Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3773/22 (A. D.)

Odluka donesena 23. 03. 2023.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
  • Habeas corpus – postupak
  • Proceduralne garancije preispitivanja zakonitosti lišenja ili hapšenja
  • Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
  • Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
  • Krivični postupak
  • Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
  • Pritvor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3773/22

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 03. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3773/22, rješavajući apelaciju Aldina Demirovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nussberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 23. marta 2023. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Aldina Demirovića podnesena protiv rješenjā Općinskog suda u Bosanskoj Krupi br. 18 0 K 053867 22 Kv od 21. septembra 2022. godine i 18 0 K 053867 22 Kpp od 19. septembra 2022. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Aldin Demirović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Krupe, kojeg zastupa Amir Ezić advokat iz Bosanske Krupe, podnio je 4. oktobra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješênja Općinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 18 0 K 053867 22 Kv od 21. septembra 2022. godine i 18 0 K 053867 22 Kpp od 19. septembra 2022. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog tužilaštva Unsko - sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) je zatraženo 11. oktobra 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Pozvani su, 25. oktobra i 4. novembra 2022. godine dostavili odgovore na apelaciju, koji su 1. i 7. novembra 2022. godine proslijeđeni apelantu radi izjašnjenja. Apelant je 10. novembra 2022. godine, dostavio izjašnjenje.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Tužilaštvo vodi istragu protiv apelanta, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio više krivičnopravnih radnji - kupovine opojnih droga radi prodaje, prenosa i držanja radi prodaje, te prodaje opojnih droga, neposredno ili preko lica koja je angažovao.

6. Općinski sud je, 19. septembra 2022. godine, održao ročište povodom prijedloga Tužilaštva za određivanje pritvora apelantu (u daljnjem tekstu: prijedlog). Općinski sud je, u uvodu zapisnika sa ročišta, konstatovao da je apelantov branilac izjavio da je blagovremeno upoznat o određivanju ročišta, „da je njemu i apelantu Tužilaštvo uručilo svu dokumentaciju vezanu za prijedlog“ i da mu je omogućeno dovoljno vremena da se kvalitetno može upoznati sa suštinom prijedloga i dostavljenih dokaza. Također, Općinski sud je u dijelu zapisnika u kojem su interpretirani braniočevi navodi, naveo „da apelantu nije dostavljen Prijedlog.“

7. Općinski sud (sudija za prethodni postupak) je donio Rješenje broj 18 0 K 053867 22 Kpp od 19. septembra 2022. godine, kojim je apelantu odredio pritvor u trajanju od najduže mjesec dana, počev od 16. septembra 2022. godine, kada je lišen slobode. Apelantu je pritvor određen zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo Neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) i postojanja posebnog uvjeta za pritvor zbog opasnosti da će počiniti novo krivično djelo (iteracijske opasnosti) iz člana 146. stav 1. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH).

8. Općinski sud je istakao da je iz prikupljenih dokaza, kako subjektivnih (iskazi četiri svjedoka) tako i opisanih objektivnih dokaza (uključujući dokaze pribavljene prilikom pretresa kuća, ostalih prostorija i pokretnih stvari koje koristi apelant), utvrdio da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio krivično djelo povodom kojeg se vodi istraga. U tom smislu, Općinski sud je interpretirao iskaze svjedoka N.S, E.B, A.K i A.D. (konzumenata droge heroin), koji su opisali da su od apelanta, posredno ili neposredno, kupovali drogu. Općinski sud je iskaze svjedoka doveo u vezu sa drugim dokazima iz kojih proizlazi da je prilikom pretresa apelantove kuće pronađena određena količina „NN materije koja svojim izgledom asocira na opojnu drogu heroin i vaga za precizno mjerenje na kojoj su pronađeni tragovi praškaste NN materije“. Općinski sud je naveo da je i apelant, prilikom iznošenja svoje odbrane, djelomično priznao da je počinio krivično djelo i da je opisao na koji način i u kojim situacijama je N.B. za njega prodavao opojnu drogu heroin. Osnovana sumnja, kako je dalje naveo Općinski sud, proizlazi i iz iskaza osumnjičenih N.B. i H.K. koji su potvrdili da su „radili za apelanta“ i prodavali heroin imenovanim licima. Navedeno je da je i osumnjičeni A.Dž, prilikom iznošenja svoje odbrane, potvrdio da je apelant prodavao opojnu drogu heroin, neposredno ili preko lica koja bi angažovao, među kojima su i N.B. i H.K.

9. Dalje, Općinski sud je zaključio da postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant ponoviti krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora od jedne do 10 godina. Zatim je naveo da je apelant ranije tri puta osuđivan, od čega jednom i za krivično djelo posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 239. stav 3. KZ FBiH. Također je navedeno da apelant nema stalno zaposlenje, te da se osnovano sumnjiči da je krivično djelo koje mu se stavlja na teret „činio duži vremenski period“.

10. Rješenjem nadležnog krivičnopravnog vijeća Općinskog suda (u daljnjem tekstu: vijeće Općinskog suda) broj 18 0 K 053867 22 Kv od 21. septembra 2022. godine odbijena je apelantova žalba protiv prvostepenog rješenja. U obrazloženju, vijeće Općinskog suda je, nakon interpretiranja sadržaja žalbe, ocijenilo da je pravilan zaključak sudije za prethodni postupak da je ispunjen uvjet za određivanje pritvora apelantu po osnovu člana 146. stav 1. tačka c) ZKP-a FBiH, prihvatajući obrazloženje sudije za prethodni postupak. Vijeće je istaklo i da žalbeni navod da apelant u svojoj kući ima stolarsku radionu i da se bavi stolarskim poslovima, niko od svjedoka nije potvrdio niti je odbrana pokušala dokazati da je apelant, baveći se stolarskim zanatom, ostvario bilo kakav prihod.

11. Osim toga, vijeće Općinskog suda je istaklo da je, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja koje se odnose na način izvršenja krivičnog djela i razloge zbog kojih je pritvor određen, ocijenilo da se nekom blažom mjerom ne bi mogla ostvariti svrha koja se ostvaruje mjerom pritvora.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama prekršena prava iz čl. II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. i člana 6. stav 3. tačka b) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i člana 13. Evropske konvencije. Apelant problematizira nedostatak obrazloženja u osporenim odlukama, koji se odnose na postojanje osnovane sumnje i posebnog pritvorskog razloga za određivanje pritvora. U vezi s tim apelant ističe da sadržaj obrazloženja osporenog rješenja čini potpuno prepisan prijedlog Tužilaštva, uz sasvim neznatne razlike. Apelant je ukazao da je pravosnažno osuđen 2015. i 2017. godine i da su se stekli zakonski uvjeti za brisanje kazni iz kaznene evidencije, zbog čega se te osude ne bi trebale uzimati u obzir prilikom utvrđivanja postojanja naročitih okolnosti. Također, apelant navodi da u njegovom slučaju nije cijenjena mogućnost izricanja blažih mjera umjesto pritvora. Apelant je istakao da prilikom donošenja prvostepenog rješenja kao i odlučivanja po žalbi, redovni sud nije ispitao sve njegove prigovore.

II.Odgovor na apelaciju

13. Tužilaštvo je istaklo da je apelantov branilac, nakon apelantovog dovođenja u Tužilaštvo [17. septembra 2022. godine] radi ispitivanja i iznošenja odbrane, dobio sve dokaze Tužilaštva iz kojih su proizilazile činjenice i okolnosti za određivanje mjere pritvora. Tužilaštvo je napomenulo da je apelant svoju odbranu iznio u prisustvu branioca kojom prilikom je priznao izvršenje krivičnog djela.

14. Općinski sud je naveo da apelantovi navodi nisu osnovani.

15. Apelant se izjasnio da odgovorima Tužilaštva i Općinskog suda nisu dovedeni u pitanje navodi iz apelacije. Apelant je naveo i da je Općinski sud 14. oktobra 2022. godine donio rješenje kojim mu je produžio pritvor za jedan mjesec, ali da je Kantonalni sud to rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovi postupak, jer Općinski sud nije dao odgovore na prigovore odbrane. V.Relevantni propisi

16. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br. 35/03, 37/03 - ispravka, 56/03 - ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 146. stav (1) tačka c) Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice počinilo krivično djelo, pritvor mu se može odrediti:

c) ako naročite okolnosti opravdavaju strah da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će počiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora najmanje od tri godine ili teža kazna, VI.Dopustivost i meritum

17. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

18. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima, povrijeđena njegova prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5., člana 6. stav 3. tačka b) i člana 13. Evropske konvencije. Imajući u vidu osporena rješenja kojima je apelantu određen pritvor, kao i navode iz apelacije, Ustavni sud će ispitati apelaciju u odnosu na član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i čl.5. i 13. Evropske konvencije.

Pravo na ličnu slobodu i sigurnost

19. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost;

20. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

(…)

c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja lica u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela [...].

3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1. tačka c) ovog člana izvodi se bez odgađanja pred sudiju ili drugu službenu osobu ovlaštenu zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.

4. Svako ko je lišen slobode hapšenjem ili pritvaranjem ima pravo pokrenuti postupak u kome će sud brzo odlučiti o zakonitosti njegovog pritvaranja i naložiti puštanje na slobodu ako je pritvaranje bilo nezakonito.

21. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), „osnovana sumnja“ u smislu člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije, da je krivično djelo počinjeno pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija koje bi uvjerile objektivnog posmatrača da je određena osoba mogla počiniti djelo (vidi, Selahattin Demirtaş v. Turkey (br. 2) [VV], br. 14305/17, presuda od 22. decembra 2020. godine, tačka 314). Pitanje koje se postavlja je da li se pritvor temelji na dovoljno objektivnim elementima koji opravdavaju „osnovanu sumnju“ i jesu li se sporne činjenice doista desile (vidi, Evropski sud Lazoroski protiv „Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije“, presuda od 8. oktobra 2009. godine, predstavka broj 4922/04, tačka 46). Šta se može smatrati „osnovanom“ zavisiti će od svih okolnosti (vidi, Evropski sud, Baser i Ozcelik protiv Turske, presuda od 13. septembra 2022. godine, predstavke br. 30694/15 30803/15, tačka 187). U kontekstu člana 5. stav 1. tačka c) Konvencije, pojam „osnovanost“ označava prag koji sumnja mora doseći da bi objektivnog posmatrača uvjerila u vjerovatnost optužbi (vidi, Kavala protiv Turske, br. 28749/18, presuda od 10. decembra 2019. godine, tačka 128).

22. Dalje, Ustavni sud ukazuje da odredbe člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijevaju da je osoba lišena slobode u skladu sa članom 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije, tj. da je lišavanje „zakonito“ u smislu navedenog člana i da obuhvata podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih osoba. Evropski sud je zaključio da poštovanje člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterije predviđene zakonom. Također, iako član 5. Evropske konvencije ne nameće obavezu sudiji koji ispituje pritvor da se bavi svakim argumentom sadržanim u podnesku podnositelja žalbe, prilikom odlučivanja o žalbi uhapšena ili pritvorena osoba ima pravo na preispitivanje zakonitosti hapšenja i pritvaranja u postupku u kome će se preispitati i procesni i materijalni uvjeti koji su, shodno Evropskoj konvenciji, od ključnog značaja za zakonitost lišavanja slobode (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3869/21 od 16. decembra 2021. godine, tačka 35, dostupna na www.ustavnisud.ba).

23. Vraćajući se na konkretnu situaciju, Ustavni sud smatra da je Općinski sud prilikom određivanja pritvora apelantu jasno obrazložio na osnovu kojih dokaza je izveo zaključak o postojanju osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo. Odlučujući o žalbi apelantove odbrane protiv osporenog prvostepenog rješenja, ni vijeće Općinskog suda nije dovelo u pitanje argumentaciju i zaključak prvostepenog suda u pogledu osnovane sumnje. Analizom obrazloženja osporenih odluka, Ustavni sud smatra da ona sadrže razloge koji bi mogli uvjeriti objektivnog posmatrača da je apelant, u mjerodavno vrijeme, mogao počiniti krivično djelo koje mu se stavlja na teret. U prilog navedenom zaključku ide i činjenica koja proizlazi iz stanja spisa predmeta, da apelant ni sam nije negirao učešće u inkriminiranim radnjama – neovlašćenom stavljanju u promet opojnih droga. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuju da je apelantovo lišenje slobode bilo zakonito i zasnovano na „razumnoj sumnji“ da je počinio krivično djelo.

24. U vezi s ispunjenjem posebnog pritvorskog razloga, Ustavni sud podsjeća da se pritvor, shodno članu 146. stav 1. tačka c) ZKP FBiH, može odrediti pod uvjetom da postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo kao uvjet sine qua non, te ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, uz uvjet da se za to krivično djelo može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna, što u konkretnom slučaju nije sporno. Ustavni sud u vezi s tim podsjeća i na stav Evropskog suda da ozbiljnost neke optužbe može dovesti do toga da sudske vlasti „stave i ostave“ osumnjičenog u pritvoru do suđenja kako bi spriječili bilo kakve pokušaje da počini daljnja krivična djela. No, između ostalih uvjeta, potrebno je da opasnost bude vjerovatna, a mjera odgovarajuća u svjetlu okolnosti predmeta, a posebno prošlosti i osobnosti dotične osobe (vidi, Dervishi protiv Hrvatske, presuda od 25. septembra 2012. godine, predstavka broj 67341/10, tačka 137. i Kurt protiv Austrije, presuda od 15. juna 2021. godine, predstavka broj 62903/15, tačka 187).

25. U kontekstu navedenog, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi prilikom određivanja pritvora apelantu imali u vidu zakonske uvjete od kojih se prvi odnosi na zaprijećenu kaznu, a drugi na postojanje naročitih okolnosti za ponavljanje krivičnog djela. Najprije je ocijenjeno da se za krivično djelo koje je apelantu stavljeno na teret može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna, pa je zaključeno da je prvi uvjet zadovoljen. Što se tiče postojanja naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi apelant puštanjem na slobodu mogao ponoviti krivično djelo, redovni sudovi nisu ocijenili samo apelantove ranije osude (za koje apelant smatra da su trebale biti brisane, ali ne dostavlja bilo kakav dokaz o tome), već i činjenicu da apelant nema stalno zaposlenje i da se osnovano sumnjiči da je navedeno krivično djelo činio duži vremenski period. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se, suprotno apelantovim tvrdnjama, razlozi koje su redovni sudovi imali u vidu prilikom odlučenja o inicijalnom određivanju pritvora ne čine proizvoljnim, jer su navedene okolnosti ocijenjene u vezi s cjelokupnim događajem, na taj način konkretizirane i o tome su data uvjerljiva i jasna obrazloženja. Također, Ustavni sud primjećuje da je i vijeće Općinskog suda, suprotno apelantovim navodima, razmotrilo može li se svrha pritvora ostvariti nekom drugom blažom mjerom za obezbjeđenje apelantovog prisustva suđenju i uspješno vođenje krivičnog postupka protiv njega. Stoga, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi, u smislu naprijed navedenih stavova Evropskog suda, dali dovoljne i relevantne razloge za određivanje pritvora apelantu.

26. Konačno, vezi sa apelantovim navodima da njemu lično nije dostavljen prijedlog i dokazi, dok su njegovom branitelju dostavljeni „neposredno pred početak ročišta za određivanje pritvora“, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda prema kojoj postupak koji se vodi na osnovu člana 5. stav 4. Evropske konvencije u principu treba, u najvećoj mogućoj mjeri zadovoljavati osnovne zahtjeve pravičnog suđenja, s obzirom na okolnosti istrage koja je u toku. Iako se u nacionalnom pravu ovaj zahtjev može zadovoljiti na različite načine, koji god da se način odabere potrebno je osigurati da druga stranka ima uvid u očitovanja koja su podnesena i da ima stvarnu mogućnost davati primjedbe na njih (vidi, Šekerija protiv Hrvatske, presuda od 5. novembra 2020. godine, predstavka broj 3021/14, tačka 85). U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da, u smislu garancija obuhvaćenih članom 5. stav 4. Evropske konvencije, apelantu nije onemogućena djelotvorna odbrana u odnosu na osporavanje postojanja razloga za pritvor. Naime, iz dostavljene dokumentacije jasno proizlazi da apelantu nije bila uskraćena mogućnost da se izjasni o navodima i dokazima koji ga terete (vidi, tačku 6. odluke). Dakle, apelantova odbrana je imala uvid u očitovanja koja su podnesena i stvarnu mogućnost davati primjedbe na njih. Stoga i ove apelantove navode Ustavni sud smatra neosnovanim.

27. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije neosnovani.

28. Apelant tvrdi da mu je osporenim rješenjima prekršeno i pravo iz člana 13. Evropske konvencije. S obzirom da su apelantovi navodi ocijenjeni neosnovanim u odnosu na član 5. stav 4. Evropske konvencije koji predstavlja lex specialis u odnosu na zahtjeve iz člana 13. Evropske konvencije koji su općenite prirode (vidi, između ostalog, Ustavni sud, odluke br. AP 3800/18 od 11. septembra 2018. godine, tačka 24 iAP-3479/21, tačka 35.), Ustavni sud ne smatra potrebnim da ih ispituje i u odnosu na pravo iz člana 13. Evropske konvencije.

VII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, budući da je apelantu pritvor određen u smislu relevantnih odredbi ZKP FBiH i u skladu sa standardima člana 5. Evropske konvencije.

30. Na osnovu odredbi člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3773/22 (A. D.) | Sudska praksa | Aktio