Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-265/21 (BOTE d.o.o. Ljubuški)

Odluka donesena 28. 09. 2023.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pristup sudu
  • Isplata duga
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-265/21

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 09. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-265/21, rješavajući apelaciju koju je podnio BOTE d.o.o. Ljubuški, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, dopredsjednik Helen Keller, dopredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudac na sjednici održanoj 28. rujna 2023. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija koju je podnio BOTE d.o.o. Ljubuški protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Ip 004667 19 Pž 6 od 2. prosinca 2020. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. BOTE d.o.o. Ljubuški (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Perica Babić, odvjetnik iz Livna, podnio je 25. siječnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 Ip 004667 19 Pž 6 od 2. prosinca 2020. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Ustavni sud je prethodno Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-756/19 od 10. studenog 2020. godine djelomično usvojio apelaciju u odnosu na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku, dok je apelacija u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 68 0 Ip 004667 18 Pž 5 od 4. listopada 2018. godine odbačena kao preuranjena (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-756/19 od 10. studenog 2020. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

3. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), tražitelja izvršenja „AC Krželj“ d.o.o. Livno (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja), te izvršenika IMC Inter Mattic Centar d.o.o. Livno i M. M. (u daljnjem tekstu: prvoizvršenik, drugoizvršenik ili zajedno izvršenici) zatraženo je 13. i 15. srpnja 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Kantonalni sud, Općinski sud i prvoizvršenik dostavili su odgovor na apelaciju u razdoblju od 21. srpnja do 23. kolovoza 2022. godine.

5. Tražitelj izvršenja i drugoizvršenik nisu dostavili odgovor na apelaciju.

6. Odgovori na apelaciju dostavljeni su 1. rujna 2022. godine apelantovom punomoćniku na izjašnjenje. Apelantov punomoćnik nije u ostavljenom roku dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

8. Intesa Sanpaolo Banka d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: banka) podnijela je 22. rujna 2003. godine prijedlog za izvršenje protiv izvršenika na temelju kreditnih zaduženja iz ugovora o poslovnoj suradnji zaključenog 20. travnja 1999. godine radi namirenja novčanog potraživanja. Predloženo je da se izvršenje provede zabilježbom izvršenja na nekretnini (zemljište-oranica) u vlasništvu drugoizvršenika, kao i na poslovnom prostoru (aneks zgrade) u vlasništvu prvoizvršenika, utvrđivanjem vrijednosti, prodajom i namirenjem potraživanja.

9. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj Ip-84/03 od 7. travnja 2005. godine dozvoljeno je predloženo izvršenje.

10. Ugovorom o ustupanju potraživanja od 28. listopada 2016. godine banka je prenijela potraživanje na tražitelja izvršenja, koji je po toj osnovi stupio u izvršni postupak koji se protiv izvršenika vodio pred Općinskim sudom pod brojem 68 0 Ip 004667 16 Ip 3. Procijenjena vrijednost aneksa zgrade je iznosila 583.646,53 KM.

11. Zaključkom Općinskog suda broj 68 0 Ip 004667 16 Ip 3 od 8. veljače 2017. godine nekretnine koje su predmet izvršenja (zemljište-oranica i aneks zgrade) prodane su na drugom ročištu najpovoljnijem ponuđaču – tražitelju izvršenja (zemljište-oranica za iznos od 170.000,00 KM i aneks zgrade za iznos od 200.000,00 KM).

12. Općinski sud je Rješenjem o dosudi broj 68 0 Ip 004667 16 Ip 3 od 24. veljače 2017. godine prodane nekretnine dosudio kupcu – tražitelju izvršenja. Istodobno je određena njihova predaja u posjed kupcu i naloženo ZK uredu da upiše promjenu prava vlasništva i briše sva upisana založna prava. Općinski sud je u obrazloženju naveo da tražitelj izvršenja kao kupac nije bio obvezan položiti cijenu do visine svog potraživanja jer ne postoje druge osobe čija se potraživanja, u smislu članka 92. stavak 8. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), prije njega namiruju iz prodajne cijene.

13. Rješenjem o namirenju broj 68 0 Ip 004667 18 Ip 4 od 29. svibnja 2018. godine Općinski sud je odredio da se iz iznosa dobivenog prodajom namiruje tražitelj izvršenja, i to na ime troškova postupka, te na ime kamate na glavni dug u djelomičnom iznosu, dok u preostalom dijelu koji se odnosi na kamatu i glavni dug tražitelj izvršenja ostaje nenamiren (novčani iznosi bliže navedeni u izreci rješenja). Rješenjem je također određeno da Federalno ministarstvo financija – Porezna uprava FBiH – Kantonalni porezni ured Livno (u daljnjem tekstu: Porezni ured) kao založni vjerovnik upisan u zk. izvatku ostaje nenamiren za novčani iznos (bliže naveden u izreci rješenja). Općinski sud je u obrazloženju naveo da Porezni ured, kao založni vjerovnik rangiran iza tražitelja izvršenja, ostaje nenamiren jer se iz iznosa dobivenog od prodaje nije u cijelosti namirio ni tražitelj izvršenja. Općinski sud je ukazao da je tražitelj izvršenja prvi stekao založno pravo i da je nekretnine kupio za iznos koji je manji od njegovog ukupnog potraživanja, tako da nije morao položiti iznos kupoprodajne cijene.

14. Rješenjem Kantonalnog suda broj 68 0 Ip 004667 18 Pž 5 od 4. listopada 2018. godine odbijene su kao neutemeljene žalbe izvršenikā protiv rješenja o namirenju. Kantonalni sud je u obrazloženju, između ostalog, naveo da je ugovorom o ustupanju potraživanja od 28. listopada 2016. godine banka ustupila potraživanja tražitelju izvršenja. Kantonalni sud je također naveo da je tim ugovorom banka prenijela na tražitelja izvršenja instrumente osiguranja koji nisu iskorišteni za naplatu dospjelih potraživanja po ugovoru o poslovnoj suradnji od 20. travnja 1999. godine. S obzirom na to da su u ugovoru o ustupanju potraživanja navedeni podaci o dugu i kamatama, Kantonalni sud je ocijenio neutemeljenim navode da je ugovor o ustupanju potraživanja nezakonit. Također, Kantonalni sud je ukazao da nisu utemeljeni ni navodi izvršenika da je trebalo ponovo sačiniti novi ugovor o hipoteci, iz razloga što je to jasno navedeno u ugovoru o ustupanju potraživanja.

15. Zaključkom Općinskog suda od 27. ožujka 2019. godine određeno je ispražnjenje i predaja u posjed, a 11. travnja 2019. godine tražitelj izvršenja je uveden u posjed nekretnina. Izvršni postupak okončan osporenim rješenjem Kantonalnog suda

16. Apelantov pravni prednik Bote d.o.o. Čapljina (u daljnjem tekstu: apelantov prednik) tijekom 2009. godine podnio je Općinskom sudu prijedlog za izvršenje na temelju pravomoćnih i izvršnih sudskih odluka protiv prvoizvršenika. Predložio je da se izvršenje provede prodajom nekretnine – aneks zgrade u vlasništvu prvoizvršenika. Predmet je registriran pod brojem 68 0 Ip 00266 09 Ip.

17. Apelant je tijekom 2016. godine podnio novi prijedlog za izvršenje protiv prvoizvršenika. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 68 0 Ip 037632 16 Ip od 20. siječnja 2017. godine dozvoljeno je izvršenje na način, predmetu i sredstvu kako je predložio apelantov prednik. Istodobno, rješenjem je određeno da apelantov prednik stupa u započeti izvršni postupak koji se vodi pod brojem 68 0 Ip 002066 09 Ip. U obrazloženju je Općinski sud naveo da je člankom 73. ZIP-a propisano da se za namirenje drugog potraživanja istog ili drugog tražitelja izvršenja na identičnoj nekretnini ne može provesti poseban izvršni postupak. Potom, Općinski sud je naveo da je istom odredbom propisano da tražitelj izvršenja za čije je potraživanje kasnije određeno izvršenje na istoj nekretnini stupa u već pokrenuti postupak. U svezi s tim, Općinski sud je ukazao da se u predmetu broj 68 0 Ip 002066 09 Ip već vodi izvršni postupak protiv izvršenika na istom predmetu izvršenja (aneks zgrade).

18. Nakon toga, Općinski sud je donio i Rješenje broj 68 0 Ip 02066 09 Ip od 20. siječnja 2017. godine kojim je dozvoljeno predloženo izvršenje na način, predmetu i sredstvu kako je predložio apelantov prednik. Također, rješenjem je određeno da apelantov prednik stupa u započeti izvršni postupak koji se vodi pod brojem 68 0 Ip 004667 16 Ip 3. Općinski sud je u obrazloženju ukazao da se na aneksu zgrade već vodi izvršni postupak u predmetu broj 68 0 Ip 004667 16 Ip 3, te je u skladu s odredbama članka 73. ZIP-a odlučio kao u izreci rješenja.

19. Apelantov punomoćnik je 13. prosinca 2018. godine dostavio dopis Općinskom sudu s pitanjem o statusu predmeta.

20. Općinski sud je dopisom od 19. prosinca 2018. godine obavijestio apelantovog punomoćnika da u predmetu broj 68 0 Ip 004667 18 Ip 4 apelantov prednik nije pristupio izvršenju, niti je fizički ili putem CMS-a povezan s tim predmetom. Općinski sud je naveo da se tek prijemom dopisa od 13. prosinca 2018. godine postupajući sudac upoznao s Rješenjem broj 68 0 Ip 00266 09 Ip od 20. siječnja 2017. godine. Također, Općinski sud je naveo da je donesen zaključak o prodaji, rješenje o dosudi (pravomoćno 8. rujna 2017. godine) i rješenje o namirenju (pravomoćno 4. listopada 2018. godine), koje će apelantovom punomoćniku dostaviti uz dopis.

21. Apelant je podnio žalbe protiv rješenja donesenih u izvršnom postupku broj 68 0 Ip 004667, i to rješenja o dosudi od 24. veljače 2017. godine i rješenja o namirenju od 29. svibnja 2018. godine (vidi toč. 12. i 13. ove odluke). Rješenjem Kantonalnog suda broj 68 0 Ip 004667 19 Pž 6 od 2. prosinca 2020. godine žalbe su odbijene i osporena rješenja potvrđena. Kantonalni sud je u obrazloženju ukazao da nisu utemeljeni žalbeni navodi. U svezi s tim, Kantonalni sud je podsjetio da je rješenjem Općinskog suda od 20. siječnja 2017. godine dozvoljeno izvršenje u predmetu broj 68 0 Ps 002066 09 Ip s napomenom da apelantov prednik stupa u započeti izvršni postupak. Nadalje, Kantonalni sud je ukazao da nije izvršena zabilježba tog rješenja o izvršenju u smislu članka 72. ZIP-a i da apelantov prednik nije stekao status založnog vjerovnika. U svezi s tim, Kantonalni sud je istaknuo da se sudsko založno pravo na nekretninama stječe momentom upisa zabilježbe. Kantonalni sud je također ukazao da je nesporno da je banka, kao prednik tražitelja izvršenja, po Rješenju Općinskog suda Ip. 67/99 od 31. svibnja 1999. godine stekla založno pravo na nekretninama koje su bile predmet izvršenja. Stoga je Kantonalni sud ocijenio neutemeljenim navode da je apelant, odnosno njegov prednik, stekao založno pravo prije tražitelja izvršenja. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

22. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu, procesna jednakopravnost, pravna sigurnost, te ukazuje na arbitrarno postupanje suda. Nadalje, apelant navodi da nakon što su donesena rješenja o izvršenju nije došlo do spajanja s predmetom broj 68 0 Ip 004667 16 Ip 3. Također, apelant navodi da je iz dopisa Općinskog suda od 19. prosinca 2018. godine saznao da je taj izvršni postupak dovršen, ali tada više nije imao mogućnost ulagati pravne lijekove ili poduzimati druge radnje. Potom, apelant navodi da mu Općinski i Kantonalni sud nisu omogućili sudjelovati u izvršnom postupku jer mu nisu dostavljali pozive i odluke, niti su ga obavještavali o izvršnom postupku. Apelant navodi da je onemogućen sudjelovati u postupku nadmetanja prilikom prodaje nekretnine, te u postupku namirenja.

II.Odgovori na apelaciju

23. Kantonalni sud smatra da nisu utemeljeni apelantovi navodi jer su u osporenom rješenju dani razlozi zbog kojih je apelantova žalba odbijena. Stoga, Kantonalni sud predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena.

24. Općinski sud navodi kronologiju postupka, odnosno odluke koje su donesene.

25. Prvoizvršenik navodi da nije bilo razloga da apelant ne bude ravnopravan s ostalim sudionicima u postupku, posebno ako je dozvoljeno spajanje postupaka.

V.Relevantni propisi

26. Zakon o ovršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 – odluka

USBiH)

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o ovršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH i 46/16) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Članak 72. stavak (1) Ubilježba ovrhe (1) Čim donese rješenje o ovrsi, sud će po službenoj dužnosti odrediti da se u zemljišnoj knjizi upiše ubilježba ovrhe.

Članak 73 st. (1) i (2) Pristupanje ovrsi (1) Nakon upisa ubilježbe ovrhe u zemljišne knjige ne može se za namiru druge tražbine istoga ili drugoga tražitelja ovrhe nad tom nepokretnosti provesti poseban ovršni postupak.

(2) Tražitelju ovrhe, čija je tražbina kasnije određena, ovrha nad istom nepokretnosti stupa u već pokrenuti ovršni postupak.

Članak 97. stavak (1) Osobe koje se namiruju (1) Iz prodajne se cijene namiruju tražitelji ovrhe na čiji je prijedlog određena ovrha, založni povjeritelji i kada nisu prijavili svoje tražbine i osobe koje imaju pravo na naknadu za osobne služnosti.

Članak 98.

Prvenstvena namira (1) Iz iznosa dobivenoga prodajom namiruju se prvenstveno, i to ovim redoslijedom:

1) troškovi ovršnoga postupka;

2) tražbine založnih vjerovnika koje se po prednosnom redu namiruju prije tražitelja ovrhe;

3) tražbine tražitelja ovrhe po čijemu je prijedlogu određena ovrha;

4) tražbine založnih vjerovnika koje se po prednosnom redu namiruju poslije tražitelja ovrhe;

5) naknada za osobne služnosti koje se prodajom gase.

(2) Ako ovršenik pored glavne tražbine duguje i kamatu, ona se namiruje prije iznosa glavne tražbine.

(3) Više osoba unutar iste točke iz stavka 1. ovoga članka namiruju se po slijedu stjecanja založnoga prava i prava namire tražitelja ovrhe koji su predložili ovrhu, odnosno po slijedu stjecanja osobnih služnosti, a ako je bio ustupljen prednosni red, tada se osobe iz stavka 1. ovoga članka namiruju po tom utemeljenom prednosnom redu.

VI.Dopustivost i meritum

27. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

28. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

29. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

30. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

31. Ustavni sud konstatira da se radi o izvršnom postupku koji je apelant kao tražitelj izvršenja pokrenuo na temelju pravomoćnih i izvršnih sudskih odluka radi naplate potraživanja, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne naravi, pa apelant u konkretnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

32. Glede navoda o povredi prava na pristup sudu, Ustavni sud podsjeća na tumačenje Europskog suda prema kojem je u članak 6. stavak 1. Europske konvencije ugrađeno „pravo na sud“, a jedan vid tog prava je pravo na pristup sudu, to jest pravo pokretanja postupka pred sudom u građanskim stvarima. Europski sud je ukazao da ovo pravo ne obuhvaća samo pravo pokretanja postupka, već i pravo na „rješavanje“ spora od strane suda. Također, Europski sud je ukazao da pravo na pristup sudu nije apsolutno, već može podlijegati ograničenjima. Podrazumijeva se kako su ona dopuštena jer pravo na pristup sudu po sâmoj svojoj naravi zahtijeva da ga uredi država. U tom pogledu države ugovornice uživaju određenu slobodu procjene, iako konačnu odluku o poštovanju zahtjeva iz Europske konvencije donosi sud. Sud se mora uvjeriti da primijenjena ograničenja ne ograničavaju niti smanjuju pristup koji je pojedincu ostavljen na takav način ili u tolikoj mjeri da bi bila narušena sâma bît prava. Nadalje, ograničenje neće biti u skladu s člankom 6. stavak 1. ako ne teži legitimnom cilju i ako ne postoji razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se nastoji ostvariti (vidi Europski sud, Lončar protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 25. veljače 2014. godine, predstavka broj 15835/08, točka 37.).

33. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelantov prednik podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje i da je Općinski sud rješenjima od 20. siječnja 2017. godine dozvolio predloženo izvršenje, te je odredio da će apelantov prednik, u skladu s odredbama članka 73. ZIP-a, stupiti u ranije započeti izvršni postupak. Ustavni sud zapaža da protiv rješenja o izvršenju nisu izjavljivani pravni lijekovi. Stoga proizlazi da je apelant, u svezi s njegovim prijedlogom za izvršenje, nesporno ostvario pravo na pristup sudu. S druge strane, u svezi s ranije započetim postupkom izvršenja u predmetu broj 68 0 Ip 004667 16 Ip 3, evidentno je da je Općinski sud 19. prosinca 2018. godine obavijestio apelantovog prednika o fazi tog postupka i da je apelantu dostavio odluke iz tog postupka. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud rješenjem od 2. prosinca 2020. godine, koje je osporeno ovom apelacijom, odbio apelantove žalbe izjavljene protiv rješenja o dosudi i rješenja o namirenju. Stoga, imajući u vidu da je rješenjem Općinskog suda dozvoljeno predloženo izvršenje, te da je Kantonalni sud osporenom odlukom meritorno odlučio o podnesenim žalbama u predmetu broj 68 0 Ip 004667 16 Ip i obrazložio razloge za njihovo odbijanje, Ustavni sud smatra da nisu utemeljeni apelantovi navodi da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu. Također, u takvim specifičnim okolnostima apelantovog slučaja nisu utemeljeni ni navodi o povredi procesne jednakopravnosti koje apelant dovodi u vezu s navodima o kršenju prava na pristup sudu.

34. U odnosu na apelacijske navode o arbitrarnom postupanju suda, Ustavni sud zapaža da te navode apelant, u biti, obrazlaže na način da iako je rješenjem o izvršenju određeno da on stupa u već započeti izvršni postupak, do toga nije došlo, zbog čega smatra da je onemogućen sudjelovati u postupku i namiriti svoje potraživanje. Ustavni sud zapaža da iz dopisa Općinskog suda slijedi da nije došlo do povezivanja tih izvršnih postupaka (vidi točku 20. ove odluke). Shodno tome, Ustavni sud smatra da je suštinsko pitanje u konkretnom predmetu je li zbog propusta Općinskog suda da u sustavu za upravljanje predmetima i fizičkim putem pripoji apelantov predmet već ranije započetom izvršnom postupku apelantu uskraćeno pravo da u izvršnom postupku namiri svoje potraživanje. U tom kontekstu Ustavni sud smatra neophodnim ukazati da je prilikom ispitivanja ovih apelacijskih navoda potrebno voditi računa kako o vremenu poduzimanja radnji u izvršnom postupku tražitelja izvršenja koji se vodio pod brojem 68 0 Ip 004667 16 Ip 3 tako i o vrsti potraživanja koja se namiruju.

35. U svezi s tim, Ustavni sud prije svega zapaža da je izvršni postupak u predmetu tražitelja izvršenja, odnosno banke kao njegovog pravnog prednika, pokrenut u rujnu 2003. godine i da je rješenje o izvršenju u tom postupku doneseno 7. travnja 2005. godine. S druge strane, evidentno je da je apelantov prednik izvršni postupak pokrenuo tek 2009. godine, a da je apelant novi prijedlog podnio tijekom 2016. godine. Dakle, nesporno je da je predmet tražitelja izvršenja, kao i rješenje o izvršenju doneseno znatno prije pokretanja izvršnog postupka po prijedlogu apelantovog prednika, odnosno apelanta. S obzirom na to da je u oba slučaja dozvoljeno da se izvršenje provede na istom predmetu – aneksu zgrade, apelant je, u skladu s odredbama članka 73. ZIP-a, trebao stupiti u ranije započeti izvršni postupak. Ustavni sud zapaža da iz činjenica predmeta proizlazi da se to nije desilo sve do donošenja osporenog rješenja Kantonalnog suda 2. prosinca 2020. godine, tj. izvršni predmeti nisu povezani ni fizički, niti putem sustava za upravljanje predmetima – CMS.

36. Nadalje, u odnosu na vrstu potraživanja, Ustavni sud zapaža da iz činjenica predmeta slijedi da je izvršni postupak u apelantovom predmetu pokrenut na temelju pravomoćnih i izvršnih sudskih odluka. Dakle iz činjenica predmeta proizlazi da apelant u izvršnom postupku nije imao uknjiženo založno pravo, već je imao status tražitelja izvršenja čije je potraživanje u smislu članka 73. stavak

2. ZIP-a „kasnije određeno“. S druge strane, izvršni postupak u predmetu tražitelja izvršenja, odnosno njegovog pravnog prednika, pokrenut je na temelju kreditnih zaduženja iz ugovora o poslovnoj suradnji iz 1999. godine, te je banka od 1999. godine imala uknjiženo založno pravo na predmetu izvršenja (aneks zgrade). Također, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u rješenju od 4. listopada 2018. godine obrazložio da, suprotno žalbenim navodima izvršenikā, nije trebalo sačiniti novi ugovor o hipoteci, jer je to navedeno u ugovoru o ustupanju potraživanja. Dakle, iz navedenog slijedi da je na predmetu izvršenja bilo uknjiženo založno pravo u korist banke, koje je ugovorom o ustupanju potraživanja preneseno na tražitelja izvršenja.

37. U svezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća da je relevantnim odredbama ZIP-a reguliran postupak izvršenja na nekretninama. Odredbama članka 97. ZIP-a je propisano koje osobe se namiruju iz prodajne cijene, a odredbama članka 98. stavak 1. tog zakona je propisan redoslijed kojim se namiruju potraživanja iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine (prvenstveno namirenje). Ustavni sud zapaža da iz odredbe članka 98. stavak 1. ZIP-a proizlazi da se prvo namiruju troškovi izvršnog postupka, potraživanja založnih vjerovnika koja se po redu prvenstva namiruju prije tražitelja izvršenja itd. (vidi Relevantne propise, točka 26.. ove odluke). Također, Ustavni sud podsjeća da prema odredbi članka 98. stavak 3. ZIP-a, više osoba unutar iste točke iz stavka 1. ovog članka namirit će se po redu stjecanja založnog prava i prava na namirenje tražiteljâ izvršenja koji su predložili izvršenje.

38. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da i u slučaju da je apelant stupio u već započeti izvršni postupak, pa čak i da je imao upisano založno pravo na predmetu izvršenja, ne bi imao uspjeha u konkretnom izvršnom postupku. Naime, Ustavni sud ukazuje da je tražitelj izvršenja, odnosno njegov prednik, pokrenuo izvršni postupak prije nego što je to učinio apelant, tj. apelantov prednik. Također, za razliku od apelanta, tražitelj izvršenja je, kako to slijedi iz činjenica predmeta, imao uknjiženo založno pravo (stvarno pravo) na predmetu izvršenja. Stoga, i pored očiglednog propusta Općinskog suda da po službenoj dužnosti odredi da se u zemljišnoj knjizi, u smislu članka 72. stavak 1. ZIP-a, upiše zabilježba izvršenja po apelantovom prijedlogu, Ustavni sud smatra da apelant svoje potraživanje u svakom slučaju ne bi namirio u provedenom izvršnom postupku. Ovo zato što apelant u smislu odredbi članka 98. ZIP-a ne bi imao prvenstvo namirenja u odnosu na tražitelja izvršenja. Pri tome, Ustavni sud zapaža da ni Porezna uprava, kao založni vjerovnik u predmetu tražitelja izvršenja, rangirana iza tražitelja izvršenja, također nije namirila svoje potraživanje iz kupoprodajne cijene.

39. U odnosu na navode o povredi načela pravne sigurnosti, Ustavni sud zapaža da apelant nije obrazložio zbog čega smatra da mu je povrijeđeno navedeno načelo, slijedom čega su i ovi apelacijski navodi neutemeljeni.

40. Stoga, Ustavni sud smatra da bez obzira na učinjeni propust Općinskog suda, to u konačnici nije dovelo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na imovinu

41. Apelant smatra da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdnje o povredi tog prava, u biti, temelji na istim navodima koje je istaknuo u svezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim točkama ove odluke i zaključio da su neutemeljeni. Ustavni sud smatra da u konkretnom predmetu nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, neutemeljeni.

VII.Zaključak

42. Ustavni sud zaključuje da nije došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u situaciji kada apelant, shodno činjenicama izvršnog predmeta i relevantnim odredbama ZIP-a, u svakom slučaju ne bi namirio potraživanje u provedenom izvršnom postupku, odnosno ne bi imao prvenstvo namirenja prije tražitelja izvršenja.

43. Ustavni sud, također, zaključuje da nema ni kršenja prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada apelant navode o kršenju ovog prava temelji na istim navodima koje je iznio u odnosu na pravo na pravično suđenje koje je Ustavni sud ocijenio neutemeljenim, pri čemu u konkretnom slučaju nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju

44. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-265/21 (BOTE d.o.o. Ljubuški) | Sudska praksa | Aktio