Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2898/22 (Atos Bank a.d. Banjaluka)
Odluka donesena 19. 01. 2023.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Naknada štete
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2898/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 01. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 19. januara 2023. godine, u predmetu broj AP-2898/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela Atos Bank a.d. Banjaluka (prethodni naziv Sberbank a.d. Banjaluka), na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Atos Bank a.d. Banjaluka (prethodni naziv Sberbank a.d. Banjaluka) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 041597 20 Gž od 22. marta 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Atos Bank a.d. Banjaluka (prethodni naziv Sberbank a.d. Banjaluka) (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Boris Stojanović advokat iz Banjaluke, podnijela je 22. jula 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 89 1 P 041597 21 Rev od 28. aprila 2022. godine, Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 1 P 041597 20 Gž od 22. marta 2021. godine i Presude Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 89 1 P 041597 18 P od 20. januara 2020. godine.
2. Ustavni sud konstatuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-2641/21 od 5. oktobra 2021. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelantica podnijela protiv navedene presude Okružnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 28. aprila 2022. godine apelantičina revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Okružnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
3. U postupku, koji je okončan osporenom presudom Okružnog suda, obavezana je apelantica da tužiteljici (L.T.), na ime naknade nematerijalne štete, isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom. U obrazloženju prvostepene presude Osnovni sud je, između ostalog, naveo da je u toku postupka utvrđeno da je tužiteljica pala u apelantičinoj poslovnici, usljed čega je pretrpjela tešku tjelesnu povredu. Osnovni sud je, zatim, ukazao da je na osnovu iskaza tužiteljice i svjedoka (M.S.) utvrdio da je uzrok tužiteljičinog pada bio mokar – klizav pod u poslovnici. U vezi s tim, Osnovni sud je naveo da je prihvatio navedene iskaze, jer su međusobno saglasni, uvjerljivi i u skladu sa materijalnim dokazima, posebno iz razloga što navedeni svjedok nije zainteresovan za ishod postupka. Takođe, Osnovi sud je ukazao da nije prihvatio iskaze svjedoka (K.M, C.M, V.N. i G.K.) koji su naveli da pod nije bio mokar, odnosno da je bilo postavljeno upozorenje da je pod klizav. Naime, Osnovni sud je ukazao da svjedok C.M. nije bio neposredni očevidac događaja, dok su iskazi ostalih svjedoka kontradiktorni, te da su svjedoci kao apelantičini zaposlenici zainteresovani za ishod postupka.
4. U obrazloženju osporene drugostepene presude Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da je apelantica odgovorna za nematerijalnu štetu u vidu bola, straha i umanjenja životne aktivnosti koju je tužiteljica pretrpjela usljed pada u apelantičinoj poslovnici u smislu člana 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Naime, Okružni sud je ukazao da je prvostepeni sud pravilnom ocjenom iskaza tužiteljice i svjedoka (M.S.) utvrdio da je uzrok tužiteljičinog pada bio mokar-klizav pod u apelantičinoj poslovnici. Takođe, Okružni sud je naveo da se, suprotno apelantičinim navodima, odgovornost za štetu izazvanu opasnom stvari ne zasniva na krivici nego na stvorenom riziku, odnosno da je apelantičina odgovornost objektivna u smislu člana 154. stav (2) ZOO. U vezi s tim, Okružni sud je ukazao da je apelantica propustila da dokaže da su radnje tužiteljice isključivi uzrok štete, kako bi se oslobodila odgovornosti za štetu u smislu člana 177. stav (1) i (2) ZOO.
5. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Eva konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica, u suštini, ponavlja navode koje je iznosila i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističe da uzrok tužiteljičinog pada nije bio mokar pod, što je apelantica tokom postupka dokazala iskazima saslušanih svjedoka, koje redovni sudovi nisu pravilno cijenili.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i relevantne razloge za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, Ustavni sud ukazuje da su redovni sudovi dali jasne razloge u pogledu ocjene iskaza svjedoka, te u vezi s tim utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, dok apelantica, osim paušalnih navoda kojima osporava navedeno, nije ponudila bilo kakve relevantne argumente koji bi opravdali njenu tvrdnju da je u provedenom postupku došlo do kršenja njenog prava na pravično suđenje. Osim toga, apelantica se pozvala i na povredu prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njeno pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
10. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantičini navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić