Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3848/22 (Đ. B.)

Odluka donesena 19. 01. 2023.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
  • Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
  • Pritvor
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3848/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 01. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 19. januara 2023. godine, u predmetu broj AP-3848/22, rješavajući apelaciju Đorđa Božića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đorđa Božića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 K 007155 22 Kž 2 od 31. oktobra 2022. godine i Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 13 0 K 007155 22 Kv 2 od 26. septembra 2022.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Đorđe Bojić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa advokat Rade Savić iz Doboja, podnio je 10. oktobra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenjā Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) br. 13 0 K 007155 22 Kv 2 od 26. septembra 2022. godine i 13 0 K 007155 22 Kpp od 21. septembra 2022. godine.

2. Apelant je 10. novembra 2022. godine dopunio apelaciju, navodeći da osporava i Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 13 0 K 007155 22 Kž 2 od 31. oktobra 2022. godine i Rješenje Okružnog suda broj 13 0 K 007155 22 Kv 5 od 18. oktobra 2022. godine.

3. Apelant je i u apelaciji i u dopuni podnio zahtjev za donošenje privremene mjere „da se odmah pusti na slobodu“.

Određivanje pritvora

4. Rješenjem sudije za prethodni postupak Okružnog suda u Doboju broj 13 0 K 007155 22 Kpp od 21. septembra 2022. godine apelantu i ostalim osumnjičenima je određen pritvor koji po tom rješenju može da traje mjesec dana, tj. do 19. oktobra 2022. godine. Pritvor je određen zbog osnovane sumnje da su osumnjičeni učinili krivično djelo Neovlaštena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 207. stav (3) u vezi sa st. (1) i (2) Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS) te zbog postojanja posebnog pritvorskog razloga iz člana 197. stav (1) tačka b) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP RS).

5. U obrazloženju je navedeno da je postojanje opšteg pritvorskog uslova – osnovane sumnje iz člana 197. stav (1) ZKP RS, da su apelant i ostali osumnjičeni kao saizvršioci počinili navedeno krivično djelo, utvrđeno na osnovu iskaza osumnjičenih i svjedoka, te rezultata posebnih istražnih radnji, što je sud detaljno obrazložio (vidi str. 5-7. prvostepenog rješenja). Ocijenivši da je neosnovan apelantov prigovor o nezakonitosti provođenja posebnih istražnih radnji, Okružni sud je naveo da član 234. stav (1) ZKP RS ne predviđa obavezu donošenja naredbe o provođenju istrage prije nego što se odredi provođenje posebnih istražnih radnji.

6. U odnosu na postojanje posebnog pritvorskog razloga iz člana 197. stav (1) tačka b) ZKP RS, Okružni sud je istakao da je prihvatio argumente tužioca, budući da je neophodno saslušati određene svjedoke i utvrditi njihov identitet. Navedeno je da se radi o svjedocima kojima su apelant i drugi osumnjičeni prodavali drogu ili od kojih su nabavljali drogu, zbog čega su im ti svjedoci poznati. To, prema mišljenju sudije za prethodni postupak, predstavlja naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi osumnjičeni, boravkom na slobodi, mogli ometati istragu utjecajem na te svjedoke. Stoga je navedeno da je pritvor u navedenoj fazi postupka jedina mjera kojom se može obezbijediti uspješno okončanje istrage.

7. Rješenjem Okružnog suda broj 13 0 K 007155 22 Kv 2 od 26. septembra 2022. godine odbijene su kao neosnovane apelantova i žalbe ostalih osumnjičenih izjavljene protiv rješenja o određivanju pritvora. U obrazloženju je navedeno da, suprotno žalbenim prigovorima, obrazloženje rješenja o određivanju pritvora sadrži analizu i ocjenu dokaza, te razloge iz kojih se jasno vidi na koji način je sudija za prethodni postupak došao do zaključka o postojanju osnovane sumnje i naročitih okolnosti koje ukazuju da će osumnjičeni boravkom na slobodi ometati krivični postupak utjecajem na svjedoke koji do sada nisu saslušani. S tim u vezi je, između ostalog, navedeno da je sudija za prethodni postupak Okružnog suda pravilno zaključio da postojanje naredbe za provođenje istrage nije preduslov za provođenje posebnih istražnih radnji. Pritom je navedeno i da se ne može prihvatiti prijedlog da se osumnjičenima izreknu mjere zabrane umjesto pritvora. Naime, obrazloženo je da nijedna od mjera zabrane ne može isključiti mogućnost komunikacije osumnjičenih sa navedenim svjedocima.

Produženje pritvora

8. Rješenjem Okružnog suda 13 0 K 007155 22 Kv 5 od 18. oktobra 2022. godine apelantu i ostalim osumnjičenima je produžen pritvor po osnovu člana 197. tač. b) i v) ZKP RS, koji može trajati najviše dva mjeseca, tj. do 19. decembra 2022. godine.

9. U obrazloženju rješenja je navedeno da osnovana sumnja da je apelant počinio krivično djelo proizlazi iz razloga detaljno navedenih u rješenju o određivanju pritvora od 21. septembra 2022. godine. Pritom je, između ostalog, navedeno da je svjedok S.Ć. izjavio da je marihuanu kupovao od apelanta. Iako se apelant branio šutnjom i nije iznosio svoju odbranu, Okružni sud je istakao da istražni materijal koji je priložen uz prijedlog za određivanje pritvora, kao i prijedlog za produženje pritvora, u potpunosti potkrepljuje postojanje osnovane sumnje da su apelant i drugi osumnjičeni, kao saizvršioci, počinili krivično djelo koje im se stavlja na teret.

10. U odnosu na postojanje posebnog pritvorskog razloga iz člana 197. stav (1) tačka b) ZKP RS, Okružni sud je istakao da u dotadašnjem toku istrage nisu saslušani svjedoci „čiji identiteti još uvijek u potpunosti nisu utvrđeni“ zato što se radi o veoma obimnom predmetu sa velikim brojem monitorisanih razgovora, o kojima su sačinjeni brojni transkripti. Iz navedenog proizlazi da su ti svjedoci poznati osumnjičenima i da postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će osumnjičeni boravkom na slobodi ometati istragu utjecajem na navedene svjedoke. Prema tome, suprotno stanovištu odbrane, pritvor je jedina mjera kojom se može preduprijediti koluziona opasnost u konkretnom slučaju.

11. Zatim je navedeno da, iako rješenjem o određivanju pritvora od 21. septembra 2022. godine apelantu i drugim osumnjičenima pritvor nije određen iz razloga propisanim članom 197. stav (1) tačka v) ZKP RS, to ne sprječava vijeće da ga produži po tom osnovu. Ovo iz razloga što je tužilaštvo u daljnjem toku istrage došlo do saznanja, a što je vidljivo iz iskaza svjedoka koji su u međuvremenu saslušani, da su se apelant i ostali osumnjičeni u dužem vremenskom periodu bavili kupovinom i prodajom narkotika. Pri takvom stanju stvari, postoji sasvim realna opasnost da će osumnjičeni nastaviti sa istim kriminalnim aktivnostima i ponoviti isto ili slično djelo ukoliko bi bili pušteni na slobodu. Zbog toga je, suprotno stanovištu odbrane, pritvor jedina mjera kojom se može preduprijediti iteracijska opasnost i obezbijediti nesmetano vođenje krivičnog postupka.

12. Rješenjem Vrhovnog suda 13 0 K 007155 22 Kž 2 od 31. oktobra 2022. godine odbijene su kao neosnovane žalbe apelantovog branioca i branilaca drugih osumnjičenih izjavljene protiv navedenog rješenja.

13. Obrazlažući neosnovanost žalbenog prigovora u odnosu na postojanje osnovane sumnje, Vrhovni sud je istakao da nju prvostepeni sud pouzdano utvrđuje i izvodi iz iskaza osumnjičenih S.G, Ž.R. i Z.I, te saslušanih i poimenično navedenih svjedoka, kao i iskaza prikrivenog istražitelja i transkripata telefonskih razgovora pribavljenih sprovođenjem posebnih istražnih radnji. Sve to je potkrijepljeno i materijalnim dokazima-privremeno oduzetim predmetima, kao što su opojna droga, digitalne vage, šprice i slično. Dalje je navedeno da je prvostepeni sud konkretizovao i dao jasne i uvjerljive razloge zbog kojih smatra da postoji opasnost da će osumnjičeni boravkom na slobodi utjecati na svjedoke koje treba saslušati u daljnjem toku istrage. Također je navedeno da je prvostepeni sud pouzdano utvrdio da su osumnjičeni radnje izvršenja krivičnog djela preduzimali višekratno u dužem vremenskom periodu radi sticanja novčane imovinske koristi, što sve ukazuje na opravdanu bojazan da će ponoviti krivično djelo. Ove okolnosti su takve da, bez obzira na činjenicu ranije neosuđivanosti osumnjičenih, podržavaju zaključak suda o iteracijskoj opasnosti.

14. Apelant u apelaciji i dopuni apelacije smatra da su mu osporenim odlukama prekršena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 13. Evropske konvencije. Ističe da redovni sudovi u osporenim odlukama nisu obrazložili postojanje kako osnovane sumnje da je počinio krivično djelo, tako ni posebne pritvorske razloge. Također apelant ukazuje da su se u njegovom slučaju mogle izreći i blaže mjere od pritvora. S obzirom na navedeno, apelant je i u apelaciji i dopuni apelacije podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere „da se odmah pusti na slobodu“.

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

16. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

18. Iako se u konkretnom slučaju apelant pozvao na navodno kršenje prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije, te člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da pitanja problematizirana apelacijom u suštini pokreću samo pitanja u vezi sa članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije.

19. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, broj predstavke 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03, dostupna na www.ustavnisud.ba).

20. Imajući u vidu apelantove navode i obrazloženja sadržana u osporenim odlukama, Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog predmeta Okružni sud, kod određivanja i produženja pritvora protiv apelanta, jasno obrazložio na osnovu kojih dokaza je izveo zaključak o postojanju osnovane sumnje da je on zajedno sa ostalim osumnjičenima počinio krivično djelo za koje se tereti. Drugostepeni sudovi, također, nisu doveli u pitanje argumentaciju i zaključke prvostepenog suda u pogledu osnovane sumnje. Dakle, obrazloženja osporenih odluka sadrže razloge koji bi, u smislu relevantnih standarda Evropskog suda, mogli uvjeriti objektivnog posmatrača da je apelant u mjerodavno vrijeme mogao počiniti krivično djelo (vidi npr. Selahattin Demirtaš protiv Turske (broj 2), presuda od 22. decembra 2020. godine, predstavka broj 14305/17, tačka 314. sa referiranjem na drugu relevantnu praksu Evropskog suda). Također, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u osporenim odlukama dali odgovarajuće i valjane razloge u odnosu na postojanje koluzione i iteracijske opasnosti u konkretnom slučaju. Pritom, redovni sudovi nisu propustili razmotriti može li se svrha pritvora ostvariti nekom drugom, blažom mjerom za obezbjeđenje apelantovog prisustva suđenju i uspješno vođenje krivičnog postupka protiv njega.

21. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, očigledno (prima facie) neosnovani.

22. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

23. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

24. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3848/22 (Đ. B.) | Sudska praksa | Aktio