Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3983/22 (K.Č.)
Odluka donesena 20. 12. 2022.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3983/22
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
20. 12. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Zlatko Knežević i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2022. godine, u predmetu broj AP-3983/22, rješavajući zahtjev K.Č. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev K.Č. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. K.Č. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je 24. oktobra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 024465 21 Kž 9 od 19. aprila 2022. godine. Apelant je 28. i 30. novembra dopunio apelaciju.
2. Apelant je, također, tražio od Ustavnog suda da do odluke o apelaciji donese privremenu mjeru kojom će se „obustaviti postupak“ koji se vodi pred Sudom BiH u navedenom predmetu, a koji se odnosi na „drugu tačku optužnice“.
3. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) je optužnicom od 28. februara 2017. godine optužilo apelanta da je po tačkom 1. optužnice počinio krivično djelo Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 217. stav (1) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH). Pod tačkom 2. optužnice apelant je optužen da je počinio krivično djelo Pranje novca iz člana 209. stav (3) u vezi sa stavom (2) KZ BiH. Pod tačkom 3. optužnice apelant je optužen da je počinio krivično djelo Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav (3) u vezi sa stavom (1) KZ BiH, sve u vezi sa članom 53. KZ BiH.
4. Presudom Suda BiH broj S1 2 K 024465 17 K od 27. maja 2021. godine (u daljnjem tekstu: prvostepena presuda) apelant je oglašen krivim da je radnjama opisanim pod tačkama I.1. i I.2. izreke prvostepene presude počinio krivično djelo Primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 217. stav (1) i krivično djelo Pranje novca iz člana 209. stav (3) u vezi sa stavom (2) KZ BiH, sve u vezi sa članom 54. KZ BiH. Apelant je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet godina u koju mu uračunava vrijeme provedeno u pritvoru. Presudom je također određeno da se od apelanta oduzima imovinska koristi pribavljena izvršenjem krivičnog djela (nekretnine i novac). Apelant je obavezan platiti troškove krivičnog postupka, čiji će način izmirenja i visina iznosa biti određena posebnim rješenjem po pribavljanju potrebnih podataka. Tačkom II presude apelant je oslobođen optužbe da je počinio krivično djelo Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav (3) u vezi sa stavom (1) KZ BiH.
5. Presudom Suda BiH u Apelacionom vijeću (u daljnjem tekstu: Apelaciono vijeće Suda BiH) broj S1 2 K 024465 21 Kž 9 od 19. aprila 2022. godine (tačka I izreke) odbijena je kao neosnovana žalba apelanta i njegovih branilaca izjavljena u odnosu na tačku I.1. osuđujućeg dijela prvostepene presude. Djelimično je uvažena žalba Tužilaštva BiH, pa je prvostepena presuda preinačena u dijelu izrečene krivičnopravne sankcije u odnosu na apelanta. Dalje je odlučeno da odluka o troškovima postupka u odnosu na tačku I.1 prvostepene presude ostaje neizmijenjena. Tačkom II izreke presude je odbijena kao neosnovana žalba Tužilaštva BiH i potvrđena prvostepena presuda u odnosu na tačku II. njenog oslobađajućeg dijela. Tačkom III izreke uvažene su žalbe apelanta i njegovih branilaca, te žalba A.Č. i mldb K.Č. izjavljene u odnosu na tačku I.2. osuđujućeg dijela prvostepene presude i u odnosu na odluke o oduzimanju imovinske koristi, kao i odluku o troškovima postupka ovog dijela osuđujuće presude, pa je prvostepena presuda u tom dijelu ukinuta i određen pretres pred vijećem Apelacionog odjeljenja.
6. U obrazloženju presude je, između ostalog, navedeno da pred Apelacionim vijećem slijedi održavanje pretresa. Donošenje sudske odluke u vezi sa krivičnim djelom Pranje novca moglo bi, kako je navedeno, utjecati i na donošenje odluke u pogledu stečene imovinske koristi u vezi sa mogućim oduzimanjem nekih ili svih kupljenih nekretnina. Ukazano je da navedeno može imati posljedice i na dio odluke koji se odnosi na eventualno oduzimanje imovinske koristi – preostalog dijela u novcu u okviru stečene protivpravne imovinske koristi.
7. Apelant u apelaciji i dopunama apelacije ukazuje da su mu osporenom odlukom prekršena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također ukazuje i na kršenje prava iz člana 7. Evropske i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
8. U zahtjevu za donošenje privremene mjere, apelant je obavijestio Ustavni sud da je suđenje pred Apelacionim vijećem Suda BiH prvobitno zakazano 11. novembra 2022. godine, te odgođeno za 9. decembar 2022. godine. U vezi s tim je tražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kao što je to navedeno u tački 2. ove Odluke.
9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenom odlukom, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
12. U konkretnom slučaju, zahtjev iz privremene mjere korespondira sa pitanjima o kojima Apelaciono vijeće Suda BiH još uvijek nije meritorno odlučilo, odnosno tek treba da odluči na zakazanom pretresu pred tim sudom. Radi se, dakle, o pitanjima koja se tiču utvrđenja „krivične optužbe“ protiv apelanta, te posljedično tome i apelantovih imovinskih prava. Navedena pitanja Ustavni sud u ovoj fazi postupka ne može ispitati prije nego što o njima Apelaciono vijeće Suda BiH donese konačnu odluku. Suprotno bi predstavljalo prejudiciranje ishoda krivičnog postupka protiv apelanta i merituma same apelacije. Prema tome, apelant osim navoda koji se tiču merituma spora, nije ponudio argumente i dokaze koji bi prima facie ukazali na neophodnost određivanja privremene mjere. Stoga, Ustavni sud smatra da u okolnostima apelantovog slučaja ništa ne ukazuje da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje odredba člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić