Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1114/21 (N.Z.)
Odluka donesena 01. 12. 2022.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 18
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-1114/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
01. 12. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 1. i 2. decembra 2022. godine, u predmetu broj AP-1114/21, rješavajući apelaciju N.Z, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio N.Z.
zbog dužine trajanja postupka ostvarivanja prava na prijevremenu povoljniju starosnu penziju u kojem je doneseno Rješenje Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar broj FZ3/2/2-35-2- 4-20/17 MB/OB 1984269672 od 15. februara 2022. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. N.Z. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, podnio je 5. aprila 2021. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka ostvarivanja prava na prijevremenu povoljniju starosnu penziju koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Federalnim zavodom za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: FZ PIO).
2. Apelant je 7. oktobra 2015. godine podnio zahtjev za ostvarivanje prava na prijevremenu povoljniju starosnu penziju. U tom postupku Kantonalna administrativna služba za Kanton Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) i FZ PIO su donijeli rješenja 27. septembra 2016. godine, odnosno 16. augusta 2017. godine kojima su odbili apelantov zahtjev. Navedena rješenja su poništena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu od 5. maja 2020. godine, odnosno rješenjem FZ PIO od 27. maja 2020. godine. U ponovnom postupku, prvostepeni organ je rješenjem od 10. septembra 2020. godine odbio apelantov zahtjev. Apelant je izjavio žalbu protiv tog rješenja, koja je rješenjem FZ PIO od 15. februara 2022. godine odbijena.
3. Iz stanja apelacionog spisa proizlazi da apelant nije podnio tužbu protiv rješenja 15. februara 2022. godine.
4. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabrana diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, apelant je propustio da, shodno članu 18. stav 2. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05), u određenom roku tužbom pokrene upravni spor protiv rješenja FZ PIO od 15. februara 2022. godine. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti broj AP-2301/21 od 22. juna 2022. godine, tačka 31., dostupna na www.ustavnisud.ba ).
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić