Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3727/22 (M.J. i Z.P.)

Odluka donesena 01. 12. 2022.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3727/22

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

01. 12. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 1. decembra 2022. godine, u predmetu broj AP-3727/22, rješavajući zahtjev M. J. i Z. P. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev M. J. i Z. P. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. M. J. i Z. P. (u daljnjem tekstu: prvoapelant, drugoapelant ili apelanti) iz Trebinja, koje zastupaju Marko i Danijel Raguž advokati iz Zajedničke advokatske kancelarije „Raguž“ iz Stoca, podnijeli su 29. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 Mal 062562 22 Gži od 26. avgusta 2022. godine. Apelanti su podnijeli i zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud privremeno stavio van snage rješenje o izvršenju Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 95 0 I 062562 19 I od 2. marta 2020. godine „odnosno prekinuo ustupljeni izvršni postupak koji se vodi kod Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 I 079328 22 I do donošenja konačne odluke o apelaciji“.

2. Ustavni sud je, odlučujući o ranijoj apelaciji apelanta, Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-4762/20 od 6. jula 2022. godine usvojio apelaciju, ukinuo osporeno rješenje Okružnog suda od 23. oktobra 2020. godine zato što nije bio obrazložen pravni aspekt pitanja zastare potraživanja i predmet je vratio Okružnom sudu na ponovno odlučivanje, u skladu sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

3. U ponovnom postupku, Okružni sud je donio rješenje broj 95 0 I 062562 22 Gži od 26. avgusta 2022. godine, kojim je žalba apelanata odbijena i potvrđeno rješenje Osnovnog suda od 12. juna 2020. godine. U pitanju je izvršni postupak radi prodaje nekretnine na kojoj je upisana hipoteka kao obezbjeđenje potraživanja iz ugovora o kreditu. U obrazloženju rješenja Okružni sud je, između ostalog, istakao da iz stanja u spisu proizlazi da su tražilac izvršenja „Banka Srpske“ a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) i apelanati 30. jula 2012. godine zaključili ugovor o kreditu sa periodom otplate do 30. jula 2022. godine. U vezi s prigovorom zastare potraživanja koji su istakli apelanti i na osnovu stava Ustavnog suda da u konkretnom postupku nije utvrđena činjenica kada je izvršena posljednja uplata rate, Okružni sud je ukazao da je primjenjiv zastarni rok za povremena potraživanja u smislu odredaba čl. 372. i 373. ZOO. U vezi s tim, Okružni sud je ukazao da iz dokaza tražioca izvršenja (analitičke kartice o uplati mjesečnih anuiteta po kreditu) nesporno proizilazi da je posljednja uplata anuiteta izvršena 25. marta 2016. godine, da je ugovor raskinut 18. avgusta 2016. godine, a da je prijedlog za izvršenje podnesen 24. septembra 2019. godine.

4. Imajući u vidu navedene relevantne datume, Okružni sud je zaključio da nije nastupila ni zastara potraživanja u smislu člana 372. ZOO, niti zastara samog prava iz koga proističu povremena potraživanja, zato što nije protekao rok od pet godina iz člana 373. ZOO. Okružni sud je također istakao da je u konkretnom predmetu potraživanje bilo obezbjeđeno i ugovorom o zasnivanju hipoteke koja je upisana u javnoj knjizi. U vezi s tim, Okružni sud je ukazao na sadržaj odredaba člana 368. ZOO, te je istakao da tražilac izvršenja, čije je potraživanje obezbijeđeno hipotekom upisanom u javnoj knjizi, ima pravo na naplatu potraživanja iz opterećene stvari i po proteku vremena zastarjelosti, shodno odredbi člana 368. ZOO.

5. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su ukazali da prema odredbama spornog Ugovora, korisnik kredita otplaćuje kredit zajedno sa kamatom u 120 jednakih mjesečnih anuiteta koji dospijevaju na naplatu svakog mjeseca počevši od 30. jula 2012. godine. Apelanti su naveli da „nižestepeni sudovi nisu ni pokušali utvrditi kada je bila posljednja uplata anuiteta po spornom Ugovoru od 30. 07. 2012. godine i na taj način utvrditi je li je potraživanje zastarjelo i prije raskida Ugovora o kreditu 18. avgusta 2016. godine“. U vezi s tim, apelanti su naveli da je „tražilac izvršenja imao pravo na raskid Ugovora i naplatu cjelokupnog duga sa pripadajućim kamatama i troškovima ukoliko se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe Ugovora. Međutim, takvu mogućnost tražitelj izvršenja nije koristio sve do 18. avgusta 2016. godine“.

6. Apelanti su zatražili da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi obustavio izvršenje rješenja o izvršenju broj 95 0 I 062562 19 I od 2. marta 2020. godine „odnosno prekinuo ustupljeni izvršni postupak koji se vodi kod Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 I 079328 22 I do donošenja konačne odluke o apelaciji“ Smatraju da bi „u slučaju ostavljanja na snazi rješenja Osnovnog suda od 02. 03 2020. godine za njih nastupila velika i nenadoknadiva šteta“.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

8. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

9. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Ustavni sud posebno naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji odnosno ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere.

10. Ustavni sud zapaža da apelanti nisu posebno obrazložili zahtjev za privremenu mjeru, pa proizlazi da su taj zahtjev u suštini zasnovali na tvrdnjama koje se tiču meritornog odlučivanja o podnesenoj apelaciji. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da navodi koje su apelanti ponudili u prilog zahtjeva za donošenja privremene mjere ne mogu predstavljati dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Zbog navedenog Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan.

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3727/22 (M.J. i Z.P.) | Sudska praksa | Aktio