Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2154/22 (Javna ustanova za medicinsku rehabilitaciju i banjsko liječenje – lječilište „Reumal“ Fojnica)

Odluka donesena 26. 03. 2026.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
  • Proporcionalnost
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2154/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 03. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. marta 2026. godine, u predmetu broj AP-2154/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela Javna ustanova za medicinsku rehabilitaciju i banjsko liječenje – lječilište „Reumal“ Fojnica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/2), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Javna ustanova za medicinsku rehabilitaciju i banjsko liječenje – lječilište „Reumal“ Fojnica protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 49 0 I 057094 22 Gž od 31. marta 2022. godine u pogledu navoda o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Javna ustanova za medicinsku rehabilitaciju i banjsko liječenje – lječilište „Reumal“ Fojnica protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 49 0 I 057094 22 Gž od 31. marta 2022. godine u pogledu navoda o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Javna ustanova za medicinsku rehabilitaciju i banjsko liječenje – lječilište „Reumal“ Fojnica (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija Fuad Kačapor, Elvir Čolak i Esad Oruč iz Ilidže, podnijela je 10. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 49 0 I 057094 22 Gž od 31. marta 2022. godine, Rješenja Općinskog suda u Kiseljaku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 49 0 I 057094 21 I od 7. septembra 2021. godine i Rješenja Općinskog suda broj 49 0 I 057094 21 I od 5. marta 2021. godine.

2. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda od 5. marta 2021. godine, odlučujući o prijedlogu tražilaca izvršenja (D. V. i drugi), određeno je izvršenje na način kako je to predloženo. Izvršenje je određeno na osnovu izvršne isprave – presude tog suda od 4. novembra 2020. godine kojom je apelantica obavezana da tražiocima izvršenja isplati novčana potraživanja na ime razlike plaće i neisplaćenog regresa.

3. Rješenjem Općinskog suda od 7. septembra 2021. godine odbijen je kao neosnovan apelanticin prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju.

4. Rješenjem Kantonalnog suda od 31. marta 2022. godine odbijena je apelanticina žalba i potvrđeno je prvostepeno rješenje. Kantonalni sud je u obrazloženju osporenog rješenja naveo da je u konkretnom slučaju izvršenje određeno na osnovu presude, koja je postala pravomoćna 14. januara 2021. godine, a izvršna 13. februara 2021. godine. Pri tome, Kantonalni sud je ukazao da apelanticini navodi kojima osporava pravomoćnu presudu, odnosno kojima osporava osnov potraživanja, ne predstavljaju razloge za sprečavanje izvršenja u smislu člana 47. Zakona o izvršnom postupku. Osim toga, ukazao je da sud u izvršnom postupku nije ovlašten preispitivati odluke sudova donesene u parničnom postupku. Slijedom navedenog, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud donio pravilnu i zakonitu odluku kojom je odbijen kao neosnovan apelanticin prigovor u skladu s odredbama člana 49. Zakona o izvršnom postupku.

5. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica, u suštini, ponavlja navode koje je iznosila i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito osporava pravomoćnu presudu na osnovu koje je određeno izvršenje. U vezi s tim, apelantica ističe da je došlo do pogrešne primjene Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti zdravstva na teritoriji FBiH i SBK jer Općina Fojnica kao osnivač apelantice nije konsultirana u procesu donošenja kolektivnih ugovora iz oblasti zdravstva.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud primjećuje da je apelantica javna ustanova, te da je u istom statusu kao i nosilac javne vlasti. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, tač. 14. i 15, i AP-3444/19 od 7. aprila 2021. godine, tačka 28, objavljene na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Međutim, primjenjivi standardi su isti.

U pogledu navoda o povredi prava na pravično suđenje

10. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelantica ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

11. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Kantonalnog suda odlučivalo se o žalbi koju je apelantica podnijela kao izvršenik u izvršnom postupku u kojem se isključivo odlučivalo o izvršenju na osnovu pravomoćne presude. Ustavni sud ukazuje da u tom postupku nisu utvrđivana apelanticina „nova građanska prava ili obaveze“, već da su ona utvrđena izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelantica ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

U pogledu navoda o povredi prava na imovinu

12. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

13. U vezi s navodima o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju nesporno radi o miješanju u apelanticino pravo na imovinu koje je propisano „zakonom“ i koje služi zakonitom cilju u javnom interesu, a to je provođenje postupka prinudnog namirenja potraživanja na osnovu izvršne isprave u situaciji kada izvršenik dobrovoljno ne ispuni utvrđenu obavezu u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, apelantica je u izvršnom postupku obavezana priznati i trpjeti da se tražioci izvršenja namire za potraživane iznose koji su im dosuđeni na osnovu pravomoćne presude, ali ne navodi bilo kakve razloge zbog kojih bi ovakva odluka predstavljala neproporcionalno miješanje u njeno pravo na imovinu, odnosno predstavljala prevelik teret. Ustavni sud podsjeća da postoji nesumnjiva obaveza izvršenja pravomoćnih sudskih odluka, te da se samo paušalnim pozivanjem na pravo na imovinu takva obaveza ne može izbjeći. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da ništa ne ukazuje da je osporenim odlukama na apelanticu stavljen neproporcionalno težak teret. Stoga su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2154/22 (Javna ustanova za medicinsku… | Sudska praksa | Aktio