vlastitu praksu, Ustavni sud smatra da osporenim odlukama u konkretnom slučaju nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
U odnosu na suđenje u razumnom roku
34. Ustavni sud ponavlja da se, prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, duljina trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, točka 38., i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. ožujka 2021. godine, predstavka broj 59181/18, točka 18.).
35. Ustavni sud zapaža da je u postupku provedenom po službenoj dužnosti Ministarstvo donijelo rješenje od 30. ožujka 2012. godine, a da je postupak okončan presudom Vrhovnog suda od 5. studenog 2020. godine. Dakle, postupak je u konkretnom slučaju trajao osam godina i oko sedam mjeseci, što je relevantno razdoblje koje će ispitati Ustavni sud. Osim toga, radilo se o odlučivanju koje je bilo od većeg značaja za apelanta, ali Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenom predmetu. Također, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim postupcima doprinio duljini trajanja postupka.
36. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da je Ministarstvo po službenoj dužnosti donijelo rješenje, koje je Vrhovni sud ukinuo nakon dvije godine i osam mjeseci i predmet vratio Ministarstvu na ponovno rješavanje. Ustavni sud dalje zapaža da je Ministarstvo u ponovnom postupku donijelo rješenje nakon više od četiri godine (računajući od datuma donošenja presude Vrhovnog suda). Nakon toga, odlučujući o apelantovoj tužbi, Vrhovni sud je u roku od godinu i oko 10 mjeseci donio konačnu odluku u predmetu. Ustavni sud ističe da Ministarstvo nije dostavilo odgovor na apelacije, a Vrhovni sud u odgovoru na apelacije nije se izjasnio u odnosu na navode o duljini trajanja postupka.
37. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u ovoj oblasti, za što ne postoji ni učinkovit pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. svibnja 2017. godine, toč. 53.–
66., i druge odluke od 10. svibnja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da duljina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
38. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Naknada nematerijalne štete
39. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. rujna 2022. godine, toč. 32.–34.), Ustavni sud smatra da, u smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 600,00 KM. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostala prava
40. Apelant ukazuje i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi sa tim, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdnje o povredi tog prava, u biti, temelji na istim navodima koje je istaknuo u svezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim točkama ove odluke i zaključio da su neutemeljeni. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
41. U svezi s navodima o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, Ustavni sud ukazuje da je apelant imao i koristio mogućnost podnošenja zakonom propisanog pravnog lijeka. Činjenica da korištenje navedenog pravnog lijeka nije rezultiralo odlukom kojom je apelant zadovoljan ne dovodi ni na koji način u pitanje njegovu dostupnost ili efikasnost, niti na bilo koji način pokreće pitanja prema članku 13. Europske konvencije u svezi sa pravom na pravično suđenje. Stoga su i ovi apelantovi navodi neutemeljeni.
VIII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije budući da je postupak kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu trajao osam godina i oko sedam mjeseci, čemu je u najvećoj mjeri doprinijela duljina postupka pred Ministarstvom pred kojim je ponovni postupak trajao više od četiri godine, kao i duljina trajanja postupka pred Vrhovnim sudom pred kojim je postupak (prva faza) po apelantovoj tužbi trajao dvije godine i oko osam mjeseci.
43. Ustavni sud, dalje, zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje jer nije bilo moguće zaključiti da je prekršeno načelo ravnopravnosti strana u postupku, niti da su Ministarstvo i Vrhovni sud postupali proizvoljno ili „očigledno nerazumno“.
44. Nema povrede ni prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije kada je apelant imao mogućnost i koristio zakonom propisani pravni lijek, a činjenica da taj pravni lijek nije rezultirao apelantovim uspjehom u predmetnom postupku per se ne pokreće pitanje povrede navedenog prava.
45. Na temelju članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
46. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.